Tim hrvatskih znanstvenika, liječnika i kliničara pokazao je da je Parkinsonova bolest povezana s mjerljivim promjenama u određenim obrambenim stanicama u krvi, a rezultati njihova rada važni su u povezivanju te bolesti s upalnim procesima izvan mozga.
Istraživanje, koje je objavljeno u časopisu "npj Parkinson's Disease", izdavača Springer Nature, proveo je multidisciplinarni tim stručnjaka s KBC-a Zagreb, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Instituta Ruđer Bošković i Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević".
Parkinsonova bolest najčešće se prepoznaje po tremoru, usporenosti i drugim poteškoćama pokreta te se pritom u mozgu godinama odvijaju procesi koji izvana nisu vidljivi.
Među tim procesima je i kronična upala u živčanom sustavu, kao jedan od mehanizama koji može utjecati na tijek bolesti, a koji je bio u fokusu znanstvenika.
Istraživanje je usmjereno na to kako izgleda periferna imunološka slika u Parkinsonovoj bolesti, odnosno na to koje se vrste imunosnih stanica u krvi mijenjaju i kakve signale aktivnosti nose, ističe u priopćenju Institut Ruđer Bošković.
Istraživači su pratili dvije vrste obrambenih stanica - dendritične stanice koje prepoznaju signale opasnosti, prenose tu informaciju drugim stanicama te time "usmjeravaju" cjelokupni obrambeni odgovor, te CD4+ T-stanice koje su pak "koordinatori" obrane jer pomažu organizmu u odluci kad treba pojačati, a kad smiriti reakciju.
Sekvenciranje RNK na razini pojedinačne stanice
U svom su radu, ističe se u priopćenju Instituta, istraživači usporedili uzorke krvi osoba s Parkinsonovom bolešću i kontrolnih ispitanika.
Sarah Meglaj Bakrač s Medicinskog fakulteta objasnila je kako su prvo ciljane imunosne stanice izdvojili iz krvi magnetskom separacijom, a zatim ih analizirali protočnom citometrijom i sekvenciranjem RNK na razini pojedinačne stanice.
"Ovaj pristup nam je omogućio da vidimo i rijetke podskupine koje se u prosječnim rezultatima lako izgube", navodi Meglaj Bakrač koja je uz Katarinu Mandić s IRB-a prva autorica na radu.
Postoji više visokospecijaliziranih podtipova CD4 T-stanica i dendritičnih stanica, ali ih u krvi ima vrlo malo što otežava njihovo istraživanje.
Znanstvenici su stoga obogatili uzorke upravo tim rijetkim stanicama kako bi ih mogli preciznije analizirati i pratiti njihovu ulogu u imunosnim procesima kod Parkinsonove bolesti.
Kako ističe dopisna autorica na radu i docentica s Medicinskog fakulteta, Antonela Blažeković, "najjasniji nalaz bio je da postoji specifična skupina dendritičnih stanica i CD4 T-stanica koje se aktiviraju u imunosnim procesima osoba s Parkinsonovom bolešću".
Ključna bioinformatička analiza provedena na IRB-u
Ključnu ulogu u istraživanju imao je proces bioinformatičke analize kojim je istraženo što se događa unutar pojedinih podtipova stanica i kakvi se biološki procesi u njima naziru.
Znanstvenice s IRB-a, Katarina Mandić i Anja Barešić, provele su analizu ekspresije gena odnosno identifikaciju uputa koje su u stanicama trenutačno aktivne, a to su napravile na razini svake pojedinačne stanice.
"Koristile smo naše superračunalo kako bi iz velike količine podataka - nekoliko desetaka tisuća stanica i gena - pouzdano izdvojile razlike između oboljelih i kontrolne skupine", navode te znanstvenice, dodajući kako su tako identificirale gene, (pod)skupine stanica i biološke procese koji se najviše ističu u Parkinsonovoj bolesti.
Ravnatelj KBC-a Zagreb Fran Borovečki naglasio je kako rezultati istraživanja pokazuju da Parkinsonova bolest nije povezana samo s promjenama u mozgu, nego i s mjerljivim promjenama u imunosnom sustavu u krvi, koje se uklapaju u sliku upalnih procesa.
"Važno je naglasiti da naše istraživanje pritom ne tvrdi da je pronađena nova terapija, nego identificira 'gdje tražiti' i koje se imunosne komponente u krvi posebno ističu u usporedbi oboljelih i kontrola", zaključuje Borovečki.
Istraživanje je provedeno u sklopu projekta "Molecular mechanisms of immune response and inflammasome activation in Parkinson's disease" koji je financirala Hrvatska zaklada za znanost.
Što je Parkinsonova bolest?
Parkinsonova bolest druga je najčešća neurodegenerativna bolest koja nastaje zbog gubitka ili degeneracije živčanih stanica u mozgu koje proizvode neurotransmiter dopamin u dijelu mozga koji se naziva "crna tvar" (supstancija nigra), što rezultira oštećenjem kontrole pokreta, navodi Udruga Parkinson i mi.
Parkinsonova bolest je najbrže rastući neurološki poremećaj na svijetu, od kojeg trenutačno boluje više od 10 milijuna osoba. Prema istraživanjima, broj oboljelih od Parkinsonove bolesti udvostručio se u posljednjih 25 godina, a očekuje se da će do 2040. godine broj oboljelih premašiti 20 milijuna. Procjenjuje se da u Hrvatskoj živi oko 17 500 osoba s Parkinsonovom bolešću. Očekuje se da će broj oboljelih rasti, ponajprije zbog starenja populacije.
Simptomi Parkinsonove bolesti
Osobe koje boluju od Parkinsonove bolesti najčešće primjećuju nekoliko karakterističnih motoričkih simptoma:
- bradikinezija (usporene radnje, otežana inicijacija pokreta, blokiranje kretnji, osiromašenje spontanih pokreta, oslabljena mimika lica)
- rigor (povišen tonus, ukočenost mišića, odnosno povišen otpor mišića pri izvođenju pasivnih kretnji)
- akinetički tremor (drhtanje u mirovanju, najčešće ruku, poput kretnji brojanja novca, a moguće i nogu i brade, pojačava se pri emocionalnom stresu)
- gubitak posturalnih refleksa (nemogućnost održavanja posture tijela, nestabilnost u hodu).
Prema podacima Udruge Parkinson i mi, u svim stadijima bolesti mogu se pojaviti i tzv. nemotorički simptomi bolesti: oštećenje njuha, oštećenje autonomnih funkcija (mokraćna urgencija i inkontinencija, opstipacija, konstipacija, erektilna disfunkcija...), depresija i anksioznost, tegobe sa spavanjem (produljeno dnevno spavanje, nesanica, otežano održavanje sna), oštećenje pažnje i kognitivnih funkcija do demencije, halucinacije i smetnje vida.
Ne-motoričke smetnje su često zanemarene i neliječene a najviše narušavaju kvalitetu života i povećavaju broj bolničkih liječenja. Treba ih prepoznati informirati neurologa o tome i naći optimalnu terapiju.
Kako se liječi Parkinsonova bolest i kako očuvati kvalitetu života
Liječenje Parkinsonove bolesti prvenstveno je simptomatsko. To znači da dostupni lijekovi ne mogu izliječiti bolest, ali mogu ublažiti motoričke simptome i time značajno poboljšati kvalitetu života oboljele osobe. Terapija se najčešće temelji na kombinaciji različitih antiparkinsonika u obliku tableta, koji djeluju na različite mehanizme bolesti.
U uznapredovalim fazama bolesti, kada je odgovor na standardnu terapiju slabiji, razmatraju se i invazivnije metode liječenja. Među njima su neurokirurški zahvati, terapija s pomoću duodopa pumpe, kao i primjena apomorfinskih injekcija ili pumpe.
Važnost tjelesne aktivnosti i rehabilitacije
Redovita fizikalna terapija, vježbanje i različiti oblici fizičke aktivnosti izuzetno su važni za osobe s Parkinsonovom bolešću. Aktivnosti poput tai chija, plesa, pilatesa ili joge ne doprinose samo boljoj snazi, pokretljivosti i izdržljivosti, nego sve više istraživanja pokazuje da redovito vježbanje može i usporiti napredovanje bolesti.
Jednako je važno ostati društveno aktivan. Izolacija može pogoršati psihološko stanje, dok podrška obitelji i prijatelja značajno doprinosi kvaliteti života. Uz fizikalnu terapiju često su potrebne i logopedska terapija, radna terapija, a ponekad i psihološka podrška – ne samo za oboljelu osobu nego i za članove obitelji, naglašava Udruga Parkinson i mi.
Dijagnoza nije kraj aktivnog života
Trenutak kada osoba prvi put čuje dijagnozu Parkinsonove bolesti često je emocionalno vrlo težak, kako za bolesnika tako i za obitelj. Ipak, uz dobru edukaciju i timski pristup liječenju moguće je nastaviti živjeti kvalitetan i ispunjen život.
U liječenju sudjeluje multidisciplinarni tim stručnjaka – liječnici, medicinske sestre, fizijatri, logopedi i psiholozi – koji s bolesnikom rade na kontroli simptoma i očuvanju funkcionalnosti. Važno je naglasiti da dijagnoza bolesti ne definira osobu niti njezinu obitelj, nego su i dalje presudne njihove vrijednosti, odnosi i način života.
Mnogi oboljeli nastavljaju voditi aktivan i ispunjen život, a jedan od važnih izvora podrške mogu biti udruge oboljelih od Parkinsonove bolesti. Sudjelovanje u radu takvih udruga pomaže u razmjeni iskustava, smanjuje osjećaj izolacije te može ublažiti anksioznost i depresiju.
Edukacija i suradnja s liječnikom ključni su za kontrolu bolesti
U trenutku postavljanja dijagnoze često su prisutni strah, frustracija i anksioznost. Međutim, bolje razumijevanje simptoma i tijeka bolesti pomaže u smanjenju nesigurnosti. Kada bolesnik zna prepoznati koji su simptomi dio bolesti, a koji nisu, svakodnevni život postaje lakši.
Briga o mentalnom zdravlju i emocionalnoj ravnoteži jednako je važna kao i medicinska terapija. Uravnotežena prehrana, kvalitetan san, redovita tjelesna aktivnost te pravilno i pravodobno uzimanje lijekova ključni su elementi liječenja.
Kako bolest napreduje, terapiju je potrebno prilagođavati. Zato je iznimno važno izgraditi dobar i kontinuiran odnos s liječnikom koji prati tijek bolesti i prilagođava liječenje individualnim potrebama pacijenta, piše Udruga Parkinson i mi.
Iako za sada ne postoji lijek koji može brzo i potpuno izliječiti Parkinsonovu bolest, optimizam, pozitivan stav i aktivan pristup liječenju mogu značajno doprinijeti kvaliteti života. Vrijednosti koje su važne za svakog čovjeka vrijede i ovdje: optimizam, entuzijazam, vjera u sutra, hrabrost i unutarnja snaga.
Kako liječnici prate napredovanje bolesti
Za praćenje tijeka Parkinsonove bolesti koriste se različite kliničke skale. Jedna od najčešće primjenjivanih je Unified Parkinson's Disease Rating Scale (UPDRS), koja procjenjuje motoričke i nemotoričke simptome te utjecaj bolesti na svakodnevni život.
Druga važna klasifikacija je Hoehn and Yahr scale, koja razlikuje pet stupnjeva bolesti:
- Stupanj 1: simptomi su prisutni samo na jednoj strani tijela, uz minimalne ili nikakve funkcionalne smetnje.
- Stupanj 2: simptomi zahvaćaju obje strane tijela; mogu se javiti blaže smetnje govora, gutanja i smanjena mimika lica.
- Stupanj 3: pojavljuju se problemi s ravnotežom, ali osoba je i dalje samostalna u većini svakodnevnih aktivnosti.
- Stupanj 4: funkcionalna sposobnost je značajno smanjena i potrebna je pomoć u dijelu svakodnevnih aktivnosti.
- Stupanj 5: osoba je vezana uz invalidska kolica ili krevet te ovisi o pomoći drugih u svim aktivnostima svakodnevnog života.
