Književnica Julijana Matanović u suradnji s liječnicom Ankom Dorić napisala je knjigu "One misle da smo male". Autorice su knjigom željele doprinijeti širenju istinitih informacija i stručnih spoznaja o mogućnostima prevencije i liječenja HPV infekcije.
Posebna je svrha knjige koja je izašla u izdanju Mozaika knjiga osvijestiti potrebu prestanka tabu-šutnji i stigmatizacije spolno prenosivih bolesti općenito i učiniti istinite i valjane informacije o ovoj bolesti lako dostupnima mladima na pedagoški, psihološki i znanstveno-medicinski primjeren način. Više o našem projektu borbe protiv HPV-a, "Torbica za samoobranu" potraži ovdje.
Jedna od poruka knjige je da potaknete mlade na odgovorno spolno ponašanje i očuvanje vlastitog zdravlja. Koliko vi osobno prakticirate otvoren razgovor o spolnom zdravlju i ponašanju u Vašoj obitelji?
Moja obitelj je mala (Magdalena i ja),pa se tako razgovor o odgovornom spolnom ponašanju može ticati samo moje kćeri. Magdalena je sada učenica prvog razreda gimnazije i ta je tema bila - ali samo kao nastavna jedinica iz biologije u osmom razredu – prisutna kod nas prošle godine. Čak je radila i prezentaciju o spolno prenosivim bolestima s akcentom na HPV jer joj je priča o HPV-u bila maglovito poznata preko mamine knjige. Pokazalo se u tom trenutku da je jako dobro što je osjetljivija tema obrađena – u našem životu - prvo kroz literaturu.
Knjiga je plod razmišljanja dvije majke. Koje su glavne poruke knjige i mislite li da je otvoren razgovor s djecom čak i o manje ugodnim temama nešto na čemu bi kao društvo trebali svi raditi i kako?
Moram biti iskrena, tek kad sam na primjeru vlastite kćeri vidjela koliko mi je njoj lakše govoriti o HPV- u jer imamo i roman o tome, u potpunosti sam razumjela da je – nemojte me krivo shvatiti - s knjigom "One misle da smo male" napravljen koristan posao. Dok je Magdalena bila mala, ja sam znala da sve velike stvari svog života; sve nedoumice, sve teške situacije, mogu riješiti i ublažiti literaturom, ali kad je ona došla do godina kad se o – u našem društvu još uvijek škakljivim temama –mora početi razgovarati, knjiga mi je postala još važnija.
Vjerujem da za njom posežu i mnoge druge majke, starateljice, strine, profesorice, očevi…i samo zbog toga da se na nju oslone i ojačaju sebe, ne mlade sugovornike, u prvim rečenicama razgovora. One misle da smo male knjiga je, koja po mom sudu, pokazuje kako treba povezati dva predmeta u nastavnom procesu (hrvatski i biologija). Katkada mi je žao što sam autorica ovog literarnog dijela, koji je za samo knjigu manje važan od Ankinog stručnog, jer bih je - da je autor netko drugi – mogla spomenuti kao naslov koji radnoj skupini vezanoj uz novi program može pokazati da se literaturom i formulom 2 u 1 djeci puno lakše mogu približiti pojedine nastavne jedinice.
Idete li redovito na preventivne preglede, ako da, na koje?
Idem na ginekološki jer mi je prijateljica izvrsna ginekologinja i odlazak k njoj podsjeća me na odlazak na kavu i sigurna sam da mi se uz moju profesoricu Vesnu Košec ništa ružno ne može dogoditi. Ona nije adresa za loš nalaz ispisan na moje ime. Idem i na druge preglede koji su vezani uz neke moje bolesti, ali imam osjećaj da ih ne smijem ispisati jer će se osjećati ponovno prizvanima.
Kako reagirate kada vam kćer postavi poneko za roditelje "neugodno" pitanje? Da li je kćer pročitala Vašu knjigu?
Magdalena je pročitala knjigu još prije nekoliko godina, tada je možda bila i premlada za nju, ali je knjiga nagrađivana pa se možda dijete osjećalo i obavezno da vidi o čemu se tu radi. Prošle godine je koristila stručni dio za tu, već spomenutu prezentaciju.
Ne otvaram šire teme vezane uz spolno ponašanje, Magdica i ne postavlja pitanja. S njom provodim jako, jako puno vremena i nekako sam uvjerena da ću sama prepoznati trenutak kad spomenute teme treba proširiti. A s djecom treba razgovarati o svemu, jezikom koji oni razumiju i u času kad su za to zreli.
Samo da nam se konačno odgovorni za školstvo prestanu ideološki prepucavati, da smanje te nastavne programe i da djeci vrate djetinjstvo i mladenaštvo, a nama lijepe stare mirne vikende s njima i prava druženja. Mislim da bi i o tome trebali razgovarati i uvesti, uz sve dane koje u kalendaru imamo, i dan borbe protiv 5,00.
Što se nalazi u Vašoj "torbici za samoobranu"?
Moja torbica je atipična. Jedini predmet za samoobranu je kemijska olovka.
Sve što te ikada zanimalo o raku grlića maternice, kako nastaje, kako se liječi i što osobe prolaze u borbi protiv ove bolesti pronađi na stranicama G.Zarez.info.
