McKenna Reitz, učiteljica, majka i motivacijska govornica je svoju priču o spoznaji da je izgubila prvi pramen kose do toga da se pomirila s činjenicom da njezina nekada bujna kosa više nije njezin identitet podijelila za MindBodyGreen.
Alopecija je poremećaj koji karakterizira nagli gubitak kose ili dlačica na drugim dijelovima tijela. Postoji nekoliko vrsta alopecije te iako uglavnom zahvaća muško stanovništvo, posebno je teško za žene. Uzrok naglog opadanja kose može biti i niz drugih stanja, poput problema sa štitnjačom, dijabetes i celijakija, no osobe koje imaju alopeciju zapravo pate od autoimune bolesti. Njihov imunološki sustav folikule dlaka vidi kao strano tijelo te ih zato napadaju uslijed čega dlake otpadaju u roku od dva tjedna. Alopecija se može liječiti određenim lijekovima, no oni često donesu više štete nego koristi pa se ljudi koji žive s alopecijom rijetko na njih odlučuju.
Alopecia universalis jedan je od najtežih oblika alopecije zbog koje osoba potpuno izgubi sve dlačice na tijelu. Gubitak dlačica uglavnom izaziva više emotivnih teškoća nego fizičkih, iako gubitak dlačica u nosu te obrva i trepavica može biti štetno za zdravlje. Upravo s ovim oblikom alopecije živi i McKenna Reitz, učiteljica, majka i motivacijska govornica koja je svoju priču o spoznaji da je izgubila prvi pramen kose do toga da se pomirila s činjenicom da njezina nekada bujna kosa više nije njezin identitet podijelila za MindBodyGreen.
"Postoji šansa da ćeš potpuno izgubiti kosu" - ovo je najgora rečenica koju mi je ikada netko rekao
Bio je to rujan 2015. godine, četiri mjeseca nakon što sam rodila najmlađu kćer. Tada sam prvi put primijetila sve više vlasi kose na odjeći, no pripisala sam to trudnoći i dojenju. Stvari su postale ozbiljne kada sam primijetila da na tjemenu imam cijelo jedno područje bez kose pa sam se za pomoć obratila dermatologu. Upravo tada mi je izgovorio ovu strašnu rečenicu i prepisao kreme i poseban šampon kako bi usporila proces opadanja kose.
Nisam mogla u tom trenutku niti zamisliti da ću jednog dana živjeti kao žena bez kose, a moram priznati i da samopouzdanje za to nije došlo lako.
Sa svakim izgubljenim pramenom osjetila sam kako gubim i svoju osobnost
Opadanje kose došlo je naglo
Uvjerila sam samu sebe da je opadanje kose usporilo te da se polako oporavljam, no kada sam vidjela fotografiju sebe u razmaku od samo mjesec dana, ta iluzija je nestala. Moja kosa je postala vidljivo rjeđa i tanja. To je bila posljednja fotografija s kosom koju imam. Idući tjedan provela sam u nevjerici. Svaki put kada sam se tuširala ruke su mi bile pune kose koja više nije moja, a sa svakim izgubljenim pramenom osjetila sam kako gubim i svoju osobnost.
Moja kosa je bila moj identitet. Svi su me još od malih nogu znali kao djevojčicu s bujnom smeđom kosom. Što ću biti bez nje? Što će o meni misliti moja djeca? Hoće li me suprug i dalje voljeti? Kako će društvo reagirati? Sve su to pitanja jedne žene koja je potpuno morala promijeniti svoj pogled na život.
Nikada neću zaboraviti kako sam stajala pred svojim učenicima, nervozna i uplašena, dok su mi s glave otpadali pramenovi kose. Sve tanju kosu skrivala sam maramom i šminkom, ono malo kose što sam imala zavezala sam u rep, ali činjenicu da gubim kosu nisam mogla sakriti. Morala sam svojim učenicima objasniti da gubim kosu, a da ni sama ne znam zašto.
Do kraja studenog izgubila sam 90 posto kose i napokon sam dobila svoju dijagnozu, autoimuna bolest pod nazivom alopecija koja napada folikule dlake. Liječnici nisu bili sigurni koji je uzrok mojoj dijagnozi jer sam bila potpuno zdrava.
Perika je bila teška odluka, ali i privremeno olakšanje
Iako sam se samo htjela sakriti od sviju, život je išao dalje. Moja majka, koja je i sama imala kratku borbu s alopecijom u mladosti, pitala me kako se svaki dan ustajem i normalno živim. Moj odgovor je bio jedina stvar koja za mene ima smisla: Nemam drugog izbora! Majka sam dvije mlade kćeri koje prate svaki moj potez, moram se brinuti za svoju obitelj i isto tako za učenike koji očekuju da se pojavim i dam sve najbolje od sebe.
Idućih osam mjeseci napravila sam sve što sam mogla da kosa ponovno naraste. Od krema i lijekova koji su ozbiljno narušili moj imunitet do steroida koje sam primala svaki tjedan šest mjeseci, ništa nije pomoglo. U tom periodu nisam mogla pogledati sama sebe u ogledalo te nikome nisam dopustila da me vidi bez marame. Čak sam se skrivala i od supruga te sam u krevet išla s kapom na glavi koju sam skinula tek kada bi on ugasio svjetla. Moj izgled bio je moj neprijatelj.
Nisam mogla pogledati sama sebe u ogledalo te nikome nisam dopustila da me vidi bez marame
Trebalo mi je nekoliko mjeseci da kupim prvu periku. Sam čin kupovine perike za mene je značio da sam se pomirila da nikada više neću imati vlastitu kosu. No kada sam ju kupila, stvari su se promijenile. Napokon sam se mogla osjećati kao prosječna osoba, nitko me nije čudno gledao u supermarketu, nitko nije pitao što nije u redu sa mnom. Ukratko, perika mi je omogućila da se sakrijem. Isto tako, tada sam shvatila koliko se previše zamaram tuđim mišljenjem i nisam posvećena sebi i tome kako vidim samu sebe.
Problem je u stavu, a ne u problemu
Odluka da prestanem sa svim tretmanima i pomirim se sa svojim stanjem jedan je od najvećih trenutaka u mom životu. Tada sam shvatila da je gubitak kose izvan moje kontrole. Često se sjetim najdražeg citata iz filma koji mi je tada pomogao: "Problem nije u problemu. Problem je u stavu prema problemu."
Shvatila sam da previše energije ulažem u problem koji je izvan moje kontrole i da je rješenje fokusiranje na ono što mogu promijeniti, a to je moj stav. Previše sam se zamarala tuđim mišljenjem i nisam dala sebi vremena i energije da sebe vidim u pozitivnom svjetlu. Nakon svega, ja sam ipak ona ista majka, supruga, kći, učiteljica i prijateljica koja sam bila i kad sam imala kosu. Nakon toga svaki dan je bio sve lakši.
Tek sam nakon skupa osoba s alopecijom 2019. odlučila prvi put pokazati svoju glavu bez kose, bez perike i bez marame. Bila sam okružena ljudima koji su mi pružali neizmjernu podršku i za to mi dali snage. Bio je to početak novog početka.
Kosa nije naš identitet
Naučila sam da su karakter, kako se ponašamo i što činimo ono što nas uistinu definira, a ne kosa. Na početku borbe majka mi je rekla da Bog daje najteže izazove najsnažnijim ljudima. U tom trenutku to nisam razumjela, nisam htjela biti najsnažnija, nisam htjela kroz to prolaziti.
Bila sam okružena ljudima koji su mi pružali neizmjernu podršku i dali mi snage da skinem periku i maramu
Ali sada, sada mi je jasno što je htjela reći. Blagoslovljena sam što sam prošla ovo putovanje koje mi je pokazalo da svatko od nas ima osobne borbe i svoju priču. Najvažnije od svega, pronašla sam svoju svrhu - pronaći snagu u sebi za svoje kćeri. Strah s kojim se još nosim je onaj oko toga je li alopecija nasljedna. Hoće li se isto dogoditi mojim kćerima? Kako će ova autoimuna bolest utjecati na njih? Hoće li se one znati nositi?
Dok se borim s ovim pitanjima, rado pogledam svoje putovanje u cijelosti i vidim koliko mi je pomoglo definirati prave vrijednosti u životu. Želim da iz ovoga moje kćeri nauče da će život možda prirediti teške izazove, ali usprkos njima mogu ne samo preživjeti, nego i sretno živjeti.
