Indeks tjelesne mase (BMI) godinama je kontroverzna zdravstvena mjera, a kritičari ističu da može dovesti u zabludu. Ipak, to je statistika koju liječnici relativno lako izračunaju, pa se i dalje koristi u medicini.
BMI je izračun visine u odnosu na težinu, prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC). BMI se općenito klasificira u pothranjenost, zdravu težinu, prekomjernu tjelesnu težinu i pretilost—iako je pretilost podijeljena u tri razreda.
BMI je dobio mnogo kritika u posljednjih nekoliko godina. Zapravo, Američko medicinsko udruženje naziva BMI "nesavršenim načinom mjerenja tjelesne masnoće, s obzirom na to da ne uzima u obzir razlike među rasnim/etničkim skupinama, spolovima i dobnim rasponom". Na primjer, osoba koja ima mnogo mišića može se klasificirati kao pretila prema BMI mjerenjima, jednostavno zato što se ovaj izračun oslanja samo na visinu i težinu.
No, u novoj studiji, koja je nedavno objavljena u British Journal of Sports Medicine, analizirani su podaci iz 20 studija na gotovo 400 000 ljudi u kojima je kardiovaskularna sposobnost osobe uspoređivana s njihovim BMI-om. Istraživači su mjerili kondiciju s VO2 max testom. Znanstvenici su također promatrali rizik sudionika studije od kardiovaskularnih bolesti i smrtnosti od svih uzroka.
Otkrili su da ljudi koji su imali prekomjernu tjelesnu težinu ili pretilost, ali su bili u formi, nisu imali statistički značajno veći rizik od smrti ili razvoja bolesti srca. Ali ljudi koji nisu bili u formi imali su dva do tri puta veći rizik od smrti, bez obzira na njihovu težinu.
"Iz zdravstvene perspektive, rizici nedostatka tjelesne aktivnosti daleko su veći od rizika povezanih s viškom kilograma", rekao je za Runner's World glavni autor dr. Siddhartha Angadi, izvanredni profesor na odjelu kineziologije na Sveučilištu Virginia. "Ova se studija temelji na velikom broju istraživanja u posljednja tri desetljeća koja naglašavaju važnost kondicije u odnosu na debljinu".
U idealnom svijetu, liječnici bi procijenili zdravstvene rizike mjerenjem kapaciteta vježbanja, dodao je Angadi, napominjući da bi se to trebalo smatrati "vitalnim znakom" poput krvnog tlaka, pulsa i temperature.
Što je VO2 max i kako se mjeri?
VO2 max mjeri koliko kisika vaše tijelo apsorbira i koristi dok vježbate. Nažalost, VO2 max ne možete lako izračunati sami. Obično je potreban kardiopulmonalni test opterećenja (spiroergometrija), gdje nosite masku preko lica kako bi se zabilježila potrošnju kisika i proizvodnju ugljičnog dioksida dok trčite na traci za trčanje, vozite bicikl ili radite nešto slično, prema klinici Cleveland.
Ipak, neki uređaji za praćenje fitness aktivnosti mogu procijeniti vaš VO2 max na temelju vašeg tempa i otkucaja srca (iako je to samo procjena, a ne stvarni rezultati).
Ako ste zabrinuti za svoju cjelokupnu kondiciju i njezin utjecaj na vaše zdravlje, posjetite liječnika. On vam može dati temeljitu procjenu i preporučiti sljedeće korake.
