Izgaraš li u burnout sindromu?

Slijede zanimljivi dijelovi o burnout sindromu iz knjige 'Pamćenje tijela', dr. Joachima Bauera u izdanju Planetopije. Više o knjizi potraži u našoj čitaonici.

Radno mjesto kao zdravstveni faktor

Međuljudski odnosi na radnome mjestu ostavljaju tragove na duši i tijelu. Udio vremena koji zaposlene osobe provode na radnome mjestu nerazmjeran je neznatnoj pozornosti koju duševno i tjelesno zdravlje na radnome mjestu uživa u javnosti. Tek je u novije vrijeme, kad je postalo jasno u kolikom opsegu zaposlenici nekoliko skupina poslova troše svoje zdravlje, tema zdravlja na radnome mjestu postala aktualna.

Kako se pokazalo na temelju nekoliko složenih ispitivanja, međuljudski i organizacijski faktori danas su ''zauzeli'' prvo mjesto kao uzročnici bolesti, dok nekadašnji vodeći uzročnici bolesti (radni materijali, strojevi, buka itd.) danas igraju samo sporednu ulogu. Nažalost, medicina rada još nije shvatila tu izmjenu koja se dogodila na širem području.

Izgaranje: nova bolest na radnome mjestu

U međuvremenu je sindrom izgaranja već i na međunarodnoj razini priznat kao poremećaj koji je, na što ukazuje definicija kao i uzročnici te posljedice, vezan za radno mjesto.

Njegova tri glavna obilježja su emocionalna iscrpljenost (emotional exhaustion), negativan ili ciničan stav prema nadređenima, kolegama ili klijentima (depersonalization), negativna procjena smisla i kvalitete vlastitog rada (low personal accomplishment). Prisutnost i omjer sindroma izgaranja može se otkriti objektivnim testom (primjerice upitnikom).

Sindrom izgaranja je medicinski relevantan zdravstveni poremećaj. Liječnici ga – ako uopće – otkrivaju tijekom postavljanja drugih dijagnoza (sindroma umora, depresije, poremećaja sna, psihosomatskog poremećaja ili kroničnog sindroma pospanosti i sličnog). Kod sindroma izgaranja doista uvijek ima preklapanja s drugim bolestima, osobito s depresivnim poremećajem, poremećajem straha, poremećajem sna kao i bolnim sindromom i drugim psihosomatskim poremećajima.

Tjelesne posljedice izgaranja

Iako su uzroci sindroma izgaranja u većini slučajeva vezani za područje međuljudskih odnosa, posljedice se velikim dijelom očituju u tjelesnim tegobama. Kao što pokazuju novija istraživanja, najintenzivnije tjelesne i psihosomatske tegobe, kao rezultat sindroma izgaranja, imaju zaposleni pojedinci. Studije pokazuju da sindrom izgaranja uzrokuje promjene hormona stresa kortizola i poremećaje imunološkog sustava. Sindrom izgaranja kod žena može uzrokovati i poremećaje u menstrualnom ciklusu. Postoje čak i dokazi da sindrom izgaranja pospješuje razvoj koronarne bolesti srca.

Novi oblici opterećenja na radnome mjestu

Na radnome su mjestu – za razliku od nekoć – duševni faktori opterećenja u međuvremenu sustigli tjelesno-fizička opterećenja, djelomično su ih čak i prestigli. Na temelju studije provedene na 15 000 ispitanika, 30-35 posto zaposlenih osoba žalilo se na snažna psihička opterećenja koja se mogu objektivno opisati.

Udio onih koji imaju psihosomatske tjelesne simptome znatno je veći: između 60 i 80 posto ispitanika boluje od depresivnog raspoloženja, poremećaja sna, nervoze, nemira i razdražljivosti.

Zaposlene osobe koje su se tijekom ispitivanja žalile na zgrčenost, bolove u leđima ili iscrpljenost (više od 70 posto zaposlenih osoba!), kao faktore opterećenja navele su između ostalog lošu radnu klimu, nepravedno postupanje nadređenih, jednoličnost, užurbanost i kao rezultat svega – unutarnji otpor prema poslu.

''Ljudski faktor'' na radnome mjestu u međuvremenu igra glavnu ulogu: 52 posto svih ispitanika smatra da je dobar odnos s kolegama ''iznimno važan'', a 30 posto ispitanika takvim smatra dobro sporazumijevanje s nadređenima. Tim gore, budući da je više od 12 posto od 15 000 ispitanika klimu na radnome mjestu opisalo kao vrlo lošu, a 12 posto ispitanika smatra da nadređeni nepravedno postupaju prema njima.

No usprkos visokom udjelu objektivnih i subjektivnih tegoba vezanih za radno mjesto, samo trećina onih koji imaju tegobe boluje od sindroma izgaranja. Dakle, koji su dodatni faktori značajni?

Faktori opterećenja

Faktor opterećenja 1: rad sa zahtjevnim klijentima ili mušterijama

Od opasne mješavine emocionalne iscrpljenosti, negativnog i ciničnog stava prema drugim osobama i sumnje vezane za vlastiti rad, karakteristične za sindrom izgaranja, pate osobe koje rade na onim poslovima koji zahtijevaju emocionalnu angažiranost. Ako usprkos krajnjoj angažiranosti, poslodavci smatraju da je izostao vidljiv uspjeh, a ostali (kolege, nadređeni) to nisu kompenzirali svojim priznanjem, dolazi do takozvane ''krize gratifikacije''.

Takva situacija – najčešće nesvjesno – može zaposlenika dovesti do zaključka da je njegova/njezina poslovna podobnost nedostatna ili da je posao u cjelini besmislen. Pritom zaposlenik u pravilu počinje razvijati negativne osjećaje prema poslodavcima.

Kao što pokazuju brojna promatranja s područja biheviorizma (osobito modeli learned helplessness, odnosno ''naučene bespomoćnosti''), ništa ne može motivaciju i poticaj na rad ustrajno uništavati kao izostanak pozitivnih povratnih informacija (kao što su npr. vidljivi uspjesi vlastitog rada, pohvale ili priznanja).

Stoga visoki stupanj rizika od pojave sindroma izgaranja postoji osobito kod poslova koji se zasnivaju na brizi o osobama koje ne daju ili nisu u stanju dati dovoljno pozitivnih povratnih informacija: riječ je o pacijentima koji boluju od neizlječivih bolesti, na odjelima za rak i AIDS, osobama s dementnim sindromom kojima je potrebna skrb kao primjerice oboljelima od Alzheimerove bolesti, ili invalidnoj odnosno kronično bolesnoj djeci u ustanovama za skrb.

Škole su mjesta u kojima usprkos velikim ulaganjima zaposlenika ponekad izostanu uspjesi (o tome u nastavku).

Faktor opterećenja 2: loši uvjeti rada i izostanak potpore kolega

Ondje gdje su malobrojne pozitivne emocionalne, povratne informacije, vanjski uvjeti rada imaju presudno značenje: visoka stopa sindroma izgaranja otkrivena je ondje gdje vladaju veliki pritisci te preostaje malo individualnih mogućnosti oblikovanja vlastitog rada. Takva situacija na radnome mjestu u stručnoj se literaturi zove high demand – low influence (''veliki zahtjevi – slab utjecaj''). Takva konstelacija donosi visoki rizik obolijevanja od sindroma izgaranja.

Pokazalo se da izostanak podrške kolega ili nadređenih isto toliko pospješuje pojavu sindroma izgaranja. No kolegijalna potpora može štititi od pojave sindroma izgaranja samo ako su zaposlenici spremni da je iskoriste.

Oni koji pate od sindroma izgaranja nerijetko imaju problem s prihvaćanjem takve potpore: brojne osobe koje pate od sindroma izgaranja godinama su imale visoka osobna očekivanja te su svoje ambiciozne, profesionalne ciljeve htjele postići kao ''pojedinci'', ne cijeneći pritom kontakt s kolegama.

Faktor opterećenja 3: osoban stav

Perfekcionistički stavovi u pogledu posla kojima zaposlenici sami sebi stvaraju pritisak ili se opterećuju (dok pritom nisu svjesni tih pretjeranih zahtjeva), mogu nakon nekoliko godina dovesti do sindroma izgaranja. Nadređeni bi trebali predvidjeti opasnost od pojave sindroma izgaranja osobito kod vrijednih i (prekomjerno) angažiranih suradnika koji su zbog profesionalnih ciljeva spremni zapostaviti privatne interese i koji isprva čine nadređene i kolege zadovoljnima.

Više info: www.planetopija.hr