Test krvi koji je već komercijalno dostupan gotovo je jednako precizan kao invazivni testovi poput punkcije kralježnice u otkrivanju potencijalnih znakova Alzheimerove bolesti, pokazuje nova studija.
Test traži protein u krvi nazvan p-tau217, a neovisni istraživači otkrili su da velike promjene u tom biomarkeru također ukazuju na promjene u poznatim biomarkerima Alzheimerove bolesti zvanim amiloid beta i tau. Test krvi bio je do 97 % točan, a istraživači su otkrili da će oko 20 % ljudi u studiji trebati naknadno testiranje kako bi se potvrdilo imaju li uvjerljive znakove Alzheimerove bolesti.
Trenutačno najtočniji testovi za dijagnosticiranje Alzheimerove bolesti i otkrivanje amiloida beta i tau uključuju prikupljanje cerebrospinalne tekućine ili vrlo osjetljivo snimanje poput PET skeniranja. Mnogim ljudima može biti teško napraviti te testove zbog visoke cijene ili nedostatka pristupa, budući da mnogi žive daleko od mjesta gdje su testovi dostupni. Krvni test korišten u studiji napravila je kalifornijska tvrtka ALZpath Inc., a CNN je objavio da bi test mogao koštati između 200 i 500 dolara.
Studija je objavljena ovaj tjedan u časopisu JAMA Neurology. Vodili su ga istraživači sa Sveučilišta u Göteborgu u Švedskoj i s King's Collegea u Londonu, koji su analizirali podatke za 786 ljudi. Napisali su da bi krvni testovi za p-tau217 mogli igrati "važnu ulogu... kao početni alat za provjeru u upravljanju kognitivnim oštećenjem", napominjući da bi test mogao pomoći u identificiranju ljudi koji bi mogli imati koristi od postojećih tretmana koji ciljaju na amiloide u mozgu.
Alzheimerova bolest je najčešći oblik demencije, koji pogađa 6,7 milijuna ljudi u dobi od 65 godina i starijih u SAD-u, a predviđa se da će taj broj dosegnuti 14 milijuna do 2060. godine, prema CDC-u. Uobičajeno je da starije odrasle osobe imaju suptilne promjene u pamćenju, razmišljanju i vještinama zaključivanja, ali ozbiljne promjene koje ometaju svakodnevni život mogu biti znak demencije. Autori su objasnili da je upotreba krvnog biomarkera namijenjena poboljšanju rane i precizne [Alzheimerove bolesti] dijagnoze, što dovodi do poboljšanog upravljanja pacijentima i, u konačnici, pravovremenog pristupa terapijama koje modificiraju bolest.
No upozorili su da su potrebna daljnja istraživanja kako bi se njihovi rezultati primijenili na opću populaciju, osobito zato što je jednoj trećini ljudi u studiji već dijagnosticirano da imaju kognitivni poremećaj.
