Cjelokupan joginski životni stil je skoro pa idealan ukoliko se želi ovu bolest držati pod kontrolom, imati što veću kvalitetu življenja i što manju potrebu za lijekovima ili je samo prevenirati.
Jogom se danas najčešće smatra sistem vježbi koji seže pet tisuća godina unatrag, no on sa sobom vuče puno više pa tako i kompletan životni stil. Od joge se u novije vrijeme sve češće očekuje poboljšanje kvalitete života pa čak i zdravlja jer su njene dobrobiti sad već i znanstveno dokazane.
Kada je u pitanju dijabetes ono što jogi daje prednost pred drugim oblicima tjelovježbe i zbog čega je posebno dobra za zdravlje je njena kombinacija fizičkih vježbi, tehnika disanja i opuštanja te meditacije. Dakle, kada govorimo o jogi, ne govorimo samo o fizičkom vježbanju joga položaja.
Istraživanja su pokazala da se prakticiranjem joge, koja uključuje fizičke vježbe i tehnike disanja, osim što poboljšava raspoloženje i kvalitetu života, smanjuje tjelesnu težinu i kolesterol, ali i razinu glukoze u krvi te da se dobar glikemijski status može zadržati duže. Pokazalo se i povećanje receptora inzulina, kao i smanjenje potrebe za uzimanjem lijekova. Također, smanjena je ketoza, kao i pojava akutnih komplikacija i infekcija kod osoba oboljelih od dijabetesa koje prakticiraju jogu. Istraživanja su pokazalo da već samo prakticiranje pranayame (tehnike disanja) u trajanju od pola sata značajno smanjuje razinu šećera u krvi.
Satvična hrana protiv dijebetesa
Uz vježbanje, kada je dijabetes u pitanju, nužno je razmišljati o prehrani, a joginski sustav preporučuje satvičnu hranu, odnosno puno svježeg povrća, voća, sokova, kuhane, parene ili lagano pečene hrane, dosta sjemenki i orašastih plodova bez puno štetnih masti i uz izbjegavanje rafiniranog šećera. Takva prehrana, osim što je zdrava, poboljšava mentalno stanje, razinu energije i stanje svjesnosti. Joginske vježbe idealan su način tjelovježbe, koja se može prakticirati svakodnevno. Pogotovo u slučaju prekomjerne težine, koja je često povezana s dijabetesom. Tada je preporučljivo prakticirati sporije i statične stilove joge, kao što je tradicionalna hatha joga.
Tehnike disanja potiču protok krvi u unutrašnjim organima te poboljšavaju njihov rad
Jedan od glavnih razloga razvoja dijabetesa je oksidativni stres, a istraživanje rađeno na osobama koji su tri mjeseca prakticirale jogu tri puta tjedno je pokazalo da ga joga smanjuje za oko 20 posto. Studije su također pokazale da pritisak na abdomen, koji se radi tehnikom disanja Kapalabhati povećava učinkovitost rada stanica jetre, dok se Aginsar kriyom stimulira probavna vatra, odnosno masiranjem unutarnjih organa povećava protok krvi u tom području što boosta metabolizam i poboljšava funkcionalnost abdominalnih organa. Također ove se prakse preporučuju i za upravljanje dijabetesom, no njih nipošto nije preporučljivo raditi bez prethodne edukacije od strane iskusnog učitelja. To su samo neke od tehnika disanja u jogi koje se mogu koristiti za upravljanje dijabetesom, no ukoliko ste početnik nipošto ih nemojte učiti i prakticirati bez nadzora iskusnog učitelja.
S druge strane meditacija je aspekt joge koji je dostupan apsolutno svima, može se vježbati samostalno i bez ikakvog nadzora, bez obzira jeste li zdravi ili ozbiljno bolesni. Kad je dijabetes u pitanju, meditacija je posebno važna u prevenciji jer je dokazano učinkovita za smanjenje razine stresa, a samim tim i razine različitih hormona u organizmu što posljedično može dovesti do pojave dijabetesa, posebno kod osoba koje imaju već genetsku predispoziciju za razvoj te bolesti.
Svi stresori imaju utjecaj na dijabetes i to čine uglavnom kroz mehanizam popularno nazvan „borba ili bijeg“. Nekoć je čovjek živio u stalnoj opasnosti od napada grabežljivaca. Kako se naša vrsta popela na vrh hranidbenog lanca, taj problem je nestao, ali je mehanizam ostao isti. Naime, tada smo koristili biološki sustava turbo-punjenja koji nas može u kratko vrijeme učiniti jačim i bržim. Suočeni s opasnošću, naša tijela izbacuju hormon epinefrin, poznat i kao adrenalin, koji povećava snagu za borbu ili brzinu u bijegu.
Otuda i naziv borba ili bijeg. Epinefrin pokreće oslobađanje šećera (glukoze) i masti s mjesta privremenog skladištenja u tijelu. Ove hranjive tvari tada preplavljuju krvotok i opskrbljuju energijom sve dijelove tijela. Ovaj biološki turbo punjač je bio od velike koristi ljudima iz prošlosti i još uvijek dobro služi vojnicima kada se suočavaju s neprijateljima, kao i izletnicima koji naiđu na divlju životinju u divljini. No tijelo ne može razlikovati opasnost od stresa i tako oboje pokreću mehanizam za borbu ili bijeg.
Utjecaj stresa na razvoj dijabetesa
Danas najčešća "opasnost" nisu divlje životinje, nema nasilne borbe, a najčešće nema ni hitne potrebe za trčanjem kilometrima. Umjesto toga, sjedimo u našim domovima ili na radnim mjestima, a tijela se nakupljaju šećerom, bez mogućnosti da ga spale i potroše. Učinak stresa na razinu šećera u krvi je toliko značajan da u određenom broju slučajeva bude okidač za dijabetes kod ljudi koji imaju genetsku predispoziciju.
Budući da smo još od osnovne škole svakodnevno izvrgnuti različitim stresovima, većina nas je naučila funkcionirati u stanju konstante povišene pobuđenosti, odnosno laganog stresa. Nešto kao grabežljivci u divljini. Hormoni adrenalin i kortizol tada struje tijelom u većim količinama i tijelo se zapravo rijetko vraća u kemijsku ravnotežu. Takav način funkcioniranja za nas s vremenom postaje automatizam. Dakle, postaje nam normalno stalno funkcionirati u stanju kemijske neravnoteže. Ne samo to, već i postajemo ovisni o tom stanju, budući je tijelo naviknuto na veću količinu određenih hormona u organizmu.
Kako Jogom, meditacijom i disanjem vraćamo tijelo u harmonično stanje
Ono što činimo vježbanjem joge, tehnika disanja i meditacijom je da vraćamo tijelo u njegovo prirodno harmonično stanje, koje nam je, ukoliko živimo u stanju povišene pobuđenosti, postalo pomalo strano. Upravo zbog toga meditacija igra vrlo važno ulogu u prevenciji dijabetese.
Meditacijom utječemo na moždane valove i izlučivanje hormona stresa, istovremeno što više vremena provodimo u tom mirnom stanju i navikavamo se na njega to ćemo se lakše njemu vraćati u stresnim situacijama. Prakticiranjem meditacije i joge cijeli naš sustav se ponovo navikava na harmonično stanje funkcioniranja i tada možemo početi primjećivati sve ono što nas izbacuje iz tog stanja. To u principu znači biti mindful, živjeti sada i ovdje, odnosno biti svjestan svojih emocija i cjelokupnog psiho-fizičkog funkcioniranja i tada voljno reagirati na postojeće stanje. Ta voljna reakcija može biti udaljavanje od izvora stresa, odlazak u šetnju, promjena načina disanja ili na primjer prakticiranje joge. Ono što je važno je da nas meditacija vraća optimalnom stanje funkcioniranja i navikava da živimo svjesni sebe, odnosno da lakše čujemo potrebe vlastitog tijela i psihe te da na njih reagiramo pravodobno.
U prijevodu to može čak značiti razvit svoj Mindfulness do te razine da na vrijeme osjetimo promjene u svom organizmu i na njih reagiramo. Da bismo došlo do te razine samosvijesti potrebno je razviti osobnu meditacijsku praksu. Meditacija je vježba u kojoj osoba svoju pažnju sistematično usmjerava prema određenom sadržaju. Ona služi za stišavanje bujice misli u uma, kako bi se došlo u kontakt s univerzalnom svjesnošću. Posljedica toga je bolji fokus i koncentracija, ali i značajno smanjenje razine stresa te povećanje svijest o sebi, odnosno svom fizičkom i psihičkom stanju.
Upravo zato se svaki pokušaj meditacije računa, a oni najuporniji budu nagrađeni mirnim umom, dobrim raspoloženjem i harmoniziranim radom cijelog organizma. Sve to zajedno čini kvalitetu života nemjerljivo boljom. Istovremeno ne postoji niti jedan valjan razlog zbog kojeg netko ne bi trebao meditirati.
