Potraga za lijekom za Alzheimerovu bolest postaje sve konkurentnija i kontroverznija.
U srpnju 2022. časopis Science izvijestio je da je ključni istraživački rad iz 2006., objavljen u prestižnom časopisu Nature, kojim je identificiran podtip moždanog proteina nazvanog beta-amiloid kao uzrok Alzheimerove bolesti, možda bio utemeljen na izmišljenim podacima. Godinu dana ranije, u lipnju 2021., američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je adukanumab, beta-amiloid usmjeren na antitijela, kao lijek za Alzheimerovu bolest, iako su podaci koji podupiru njegovu upotrebu bili nepotpuni i kontradiktorni. Neki liječnici smatraju da adukanumab nikada nije trebao biti odobren, dok drugi tvrde da mu treba dati šansu. Kada je u pitanju Europska unija, Europska agencija za lijekove (EMA) odobrila je u studenom 2024. prvi lijek protiv Alzheimerove bolesti, lekanemab, koji dokazano usporava kognitivno propadanje kod oboljelih.
Zašto se istraživači i dalje muče s pronalaskom lijeka za Alzheimerovu bolest?
Znanstvenici su godinama bili usredotočeni na pokušaje pronalaska novih tretmana za Alzheimerovu bolest sprječavanjem stvaranja nakupina misterioznog proteina zvanog beta-amiloid, koji oštećuje mozak. No, problem bi mogao biti što su se znanstvenici gotovo isključivo koncentrirali na ovaj pristup, često zanemarujući ili čak ignorirajući druga moguća objašnjenja. Nažalost, ova posvećenost proučavanju abnormalnih nakupina proteina nije se pretvorila u koristan lijek ili terapiju. Potreba za novim načinom razmišljanja o Alzheimerovoj bolesti pojavljuje se kao glavni prioritet u znanosti o mozgu.
Donald Weaver, profesor kemije u Krembil Brain Institutu, dijelu Sveučilišne zdravstvene mreže u Torontu, osmišljava novu teoriju o Alzheimerovoj bolesti. Na temelju istraživanja koje je proveo s kolegama proteklih 30 godina, više ne smatra da je Alzheimerova bolest prvenstveno bolest mozga. Umjesto toga, vjeruje da je Alzheimerova bolest prvenstveno poremećaj imunološkog sustava unutar mozga.
Imunološki sustav, koji se nalazi u svakom organu u tijelu, skup je stanica i molekula koje usklađeno djeluju kako bi pomogle u popravku ozljeda i zaštiti od infekcija, bolesti, toksina i stranih tijela poput bakterija, virusa i parazita. Kada se osoba spotakne i padne, imunološki sustav pomaže u zacjeljivanju oštećenog tkiva. Kada netko doživi virusnu ili bakterijsku infekciju, imunološki sustav pomaže u borbi protiv ovih mikrobnih osvajača. Potpuno isti procesi prisutni su u mozgu. Kada dođe do traume glave, imunološki sustav mozga se aktivira kako bi pomogao u oporavku. Kada su bakterije prisutne u mozgu, imunološki sustav je tu da se bori.
Alzheimerova bolest kao autoimuna bolest
"Vjerujemo da beta-amiloid nije abnormalno proizveden protein, već normalno prisutna molekula koja je dio imunološkog sustava mozga. Trebao bi biti tamo. Kada dođe do traume mozga ili kada su bakterije prisutne u mozgu, beta-amiloid je ključni doprinos sveobuhvatnom imunološkom odgovoru mozga. I tu problem počinje", napisao je Weaver za The Conversation.
Zbog zapanjujućih sličnosti između molekula masti koje čine membrane bakterija i membrane moždanih stanica, beta-amiloid ne može razlikovati bakterije koje napadaju od moždanih stanica domaćina te pogrešno napada upravo one moždane stanice koje bi trebao štititi. To dovodi do kroničnog, progresivnog gubitka funkcije moždanih stanica, što na kraju kulminira demencijom - sve zato što imunološki sustav našeg tijela ne može razlikovati bakterije od moždanih stanica. Kada se promatra kao pogrešno usmjeren napad imunološkog sustava mozga na sam organ koji bi trebao braniti, Alzheimerova bolest se pojavljuje kao autoimuna bolest, objasnio je Weaver.
Postoje mnoge vrste autoimunih bolesti, poput reumatoidnog artritisa, kod kojih autoantitijela igraju ključnu ulogu u razvoju bolesti i za koje terapije na bazi steroida mogu biti učinkovite. Ali te terapije neće djelovati protiv Alzheimerove bolesti. Mozak je vrlo poseban i prepoznatljiv organ, prepoznat kao najsloženija struktura.
"U našem modelu Alzheimerove bolesti, beta-amiloid pomaže u zaštiti i jačanju našeg imunološkog sustava, ali nažalost, također igra središnju ulogu u autoimunom procesu koji, vjerujemo, može dovesti do razvoja Alzheimerove bolesti. Iako lijekovi koji se konvencionalno koriste u liječenju autoimunih bolesti možda ne djeluju protiv Alzheimerove bolesti, čvrsto vjerujemo da će nas ciljanje drugih imunološki regulirajućih putova u mozgu dovesti do novih i učinkovitih pristupa liječenju bolesti", dodao je Weaver.
Druge teorije o bolesti
Uz ovu teoriju o Alzheimerovoj bolesti, počinju se pojavljivati mnoge druge nove i raznolike teorije. Na primjer, neki znanstvenici vjeruju da je Alzheimerova bolest sićušnih staničnih struktura - mitohondrija. Mitohondriji pretvaraju kisik iz zraka koji udišemo i glukozu iz hrane koju jedemo u energiju potrebnu za pamćenje i razmišljanje.
Neki tvrde da je to krajnji rezultat određene infekcije mozga, pri čemu se bakterije iz usta često navode kao krivac. Drugi pak smatraju da bolest može nastati zbog abnormalnog taloženja metala u mozgu, moguće cinkom, bakrom ili željezom.
Demencija trenutno pogađa više od 55 milijuna ljudi diljem svijeta. Često osobe koje žive s Alzheimerovom bolešću ne mogu prepoznati vlastitu djecu ili čak supružnika s kojim su u braku više od 50 godina. Alzheimerova bolest je kriza javnog zdravstva za koju su potrebne inovativne ideje.
"Za dobrobit ljudi i obitelji koje žive s demencijom, te za socioekonomski utjecaj na naš već opterećeni zdravstveni sustav koji se nosi sa sve većim troškovima i zahtjevima demencije, potrebno nam je bolje razumijevanje Alzheimerove bolesti, njezinih uzroka i što možemo učiniti kako bismo je liječili i pomogli ljudima i obiteljima koje s njom žive", napomenuo je Weaver.
