Od autoimunih bolesti ljudi su počeli intenzivnije obolijevati prije dvadesetak godina, ali se još ne zna koji je uzrok nastanka tih bolesti. Danas je više od 40 bolesti klasificirano kao autoimune i od njih ukupno boluje od 5 do 7 posto svjetske populacije i to uglavnom žene. Gotovo sve autoimune bolesti pojavljuju se bez upozorenja i jasnih uzroka. Posljedica su pretjerane reakcije imunološkog sustava protiv vlastitih stanica, tvari ili tkiva.
Neke od češćih bolesti s utvrđenim autoimunim porijeklom su: multipla skleroza, dijabetes mellitus (tip1), reumatoidni artritis, Hashimotov tireoiditis (ili autoimuni tireoiditis ), sistemski eritematozni lupus. Chronova bolest i psorijaza spadaju u grupu bolesti uzrokovanih poremećajem imunoregulacije i ne svrstavaju se više u autoimune bolesti, ali su autoimunog porijekla. Uzroci nastanka autoimunih bolesti su još uvijek nejasni i mnogi stručnjaci smatraju da većina takvih bolesti predstavlja tzv. "bolesti obilja" odnosno bolesti uzrokovane tehnološkim i kulturnim napretkom i odmicanjem čovjeka od njegovog prirodnog okoliša. Obično se autoimune bolesti javljaju u žena od 30 do 50 godina. Jedna od najčešćih je Hashimotov tireoiditis, koji je kao autoimuna bolest štitnjače učestalija 10 do 15 puta u žena u odnosu na muškarce. Dva posto ženske i 0,2 post muške populacije boluje od Hashimotovog tireoiditisa. Dijabetes melitus tipa 1 spada u skupinu bolesti, koja se češće javlja u djetinjstvu nego u odrasloj dobi, a jednako je učestala u djevojčica i dječaka. "
"Osobe koje pate od autoimunih bolesti (Hashimoto, hipotireoza, hipertireoza, reumatoidni artritis, lupus, psorijaza, dijabetes tip 1, multipla skleroza i mnoge druge) uvijek imaju problema s crijevima. Autoimune bolesti ne mogu se razviti, ako crijeva nisu propusna, jer upravo propusna crijeva propuštaju u krvotok komponente koje provociraju imunološke reakcije. Što je autoimuna bolest ozbiljnija, to su ozbiljniji problemi s crijevima, i obrnuto. Začarani krug u kojem propusna crijeva rasplamsavaju autoimunu bolest, koja i dalje oštećuje crijevni zid, stalno se ponavlja. Dijeta za autoimune bolesti je dijeta za oporavak crijeva. Cilj je ukloniti sve namirnice koje sadrže komponente koje djeluju inflamatorno i kao okidač na imunološki sustav, koje doprinose prekomjernom razmnožavanju kvasnih gljivica te doprinose stvaranju propusnih crijeva. Dijeta omogućuje smirivanje upalnih procesa, smanjivanje proizvodnje autoantitijela i iscjeljivanje crijeva. Dijeta je vrlo jednostavna ali i stroga, uzimanje najmanje količine neke namirnice koja nije dozvoljena može isprovocirati imunološku reakciju, dovesti do upale i rasplamsavanja same autoimune bolesti", piše na svom blogu Anita Šupe, nutricionistica i autorica knjige „Istine i laži o hrani“, izdanoj u rekordnih 14 tisuća primjeraka koja o sebi kaže da za razliku od većine nutricionista, nije osjećala obavezu slijediti službeno prihvaćene stavove i prehrambene smjernice, jer se sama uvjerila da su one znanstveno neosnovane, tj. rezultat loše provedenih zastarjelih istraživanja i iznad svega komercijalnih interesa te da je njezino znanje osim onog formalnog školskog, utemeljeno na samostalnom izučavanju stručne literature o utjecaju prehrane na zdravlje.
Priča Irene Vinovčić iz Osijeka
Ireni Vinovčić iz Osijeka, rođenoj 1982. godine na drugoj godini studija ekonomije dijagnosticirana je Multipla skleroza (MS je autoimuna kronična upalna bolest koja napada središnji živčani sustav, što znači da utječe na mozak i leđnu moždinu i s vremenom u nekim slučajevima dovodi do nepokretnosti). Nakon prvotnog šoka zbog dijagnoze i liječenja u klasičnom zdravstvenom sustavu koje nije davalo rezultate, Irena je odlučila brigu za svoj život i zdravlje uzeti u svoje ruke. Prošla je gotovo mitsku borbu za svoje ozdravljenje i danas je zdrava, sretna i zadovoljna osoba, a ovo je njezina priča.
"Godine 2001. upisala sam Ekonomski fakultet u Osijeku i paralelno položila ispite za trenericu aerobika i pilatesa te počela raditi na studentski ugovor u fitness centru. Uspješno sam diplomirala i zaposlila se u istoj firmi ( Športski objekti d.o.o.) u kojoj sam radila i kao studentica. Godinama sam puno vježbala i donekle pazila na prehranu. Moji problemi sa zdravljem započeli su na drugoj godini fakulteta. Prvi simptom bio je zamućen vid na lijevom oku. Isprva sam mislila da je to zbog učenja u kasnim noćnim satima i da će se povući, međutim poboljšanja nije bilo i tada je sve počelo", prisjetila se Irena. U bolnici u Osijeku 12 dana su joj davali injekcije u oko, a kako se stanje nije popravljalo liječnici su je prebacili u KBC Osijek gdje je bila podvrgnuta pretragama, magnetnoj rezonanci i uzimanju likvora iz donjeg dijela leđa. Tada je postavljaju dijagnoza MS-a i dobila je prve terapije u bolnici.
"U prvi mah nisam znala kakva je to bolest i o čemu se zapravo radi. Čitajući o tome ostala sam potpuno šokirana da bih mogla ostati nepokretna....ili slijepa, nisam to mogla prihvatiti i bilo mi se strašno teško nositi s time pogotovo jer sam bila vrlo aktivna na svim životnim poljima. Po povratku kući vid mi se kroz tri mjeseca vratio i nastavila sam sa studentskim obavezama i vježbanjem. Pristala sam na lijek Avonex, tj. da si jednom tjedno dajem injekciju u kvadriceps (prednji mišić na nozi). Lijek mi je izazivao nuspojave i nisam se osjećala najbolje. Davala sam si injekcije četiri godine. U periodu kad sam si davala injekcija imala sam zdravstvenih problema koji su se ovaj put manifestirali slabošću u nogama, slabljenju osjeta u rukama i nogama. Sve je to završilo mojom nepokretnošću pa sam opet bila godinu dana po bolnicama i primala razne eksperimentalne terapije, kao što je kemoterapija u kombinaciji s pulsnom terapijom", priča Irena.
Nakon tih terapija stanje joj se drastično pogoršalo, a iz bolnice je izašla gotovo nepokretna. Tada je odlučila prekinuti liječenje injekcijama i više se nikada ne vratiti u bolnicu. "Nakon puno razmišljanja jednostavno sam shvatila da bolnica nema rješenja niti lijeka za ovu bolest nego da eksperimentiraju, a ja više nisam imala vremena za beskorisna liječenja. Doktori su predlagali druge opcije liječenja tako da sam obišla nekoliko liječnika. Ostala sam razočarana, sve su to bili eksperimentalni lijekovi za koje se što sam ih više proučavala pokazalo da donose više štete nego koristi. Nisam više pristajala niti na jednu vrsta liječenja nego sam se odlučila na odlazak u privatnu bolnicu u Sloveniju na operaciju širenja vena koje vode do mozga i srca budući da je tada to bilo vrlo rašireno u javnosti kao jedina mogućnost liječenja MS-a. Nažalost, kao i sve prethodno nije dalo željeni rezultat. Ostala sam vrlo razočarana budući da operacija nije bila jeftina i nisam zapravo imala taj novac, a obećavali su brda i doline", kaže Irena.
Po povratku u Osijek u novinama je vidjela članak o doktorici Maji Roje Novak iz Zagreba koja liječi MS između ostalog i pčelinjim otrovom. "Radilo se o privatnom liječenju i tada je jedna terapija iznosila 100 eura. Terapija je trajala tri sata svaki dan. Bila je to kombinacija različitih koktela injekcija, pčelinjeg otrova, stimulacije rada mozga, fizikalne terapije itd. S financijske strane činilo se gotovo pa nemoguće da si priuštim tu terapiju. Ali moja mama i ja odlučile smo da ću otići u Zagreb na liječenje i usput nekako skupljati novac. Bila sam gotovo nepokretna tako da sam vrijeme provodila samo na liječenju kod doktorice Roje Novak, a mama se brinula za pronalaženje financija. Preuzela je sve u svoje ruke i organizirala humanitarne akcije preko novina, zabava, prodaje svega i svačega, digla je cijelu Slavoniju na noge....tako da mogu jedino reći da nije bilo nje, ne bi danas bilo ni mene u ovakvom divnom životu kakav sada živim. Nakon nekoliko mjeseci ponovno sam prohodala, stala na svoje noge i vratila se u život. Dobila sam priliku za novi život, osjećala sam se kao da sam ponovno rođena", priča Irena.
Nakon povratka u Osijek nastavila je s terapijom doktorice Roje Novak još dugo, tako što joj je liječnica slala injekcije (koje sadrže koktel vitamina i drugih lijekova za jačanje imuniteta i poboljšanje neuroloških funkcija organizma), a Irena je sama lovila pčele i uzimala po jednu pincetom i prislanjala je na kožu kako bi je ubola. Irena kaže da su samo te terapije imale učinka, naravno uz njezinu volju za životom. Kaže da joj je doktorica vratila nadu u sve ono što se činilo izgubljenim: "Vratila sam se na posao, ponovno sam bila samostalna u svakom pogledu jer sam tada stanovala sama, ponovno sam radila sve ono što daje smisao svakom čovjeku u njegovom životu. Bolest je drastično utjecala na moj život. Spoznala sam sve ono što možeš shvatiti samo u najvećoj životnoj nevolji, tko su ti prijatelji, koje stvari su vrijedne tvoga vremena. Shvatila sam koliko sam vremena posvećivala nebitnim i prolaznim stvarima, a koliko divnih stvari nisam primjećivala oko sebe, lijep dan, sunce, prirodu, mogućnost da to sve vidiš da vidiš drugog pored sebe koji treba pomoć da imaš strpljenja za ljude da se ne ljutiš zbog gluposti da nikada ne odeš spavati, a da se prvo ne zahvališ na svemu što ti je Bog dao u ovom danu. Da budeš sretan jer si živ, jer si se još jedno jutro probudio, jer možeš otići u trgovinu i po kruh bez ičije pomoći jer možeš pričati i smijati se jer ti je dan još jedan dan da ga maksimalno iskoristiš i makneš se od negativnih ljudi koji te vuku prema dolje, da vidiš da je čaša uvijek napola puna, a ne prazna. Mogla bih još milijun stvari reći, zato je danas u mom životu sve drugačije, zapravo rodila sam se opet i živim jedan drugi život, potpuno drugačiji i vrjedniji od svega što je bilo prije. Udala sam se za divnog čovjeka koji je moja snaga, podrška i inspiracija svakog, ali baš svakog trenutka. Na tome sam neizmjerno zahvalna Bogu. Dao mi je sve ono o čemu sam ikada sanjala, a mislila sam da će biti nemoguće za mene", govori Irena i nastavlja:
"Promijenila sam prehranu izbacila sam sve vrste prerađenog šećera, mliječne proizvode, brašno i tjesteninu, ukratko sve prerađene namirnice i prebacila se na Paleo prehranu. To mi je riješilo i neke druge zdravstvene probleme, energija mi se drastično povećala i radim stvari koje nisam mogla ni zamisliti da će biti moguće. Moj zaključak je da hrana definitivno liječi. Jedino što mogu reći drugima je da nikad ne gube vjeru u ozdravljenje, u život jer Bog nam uvijek na kraju daje ono što je najbolje za nas iako mi to u prvi tren ne vidimo nego se pitamo zašto baš ja. Iz vlastitog iskustva mogu reći da strpljenje i vjera uvijek pokažu zašto baš ti. Ništa ne bih promijenila u svom životu jer sam danas osoba kakva ne bih nikada postala da nije bilo ovoga, sretna, ispunjena mirom i ljubavi, okružena najdivnijim ljudima na svijetu i to je ono što je bitno, što se računa", završila je svoju ispovijest Irena koja je i dalje zaposlena u Športskim objektima, ali na mjestu tajnice. Više ne koristi nikakve terapije jer joj nisu potrebne, jedina liječnica s kojom je u kontaktu i kod koje povremeno kontrolira svoje stanje je dr. Maja Roje Novak.
