Kod nešto više od polovice spolno aktivnih žena može se dokazati prisutnost HPV-a u obrisku vrata maternice. Vjerojatnost prijenosa jednim spolnim kontaktom je oko 25 posto. Najčešće je prisutan HPV tip 16, potom 31, 6, 11, slijede 33,18, 52, govori dr. med. Jadranka Belan Žuklić, specijalistica ginekologije i porodništva iz Poliklinika Eljuga u Zagrebu i objašnjava za Zdravu Kravu koje su metode liječenja najuspješnije.
ZK: Tko je sve u opasnosti od HPV-a?
Najveći rizik infekcije HPV-om imaju mladi koji vrlo rano stupaju u spolne odnose (prije 16. godine) zbog nezrelosti lokalnog obrambenog sustava i osobe koje često mijenjaju partnere. Žena može imati samo jednog partnera u životu, ali ako je on prethodno imao veći broj partnerica, u povećanom je riziku za infekciju. Izloženost čimbenicima koji slabe lokalni imunološki sustav su pušenje, infekcije drugim spolno prenosivim mikroorganizmima (Chlamydia, Herpes simplex virus, HIV).
ZK: Koje su najčešće bolesti uzrokovane HPV-om kod muškaraca, a koje kod žena?
HPV dijelimo na tipove niskog i visokog rizika. HPV tipovi niskog rizika, među kojima su najčešći 6 i 11, izazivaju spolne bradavice (šiljati i ravni kondilomi) koji se mogu pojaviti na vanjskom spolovilu i koži oko anusa kod oba spola te u rodnici i na vratu maternice. Liječenje može biti dugotrajno i frustrirajuće, a moguće je i da se ponovno pojave nakon izlječenja. HPV niskog rizika može uzrokovati i intraepitelne lezije niskog stupnja koje se ovisno o mjestu gdje se pojave mogu nazivati CIN I (na vratu maternice), Vain I (u rodnici), VIN I (na stidnici), PIN I (na penisu), AIN I (na anusu). HPV visokog rizika ima sposobnost da svojom dugotrajnom prisutnošću uzrokuje intraepitelne lezije visokog stupnja (CIN II i III, PIN II i III). CIN II i III se rjeđe spontano povlače, češće perzistiraju te neliječene nakon više godina mogu dovesti do raka vrata maternice. HPV može uzrokovati i dobroćudne izrasline u ždrijelu te neke vrste raka usne šupljine i grkljana.
ZK: U većine osoba zaraženih HPV-om nikada se ne razviju simptomi ni zdravstvene tegobe jer se većina HPV infekcija (90%) povlači sama od sebe. Može li i kako liječnik na pregledu razlikovati HPV koji treba i ne treba liječiti (ako je točno da se u 90 posto slučajeva HPV povlači sam od sebe)?
Na žalost, ne postoji registriran lijek kojeg bi primijenili poput antibiotika za bakterije i očekivali izlječenje u kratkom roku. Liječenje je usmjereno na posljedice infekcije HPV-om, liječenje kondiloma te rano otkrivanje i liječenje premalignih promjena. Ako je testiranjem dokazan HPV visokog rizika bez prisutnih citoloških promjena, preporučit će se češće kontrole, primjerice Papa test svakih 4 do 6 mjeseci. Ne preporučuje se ponavljati Papa test u periodu kraćem od 2 mjeseca. Prirodni imunološki odgovor na infekciju HPV-om je spor i zato je potrebno jednu do dvije godine da dođe do spontanog izlječenja. Pacijenti su često nestrpljivi, ali nema smisla ponavljati HPV testiranje u periodu kraćem od godinu dana. Postoje lijekovi koji pospješuju lokalni imunološki odgovor na HPV infekciju (imiquimod) i imaju svoje mjesto u liječenju određenih stanja. Postoje i lijekovi kojima se općenito pokušava ojačati imunološki sustav kao i brojni dijetetski pripravci, ali bez jasnih znanstvenih dokaza o učinkovitosti.
ZK: Dolazi li kod visokorizičnih tipova HPV-a do jasnih simptoma i koji su?
Infekcija visokorizičnim HPV-om kao niti premaligne promjene ne uzrokuju nikakve simptome. Testovi kojima možemo otkriti infekciju visokorizičnim HPV-om i njene posljedice su Papa test, HPV genotipizacija i kolposkopija te odgovarajuće pretrage kod muškaraca - peniskopija i anoskopija. To su pretrage koje se nadopunjuju i kojima je moguće u gotovo 100 posto slučajeva otkriti premaligne promjene i na vrijeme ih izliječiti. Kada se kod žene dijagnosticira infekcija HPV-om visokog rizika ili premaligna promjena, obavezno je i kod muškarca učiniti odgovarajuće preglede i liječenje što je u domeni dermatovenerologa.
Liječiti se mogu samo posljedice HPV-a, a virus se može spriječiti samo cjepivom
ZK: Molim vas da navedete uobičajene metode liječenja HPV-a i za svaku kratko opišete kako izgleda postupak, kakva mu je uspješnost i navedete moguće nuspojave.
Još jednom naglašavam da nemamo mogućnost liječenja samog virusa. Imamo jedino cjepivo kojim možemo spriječiti infekciju najčešćim i onkogenim virusima. Liječiti možemo jedino posljedice HPV-infekcije - kondilome, intraepitelne lezije niskog i visokog stupnja te rak kojeg svakako nastojimo spriječiti. Ovisno o veličini i proširenosti, kondilomi se mogu liječiti različitim kemijskim tvarima (podofilin, 5-fluorouracil), imunomodulatorima (imikvimod ), krioterapijom (zaleđivanjem), elektrokoagulacijom (spaljivanje električnom omčicom).
Premaligne lezije vrata maternice visokog stupnja (CIN II i CIN III) liječe se operacijski - klasična konizacija (odstranjivanje dijela vrata maternice u obliku konusa), a isti postupak koji se izvodi uz pomoć električne omče naziva se LETZ. Odabir načina liječenja ovisi o dobi, mjestu promjene (vrat maternice, rodnica, stidnica...), proširenosti promjene itd.
ZK: Mogu li se posljedice HPV-a trajno izliječiti?
HPV infekciju smatramo izliječenom, ako su citološki i kolposkopski nalazi uredni te test HPV- genotipizacije negativan. Ponekad virus može postojati u neotkrivenom stadiju godinama i reaktivirati se kasnije, što može stvoriti nedoumice kod parova koji su duže vrijeme u stabilnoj monogamnoj vezi. To treba objasniti parovima. Redovitim ginekološkim kontrolama će se ne vrijeme detektirati eventualna ponovna reaktivacija virusa ili nova infekcija.
ZK: Je li cjepivo protiv HPV-a zapravo cjepivo protiv raka?
Novo cjepivo protiv HPV-a (Gardasil-9) osigurava zaštitu protiv devet najčešćih virusa - protiv HPV-a tipa 6 i 11 koji su najčešći uzročnici šiljatih kondiloma te sedam virusa visokog rizika (16, 18, 31, 33, 45, 52, 58). Ti su virusi najčešće dokazani virusi u premalignim lezijama visokog stupnja i raka vrata maternice. Kada bi se većina mladih danas procijepila, smatra se da bi se u budućnosti pojavljivanje raka vrata maternice moglo smanjiti za oko 90 %. U Australiji, gdje je i otkriveno cjepivo i počelo se sustavno primjenjivati prije 10 godina, primjećuju se prvi rezultati u smanjenju učestalosti spolnih bradavica i premalignih promjena.
Klikni na torbicu za samoobranu i saznaj kako se obraniti od HPV-a!
"Uz mjere prevencije koje imamo nijedna žena ne bi trebala umrijeti od raka vrata maternice"
ZK: Koliko je cjepivo učinkovito i ima li nuspojave?
Cjepivo pruža gotovo 100 % učinkovitu zaštitu od HPV 16 ,18, 31, 33, 45, 52 i 58 te 6 i 11 kod osoba koje ranije nisu bile izložene infekciji navedenim tipovima HPV-a. Može se primijeniti od 9. do 26. godine života. Učinak cjepiva je bolji ako se primijeni prije 15. godine života jer je izraženije stvaranje zaštitnih protutijela i manja vjerojatnost da su osobe već bile u kontaktu s virusom. Zato je cjepivo uvedeno u program cijepljenja za djevojčice i dječake osmih razreda osnovne škole. Cjepivo je testirano na učinkovitost i sigurnost, primjenjuje se u svim razvijenim zemljama svijeta i medicinska struka jasno preporučuje cijepljenje.
Moguće nuspojave su uobičajene kao i za sve druge vrste cjepiva koje se primjenjuju u redovitom cijepljenju djece (ospice, zaušnjaci, hepatitis B). Najčešća nuspojave su lokalne na mjestu injekcije - blagi do umjerni otok, crvenilo i bolnost te glavobolja kratkog trajanja. Nema dokaza da cjepivo povećava učestalost alergija, Guillain - Barreovog sindroma (autoimuna bolest perifernog živčanog sustava, najčešće potaknuta akutnim upalnim procesom) i ostalih nuspojava u odnosu na opću populaciju.
ZK: Koji su sve oblici prevencije dostupni u Hrvatskoj?
U našoj zemlji postoje preduvjeti i primarne i sekundarne prevencije raka vrata maternice, odnosno spektra bolesti povezanih s HPV infekcijom. Pod primarnom prevencijom prvenstveno podrazumijevamo zdravstveni odgoj mladih o odgovornom spolnom ponašanju i zaštiti od spolno prenosivih bolesti. Potom besplatno najnovije cjepivo koje pruža zaštitu od 9 najraširenijih tipova HPV-a. Važno je naglasiti da cjepivo nije dozvola za neodgovorno spolno ponašanje te i dalje treba redovito dolaziti na ginekološke preglede.
Pod sekundarnom prevencijom podrazumijevamo primjenu dijagnostičkih metoda za rano otkrivanje i liječenje premalignih promjena koje nisu vidljive golim okom i ne stvaraju nikakve simptome. To su Papa test, kolposkopija, HPV- testiranje i biopsija. Prvi Papa test se preporučuje učiniti unutar tri godine od početka spolnog života. Obzirom da je Papa test bezbolna, lako izvediva i jeftina metoda, preporučuju se kontrole jednom godišnje. U našoj se zemlji 2012. godine započeo provoditi Nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice, odnosno organizirano pozivanje žena u dobi od 25 do 64 godine na besplatan Papa test svake tri godine.
Na žalost, odaziv na cijepljenje i preventivne Papa testove je slab. Ako znamo da polovica žena kod kojih je dijagnosticiran rak vrata maternice nisu bile na Papa testu dulje od pet godina ili uopće i dalje će svakog dana u Hrvatskoj jedna žena oboljeti od raka vrata maternice, a svakog trećeg dana će jedna umrijeti od uznapredovale bolesti. Još jednom treba naglasiti, da uz dostupno cijepljenje, redovite Papa testove te primjenu komplementarnih metoda (kolposkopije i HPV-testiranja), danas niti jedna žena ne bi smjela oboljeti od raka vrata maternice.
