Mizofonija: Stanje zbog kojih vas pojedini zvukovi "izluđuju"

Uobičajeni zvukovi ili okidači koji uzrokuju ove reakcije su žvakanje, disanje, gutanje i lupkanje. Točan uzrok mizofonije nije poznat, ali kombinacija neuroloških, genetskih i psiholoških čimbenika vjerojatno igra ulogu. Često se razvija u djetinjstvu ili adolescenciji i traje cijeli život. Budući da se mizofonija tek nedavno počela istraživati, teško je znati koliko je to stanje često. Međutim, rana istraživanja sugeriraju da čak 20 % odraslih osoba može živjeti s ovim stanjem, koje može biti lakšeg i težeg oblika. 

Trenutno ne postoji lijek za mizofoniju, ali određene terapije i strategije suočavanja mogu pomoći osobi da bolje upravlja simptomima i smanji učinke okidača.

Simptomi mizofonije

Simptomi mizofonije uključuju intenzivan emocionalni i fiziološki odgovor na specifične okidače. Ovi zvukovi koji izazivaju reakcije mogu se razlikovati od osobe do osobe, ali obično uključuju žvakanje, disanje, šmrkanje, gutanje, lupkanje i srkanje.

Simptomi također mogu varirati od blagih (npr. niska tolerancija na određene zvukove) do ozbiljnih (npr. želja za napadom na osobu ili predmet koji ispušta zvuk). Za neke osobe s mizofonijom, okidači mogu biti povezani s jednom određenom osobom (npr. mamino žvakanje ili bratovo disanje). Kada su izloženi okidačima, osobe s mizofonijom mogu doživjeti: 

• Snažne emocionalne reakcije: ljutnja, razdražljivost, bijes, gađenje ili tjeskoba. Ovi emocionalni odgovori mogu biti intenzivni i mogu dovesti do želje za bijegom ili izbjegavanjem situacije ili zvuka koji ih pokreće.
• Fiziološke promjene: Okidači mogu aktivirati tjelesnu reakciju "bori se ili bježi" na stres, što može uzrokovati ubrzan rad srca, znojenje, napetost mišića ili povećanu budnost.
• Negativan utjecaj na svakodnevni život: Mizofonija može značajno utjecati na svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života osobe. Može dovesti do socijalnog povlačenja, poteškoća u odnosima ili izbjegavanja određenih situacija, ljudi ili okruženja u kojima bi mogli biti prisutni okidači.

Uzroci mizofonije

Točni uzroci mizofonije nisu u potpunosti razjašnjeni, a istraživanja u ovom području i dalje su u tijeku. Ipak, neki su istraživači razvili nekoliko teorija o tome zašto se mizofonija javlja, uključujući: 

• Kemiju mozga: Istraživanja sugeriraju da prednji inzularni korteks može igrati ulogu. To je dio mozga koji je odgovoran za emocionalnu obradu i interocepciju—proces koji uključuje opažanje i tumačenje osjeta u tijelu. Istraživači su, koristeći skenove ljudskog mozga, otkrili abnormalnu aktivnost u prednjem inzularnom korteksu osoba s mizofonijom kada su bile izložene zvukovima okidača. Ovo sugerira da bi taj dio mozga mogao biti uključen u intenzivne emocionalne i fiziološke reakcije koje doživljavaju osobe s tim stanjem. 
• Genetiku: Mizofonija se često javlja u obiteljima, što sugerira da se stanje može prenositi genetski. Rana istraživanja pokazuju da je genetski marker blizu gena TENM2, koji je uključen u razvoj mozga, povezan s osjećajem bijesa kada se čuju okidači. 

Faktori rizika 

Čimbenici rizika za razvoj mizofonije nisu dobro definirani. Međutim, određena stanja povezana su s povećanim rizikom od mizofonije:

• Zujanje u ušima ili tinitus
• Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP)
• Poremećaji anksioznosti
• Touretteov sindrom.

Možda te zanima... Život s anksioznošću: Kako izgleda i što poduzeti Psiha i seks

Kako se mizofonija dijagnosticira?

Ako sumnjate da imate mizofoniju, najbolje je da posjetite svog liječnika ili stručnjaka za mentalno zdravlje radi pravilne dijagnoze. Kako biste dobili dijagnozu, liječnik će temeljito procijeniti vaše simptome i povijest bolesti. Iako za psihološka stanja liječnik može koristiti Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje, za mizofoniju ne postoje uspostavljeni dijagnostički kriteriji, što može otežati postavljanje dijagnoze.

Neki istraživači smatraju da je mizofonija poremećaj mentalnog zdravlja koje spada u spektar opsesivno-kompulzivnih poremećaja. Ovi kriteriji mogli bi pomoći kod postavljanja dijagnoze mizofonije: 

• Doživljavanje snažnih emocionalnih reakcija poput ljutnje, iritacije, gađenja ili tjeskobe kada osoba čuje zvukove okidača
• Osjećaj da može doći do fizičkog ispada kao rezultat emocionalnih reakcija
• Izbjegavanje određenih okruženja, situacija ili ljudi koji bi mogli biti povezani s okidačima
• Značajan stres kada osoba čuje okidače koji mogu ometati svakodnevni život i odnose. 

Istraživači također sugeriraju da simptomi mizofonije ne bi trebali biti posljedica drugog zdravstvenog ili mentalnog stanja. To znači da će liječnik vjerojatno pregledati i druga temeljna stanja koja mogu uzrokovati slične simptome.

Iako ne postoji službeni način za dijagnosticiranje mizofonije, liječnik može provesti detaljne preglede kako bi razumio simptome, okidače i učinak koji simptomi imaju na svakodnevni život osobe. Stručnjaci za mentalno zdravlje mogu koristiti standardizirane upitnike za procjenu emocionalnih i psiholoških odgovora na okidače kako bi procijenili intenzitet i prirodu simptoma mizofonije. 

U drugim će slučajevima liječnik može koristiti određene testove kako bi isključio druga povezana stanja. Na primjer, audiološkim (slušnim) pregledom može procijeniti sposobnosti sluha osobe kako bi se isključili problemi povezani sa sluhom, kao što je tinitus, koji bi mogli pridonijeti simptomima mizofonije.

Foto: Unsplash+ Kognitivno bihevioralna terapija može umanjiti simptome mizofonije

Liječenje mizofonije

Trenutačno nema tretmana koji su isključivo osmišljeni za liječenje mizofonije. Ipak, cilj liječenja je pomoći osobama s ovim stanjem da se nose s okidačima, smanje stres i upravljaju učincima života s povećanom osjetljivošću na zvuk. Individualni plan liječenja bit će prilagođen simptomima i težini stanja, ali može uključivati:

• Kognitivno bihevioralna terapija (KBT): oblik terapije razgovorom koji može pomoći ljudima da preoblikuju svoje misli i emocije povezane s okidačima. Tijekom odlaska na terapiju, osoba razvija strategije suočavanja i mijenja način na koji reagira na okidače. KBT se koristi za liječenje različitih mentalnih problema, a jedno je istraživanje pokazalo da je gotovo 50 % ljudi s mizofonijom imalo manje simptoma kada su koristili KBT kao oblik liječenja. 
• Terapija ponovnog uvježbavanja tinitusa: cilj je ponovno uvježbavanje odgovora mozga na okidače kombiniranjem zvučne terapije i tehnike savjetovanja. Za mizofoniju, zvučna terapija uključuje korištenje tihih pozadinskih zvukova ili neutralnih zvukova (npr. bijeli šum, nježna glazba) koji mogu pomoći u smanjenju izraženosti okidača. Savjetovanje pomaže osobi da nauči koristiti tehnike opuštanja kako bi smanjila intenzivne reakcije kada je izložena okidačima. 
• Lijekovi: Psihijatrijski lijekovi koji liječe uobičajena popratna stanja (kao što su anksioznost i depresija ) mogu pomoći u ublažavanju simptoma mizofonije i emocionalnih odgovora. 

Kako spriječiti mizofoniju?

Budući da točni uzroci mizofonije nisu u potpunosti shvaćeni, ne postoji zajamčeni način da se spriječi. Međutim, tehnike opuštanja i strategije suočavanja mogu pomoći spriječiti ili umanjiti učinak okidača na život osobe. To može uključivati: 

• Stvaranje tihog i mirnog životnog ili radnog okruženja smanjenjem nepotrebne pozadinske buke
• Korištenje slušalica ili čepića za uši koji potiskuju buku kada je osoba izložena okidačima
• Vježbanje tehnika za smanjenje stresa kao što su svjesnost, vježbe dubokog disanja ili redovite tjelovježbe za lakše upravljanje emocionalnim reakcijama
• Davanje prioriteta zdravim navikama, kao što je dovoljna količina sna, zdrava prehrana i sudjelovanje u aktivnostima koje potiču opuštanje
• Identificiranje specifičnih okidača i pokušaj smanjenja izloženosti zvukovima kad god je to moguće
• Planiranje unaprijed kako bi se izbjeglo ili smanjilo izlaganje okidačima u društvenim situacijama.

Možda te zanima... Osjećate odbojnost prema nekim namirnicama, a znate li zašto? Zdravlje

Mentalna i zdravstvena stanja povezana s mizofonijom

Mizofonija se često javlja zajedno s drugim mentalnim i zdravstvenim stanjima, uključujući:

• Anksiozni poremećaji kao što su generalizirani anksiozni poremećaj, socijalni anksiozni poremećaj ili panični poremećaj. Intenzivni emocionalni stres i iščekivanje susreta s okidačima mogu pridonijeti povećanju razine anksioznosti.
• Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP). Mizofonija je česta kod osoba s OKP-om, što je stanje koje uzrokuje nametljive misli i ponavljajuća ponašanja. Opsesivna priroda simptoma mizofonije, gdje pojedinci mogu opsesivno izbjegavati ili se fiksirati na zvukove okidača, može se preklapati s nekim simptomima OKP-a.
• Poremećaji senzorne obrade. Osobe s mizofonijom mogu imati povećanu osjetljivost na senzorne podražaje (ili stvari koje aktiviraju pet osjetila). Poremećaji senzorne obrade poput preosjetljivosti na svjetlo, dodir ili teksture mogu koegzistirati s mizofonijom i pridonijeti ukupnim osjetilnim izazovima.
• Tinitus. Stanje zbog kojeg dolazi do šuma ili zujanja u ušima, a često se opisuje kao osjet zvuka bez zvučnog podražaja kojeg čuje samo osoba koja boluje od tinitusa. Dokazi pokazuju da ljudi s mizofonijom imaju veću stopu tinitusa od onih bez mizofonije. 

Možda te zanima... Zujanje u ušima - kada se trebaš zabrinuti? Zdravlje