Normalno je voljeti ili mrziti određenu vrstu hrane, ali averzija prema hrani podiže izbirljivost u prehrani na potpuno drugu razinu. Postoje određene namirnice koje ljudi jednostavno ne mogu smisliti, a ta averzija može biti prisutna kroz cijeli život.
Konvencionalno mišljenje je da će ljudi s vremenom prerasti izbirljive prehrambene navike, ali to nije uvijek slučaj. Zašto se nekim ljudima još uvijek gade određene namirnice ili grupe namirnica i koliko je to zapravo problem? Psihologinje i dijetetičarka otkrivaju zašto se to događa i kada može predstavljati problem.
Kako izgleda averzija prema hrani?
Averzija prema hrani više je od izbirljivosti, a psihologinja Rebecca G. Boswell za Yahoo objašnjava da se radi o posebno jakoj odbojnosti prema određenoj hrani. "Averzija prema hrani može se pojaviti iznenada i može biti vezana za hranu u kojoj ste prije uživali ili hranu koju ste kušali, ali vam se nije svidjela", dodaje Boswell.
Ljudi s averzijom prema hrani obično imaju jaku reakciju kada vide, pomirišu ili okuse hranu koja im se ne sviđa. Boswell objašnjava da neki ljudi zbog toga mogu početi kašljati, gušiti se ili povraćati kada su kušaju namirnicama koje ne vole.
Zašto dolazi do averzije prema hrani?
Postoji više razloga. Jedan od razloga zašto se javlja averzija prema hrani je mehanizam preživljavanja. "Ako nešto pojedemo i osjetimo mučninu i/ili povratimo, to bi moglo biti štetno za nas pa to ne želimo ponovno jesti", objasnila je za Yahoo Jennifer Carter, izvanredna profesorica psihijatrije i bihevioralnog zdravlja na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Ohio.
Boswell kaže da ljudi mogu brzo stvoriti averziju prema hrani i mogu birati hranu sličnog okusa, mirisa ili teksture. "Postoje neke razvojne komponente averzije prema hrani. Izbirljiva ili selektivna prehrana češća je kod djece dok uče koja je hrana sigurna, a koja nesigurna za jesti. Tipično, djeca averziju prerastu, ali ne svaka", dodaje Boswell.
Odbojnost prema hrani također se može povezati s trudnoćom, problemima sa žvakanjem i gutanjem ili razlikama u senzornoj obradi.
Je li averzija prema hrani problem?
Averzije prema hrani mogu biti problem sa zdravstvenog stajališta, ali dijetetičarka Jessica Cording objašnjava da ne mora uvijek biti tako. "Važno je imati na umu utječe li ta averzija na hranu na kvalitetu života. Ako je u pitanju samo nekoliko preferencija, to nije veliki problem", dodaje Cording.
Ali Cording napominje da postoje znakovi da se događa nešto dublje ako averzije sprječavaju nekoga da zadovolji svoje prehrambene potrebe ili ako odbijanje određene hrane utječe na mentalno ili fizičko zdravlje. Dodaje da može postojati i psihološka komponenta ekstremnijih averzija.
Postoji stanje poznato kao izbjegavajući/restriktivni poremećaj unosa hrane (engl. avoidant restrictive food intake disorder ili ARFID), a podrazumijeva izbjegavanje hrane što dovodi do problema u zadovoljavanju odgovarajućih prehrambenih potreba. Stanje je povezano sa značajnim gubitkom težine, nedostatkom hranjivih tvari i ovisnošću o dodacima prehrani. "Ljudi s ARFID-om nemaju strah od debljanja kao kod nekih poremećaja hranjenja, ali doživljavaju iste negativne medicinske i psihološke posljedice pothranjenosti", kaže Boswell.
Osobe s ARFID-om mogu jesti samo kod kuće jer su njihove preferencije u hrani jako ograničene ili će jesti samo hranu iste boje ili teksture jer inače osjećaju visoku razinu stresa ili tjeskobe. Ali ne pripadaju sve averzije prema hrani pod ARFID. "Ako se averzija prema hrani odnosi na preferencije, onda to vjerojatno nije poremećaj prehrane. Na primjer, netko voli gljive, ali ih mnogi ljudi mrze. Ako je averzija prema hrani povezana sa značajnom tjeskobom i ometa svakodnevno funkcioniranje, onda bi to mogao biti simptom poremećaja hranjenja", objašnjava Carter.
Može li se nešto učiniti kada je u pitanju averzija prema hrani?
Ako mrzite nasumično odabranu hranu poput banana ili gljiva i to nema utjecaja na vaš život, Cording kaže da je u redu da je nastavite izbjegavati. Ali ako se suočavate s nedostacima u prehrani, ona preporučuje da poduzmete korake da to popravite.
"Nutricionist vam može pružiti smjernice o načinima uvođenja hrane koja vam je potrebna i dodacima prehrani za popunjavanje praznina gdje je to potrebno", kaže Cording. Osim toga, Boswell preporučuje i razgovor sa psihologom kako bi se riješili potencijalni mentalni aspekti ovog problema.
Stanja poput ARFID-a i opće averzije prema hrani mogu se liječiti. "Liječenje obično uključuje odgovarajuću prehranu, a zatim polako i dosljedno uvođenje hrane i tekstura kojih se netko boji i koje izbjegava", objašnjava Boswell. No stručnjaci kažu da nema razloga za brigu ako jednostavno ne volite određenu hranu. "U redu je izbjegavati hranu koju mrzite sve dok dobivate ono što vam je biološki, socijalno i psihološki potrebno", kaže Carter.
