Stiže novi hladni val. Nekima hladnoća godi jedva čekaju da izađu na hladan zrak i prošeću, dok se drugi radije zavuku pod dekicu uz šalicu toplog čaja i kekse. Ali ono što je zajedničko svima je to da svi vole komentirati koliko je hladno.
Čim temperature padnu, gotovo svi komentiraju kako im je hladno. Rečenice tipa “Smrzavam se, zima mi se uvukla u kosti” postanu dio standardnog zimskog čavrljanja.
Ali možemo li zaista osjetiti hladnoću u kostima?
U Hrvatskoj je zimi relativno visoka vlažnost zraka, znači da se toplina koja se zadržava uz našu kožu brzo gubi u okolnom zraku. Vlaga se pritom lako upija u odjeću, a jednom kad je vlažna, odjeća još brže odvodi toplinu od tijela. Voda inače prenosi toplinu gotovo 70 puta brže od zraka, zbog čega vlažna hladnoća djeluje mnogo neugodnije.
Tijelo najučinkovitije funkcionira na 37 °C, ali naši ekstremiteti su prirodno hladniji, nekad mogu biti i do 6 °C. Osim toga, postoje individualne razlike – ovisno o spolu, dobi i zdravstvenom stanju. Starije osobe imaju tendenciju jače osjećati hladnoću, a žene su osjetljivije na hladnoću od muškaraca, piše Science Alert.
Kako hladnoća utječe na naše kosti
Naše kosti zapravo ne osjećaju hladnoću onako kako je doživljavamo kroz kožu. One nemaju receptore osjetljive na temperaturu poput onih u koži. To ima smisla, jer su glavne kosti duboko smještene ispod slojeva mišića, vezivnog tkiva i kože, pa za njih osjet temperature nije posebno važan.
No to što kosti ne "osjećaju" hladnoću ne znači da na njih ne djeluje. One ipak mogu registrirati promjene temperature, osobito pad temperature, zahvaljujući živcima u periostu — vanjskom sloju koji obavija kost. Taj sloj sadrži mrežu neurona raspoređenih poput ribarske mreže, a oni reagiraju na promjene, pritisak ili moguće oštećenje dubljih slojeva kosti.
Kratkotrajan boravak na hladnoći neće oštetiti kosti. No dugotrajna izloženost niskim temperaturama tijekom više tjedana može dovesti do smanjenja njihove debljine, duljine i mineralne gustoće.
Mnogo osjetljivija na hladno vrijeme su tkiva koja omogućuju pokretanje – zglobovi, tetive i ligamenti. Sinovijalna tekućina, koja služi kao prirodni “lubrikant” u zglobovima, na hladnoći postaje gušća, pa zglobovi teže klize i brže postanu ukočeni ili bolni. To najviše pogađa osobe koje već imaju problema sa zglobovima, primjerice boluju od reumatoidnog artritisa ili osteoartritisa.
Hladnoća uzrokuje i stezanje tetiva i ligamenata, koji postaju tvrđi, pa mišići moraju uložiti više snage da bi proizveli isti pokret. Visoka vlažnost zraka dodatno pojačava taj osjećaj nelagode i ukočenosti.
Obje ove promjene otežavaju mišićima da učinkovito pokreću kosti, pa je za svaki pokret potrebno više snage, a opseg pokreta se smanjuje. Sve to još je izraženije kada je zrak vlažan.
Istovremeno, tijelo na hladnoću reagira sužavanjem krvnih žila u ekstremitetima kako bi zaštitilo vitalne organe i održalo stabilnu temperaturu u središtu tijela. Manji protok krvi znači i više napetosti u tkivima. Svi ti procesi zajedno povećavaju mehanički pritisak na receptore u kostima i okolnim tkivima, što može dovesti do osjećaja boli ili nelagode koja se često opisuje kao hladnoća “u kostima”.
Mračni zimski mjeseci na sjevernoj hemisferi često znače da ne dobivamo dovoljno sunčeve svjetlosti za stvaranje dovoljne količine vitamina D. Vjerojatno već znate da manjak vitamina D može oslabiti kosti i dovesti do stanja poput rahitisa kod djece ili osteomalacije kod odraslih. No, nedostatak ovog vitamina ima i druge posljedice — može utjecati na to kako doživljavamo hladnoću.
Osobe s niskom razinom vitamina D često imaju pojačanu osjetljivost na bol, osobito na bolove u mišićima i kostima.
Vitamin D utječe i na živčani sustav te može mijenjati način na koji se doživljava hladnoća. Uz to, povezuje se i s većom sklonošću anksioznosti i depresiji, a oba stanja mogu smanjiti toleranciju na niske temperature.
Sunčeva svjetlost ima i direktan toplinski učinak na kožu — i putem UV zraka i putem vidljive svjetlosti — zbog čega sunčana, suha hladnoća djeluje mnogo podnošljivije od tmurne, vlažne hladnoće.
Dobra vijest je da prehrana s nešto više kalorija može pomoći jer tijelu daje dodatnu energiju za stvaranje topline. Nošenje više slojeva odjeće učinkovito zadržava toplinu uz tijelo. A svaki oblik kretanja – od laganog istezanja do brže šetnje – potiče cirkulaciju i prirodno grije tijelo.
Na kraju, ako imate osjećaj da vam hladnoća “prodire u kosti”, niste jedini i niste u krivu. Vaše tijelo, ali i vaš mozak, doista reagiraju na hladno, vlažno i tmurno vrijeme.
