Studija predstavlja temelj za dugoročno praćenje ovih nogometaša, koje istraživači planiraju pregledavati svake dvije godine.
Umirovljeni britanski profesionalni nogometaši pokazali su strukturne razlike u mozgu te visoke stope anksioznosti i depresije, ali ne i znakove kognitivnog pada, pokazalo je istraživanje koje je nastojalo utvrditi povećavaju li ponavljani udarci lopte glavom rizik od razvoja demencije.
Istraživanje, koje su proveli znanstvenici s Imperial Collegea u Londonu, obuhvatilo je 142 bivša nogometaša u dobi od 30 do 60 godina te ih usporedilo s 56 zdravih osoba slične dobi koje nisu sudjelovale u kontaktnim sportovima, nisu služile vojsku niti su imale potres mozga. Uz upitnike i testove za procjenu kognitivnih sposobnosti, istraživači su analizirali i MRI snimke mozga 124 bivša nogometaša i 40 ispitanika iz kontrolne skupine kako bi provjerili postoje li razlike u volumenu sive tvari.
Autori, koji su studiju predstavili u nedjelju na Međunarodnoj konferenciji Udruženja za Alzheimerovu bolest, rekli su da je njihovo istraživanje dio šireg nastojanja znanstvenika da se ponavljani udarci u glavu promatraju kao potencijalni promjenjivi čimbenik rizika za demenciju u starijoj dobi, slično kao što se tretiraju povišeni krvni tlak ili kolesterol za kardiovaskularne bolesti.
Studija predstavlja temelj za dugoročno praćenje ovih nogometaša, koje istraživači planiraju pregledavati svake dvije godine.
„Područje istraživanja sve više se temelji na holističkom pristupu zdravlju mozga i riziku od demencije“, rekao je glavni autor Thomas Parker, konzultant neurolog na Imperial Collegeu u Londonu.
Nakon prilagodbe čimbenicima poput dobi i obrazovanja, bivši nogometaši postigli su očekivane rezultate na testovima pamćenja i razmišljanja, bez značajnih razlika u odnosu na zdravu kontrolnu skupinu. No, sportaši su prijavili znatno više poteškoća s mentalnim zdravljem. Njih 31 posto zadovoljilo je kriterije za kliničku depresiju, u usporedbi s devet posto u kontrolnoj skupini, dok je 42 posto prijavilo klinički značajnu anksioznost, nasuprot 25 posto u kontrolnoj skupini.
Snimke mozga pokazale su međutim da bivši nogometaši, kao skupina, imaju manje moždanog tkiva u područjima zaduženima za pamćenje i emocije nego ispitanici iz kontrolne skupine. Ipak, samo dva posto bivših sportaša pokazivalo je pojedinačne znakove izraženog smanjenja volumena mozga koji bi upućivali na aktivnu, progresivnu neurodegeneraciju. Studija još nije prošla stručnu recenziju. Istraživači očekuju da će kasnije ove godine objaviti znanstveni rad s većim brojem ispitanika i dodatnim analizama.
Istraživanje nije dokazalo izravnu povezanost s Alzheimerovom bolešću, progresivnim poremećajem mozga koji postupno uništava pamćenje i najčešći je uzrok demencije. Većina dosadašnjih istraživanja o oštećenjima mozga povezanima sa sportom oslanjala se na obdukcijske nalaze i retrospektivne medicinske podatke.
Istraživanje Imperial Collegea prati sportaše u srednjoj životnoj dobi, što znanstvenicima omogućuje praćenje neuroloških promjena godinama prije nego što bi se obično očekivao razvoj demencije.
Rezultati odražavaju ranije recenzirane nalaze istog tima iz 2025. godine na 200 umirovljenih ragbijaša, koji su također pokazali smanjenje volumena sive tvari i povišenu razinu anksioznosti, ali uredne kognitivne sposobnosti.
Istraživači upozoravaju da njihovi nalazi ne mogu predvidjeti individualni rizik od demencije. „Još smo u vrlo ranoj fazi primjene ovih nalaza na procjenu individualnog rizika“, rekao je Parker.
