Zdravlje Briga za tijelo i um 7049 prikaza 28. studenoga 2018.

Ne mršaviš zato što ne jedeš dovoljno, kažu neuroznanstvenici

Foto: Freepik

Powered by:

Objašnjenje ove naizgled nelogične tvrdnje donosi nam i razloge našeg prejedanja te brzog povratka kilograma što smo ih dijetom izgubili

Znaš onaj osjećaj kad jedeš neku hranu koju jako voliš, primjerice sočan čokoladni kolač, uživaš u okusu i u jednom trenutku osjetiš da ti je dosta, ali nastavljaš jesti dok ne pojedeš cijelu krišku? Ili kad se vojnički disciplinirano držiš dijete tri mjeseca, a ne uočavaš nikakav rezultat pa se u razočaranju prejedeš? Neuroznanstvenici Sandra Aamodt, autorica knjige Zašto se od dijete debljamo (Why Diets Make Us Fat), i Stephan Guyenet, autor knjige Gladni mozak (Hungry Brain) otkrivaju koji se mehanizmi iza takvog ponašanja kriju.

Kao termometar

No, da bismo došli do toga, prvo se podsjetimo uobičajenih savjeta za dijetu. Svode se na to da unosimo manje kalorija nego što ih trošimo te da neku hranu izbjegavamo, a drugu jedemo više. Najčešći savjet „Manje jedi i više vježbaj“ previše je jednostavan jer ne uzima u obzir ono u čemu se razlikujemo: vrstu metabolizma, genetsko naslijeđe, dob i spol. No, kako objašnjava Guyenet, najvažniji je čimbenik u reguliraju težine naš mozak jer on sam, bez naše volje i odobrenja, nastoji postići i održati tjelesnu težinu koju smatra optimalnom (to naziva set point), što funkcionira kao termometar koji uključivanjem i isključivanjem regulira svako odstupanje od zadane temperature. U našem je tijelu regulator temperature hipotalamus; on je odgovoran za fiziološku i bihevioralnu reakciju na promjene temperature. Drugim riječima, hipotalamus će nas natjerati da se tresemo od hladnoće i potražimo džemper.

Kad ti mozak sabotira dijetu

Isto je i s mozgom i tjelesnom težinom. „Kad se vaša težina značajno promijeni, mozak će intervenirati da bi postigao ono što smatra odgovarajućom težinom za vas (set point). S tom se vrijednošću možda nećete slagati. Mnogi od nas se ne slažu“, kaže Aamodt. Da ne bude zabune, nije riječ o fiksnoj brojci, nego o rasponu od 5 do 7 kilograma koji naš mozak preferira. Guyenet objašnjava da mozak mjeri količinu masti u tijelu koristeći hormon leptin, poznat kao „hormon gladi“. Na povećanje masti u organizmu mozak reagira povećanjem leptina u krvi. Kad izgubimo na težini, razina leptina pada. I onda počinju problemi. Leptin šalje signal mozgu da vrati izgubljene masnoće, što je suprotno od onog što mi želimo. Guyenet ovo naziva tipičnim odgovorom na gladovanje.

Prejedanje

Pojačani osjećaj gladi tada nas navodi na prejedanje i brz povratak kilograma. Prema studiji objavljenoj 2011. godine u New England Journal of Medicine, ovi „kompenzacijski mehanizmi“ traju najmanje godinu dana nakon gubitka težine, dakle to je period u kojem je velika vjerojatnost da ćete vratiti izgubljene kilograme. „Ponekad ne shvaćate da jedete više. Ali kad ste ispod zadane točke, jedete da biste održali istu razinu gladi kao prije. Zato je moguće zadržati zdravu prehranu i vratiti kilograme“, objašnjava Aamodt. Da bi situacija bila još gora, u periodu nakon dijete nutritivno najgora hrana najbolje pogađa naše centre za ugodu, što dodatno pospješuje debljanje. Ciklički periodi mršavljenja i debljanja, takozvani yo-yo efekt, negativno utječu i na organizam i na psihičko stanje osobe. Aamodt kaže da je kod ljudi koji su učestalo na dijetama povećana mogućnost debljanja dvije do 15 godina nakon dijete. Držanje dijete je stresno, a hormoni stresa povezani su s debljanjem, posebice u predjelu trbuha. Držanje dijete traži od tebe da potisneš i ignoriraš svoju glad, zbog čega ti s vremenom postaje teško detektirati prirodan osjećaj gladi što ga tvoj organizam šalje i stoga teže reguliraš prehranu. Aamodt tvrdi i da su takve osobe podložnije emocionalnom jedenju, jedenju iz dosade te da im je općenito teže otkriti što njihovo tijelo želi.

 | Author: Freepik Foto: Freepik

Što učiniti?

Znajući sve ovo, kako uopće koncipirati dijetu? Guyenet kaže da bi idealno bilo zadovoljiti mozak na nižoj razini, tj. sniziti ciljanu težinu (set point). Drugim riječima, postići da je mozak sretan s manje masti. Ističe da je za to ključna prehrana koja sadrži nerafinirane, niskokalorijske i jednostavne namirnice. Konkretnije, to podrazumijeva svježu, cjelovitu hranu koja se konzumira onako kako je to priroda zamislila i priprema na što zdraviji način. Primjerice, preporučljivo je povrće pripremati na grilu, a ne prženjem u ulju. Umjesto u prelivene čokoladom ili glukoznim sirupom, orašaste plodove valjalo bi jesti sirove. Ovakva dijeta ne uključuje brojanje kalorija, nego pušta nesvjesnom dijelu našeg mozga da na temelju prehrane i tjelesne aktivnosti prirodno snizi našu težinu. Kao ostale ključne čimbenike Guyenet izdvaja izbjegavanje stresa i osiguravanje dovoljne količine sna (7 do 8 sati za odrasle).

Svjesno jedenje

Aamodt upozorava da realno postavimo željenu težinu i preporučuje intuitivno, svjesno jedenje (mindful eating). Riječ je o vrlo jednostavnoj tehnici koja nalaže da slušamo signale što ih daje tijelo pa da jedemo kad smo gladni i da prestanemo jesti kad smo siti. U videu koji slijedi ona objašnjava zašto zdrav životni stil može pomoći zdravlju čak i ako ne uspijemo smršavjeti te preporučuje da se fokusiramo na zdrave navike, a ne na tjelesnu težinu. Jednu njezinu misao svakako bismo trebali zapamtiti: vitkost ne znači automatski zdravlje.

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.