Povodom Svjetskog dana borbe protiv dijabetesa koji je obilježen 14.11., istražujemo zašto je dijabetes tipa 2 povezan s debljinom i izostankom tjelesne aktivnosti, te donosimo savjete za prehranu ako boluješ od dijabetesa
Epidemija dijabetesa razlog je sve veće zabrinutosti na globalnoj razini jer do 2025. godine broj oboljelih sa sadašnjih 250 milijuna mogao bi porasti na više od 330 milijuna. No, već sada dijabetes je uzrok 3,5 milijuna smrti godišnje u svijetu i zauzima vrh ljestvica uzroka smrti.
Hrvatska ima oko 200.000 dijabetičara, od kojih je gotovo polovica neotkrivenih, što i ne čudi s obzirom na to da ponekad prođe i desetak godina dok bolesnik shvati da je obolio od šećerne bolesti, odnosno kad nastanu ozbiljni zdravstveni problemi.
Sve više djece oboljelo od dijabetesa
Među oboljelima od dijabetesa tipa 2 sve je više djece, a razlog je debljina kao posljedica neadekvatne prehrane, slatkih gaziranih napitaka i premalo kretanja.
Valja naglasiti da postoji razlika između dijabetesa tip 1 i dijabetesa tip 2. Naime, dijabetes tip 1 je autoimuna bolest kod koje gušterača proizvodi premalo inzulina ili ga uopće ne proizvodi, što znači da šećer iz krvi uopće ne može ući u stanice. Od te vrste dijabetesa obolijeva manji broj dijabetičara ili najviše do 10 posto. Procjena je da je takvih bolesnika u Hrvatskoj oko 17.000.
S druge strane, znatno je češći dijabetes tip 2, koji je uglavnom je povezan s načinom života, odnosno s debljinom i premalo tjelesne aktivnosti te pušenjem. Iako kod takvih bolesnika gušterača proizvodi inzulin, stanice su na njega neosjetljive, a posljedice su slične kao kod dijabetesa tipa 1 jer šećer ostaje u krvi, a ne ulazi u stanice.
Posljedice neliječenog dijabetesa
Neliječeni ili loše liječeni dijabetes ima ozbiljne zdravstvene posljedice. Najčešće su to kardiovaskularne bolesti, retinopatija (brojni problem s vidom, među kojima čak i sljepilo), problemi s bubrezima (dijabetička nefropatija), neuropatija (loša periferna cirkulacija) i dijabetičko stopalo. Sve te komplikacije dijabetesa nerijetko su i uzrok smrti dijabetičara.
U današnje vrijeme čest je slučaj da je tjelesna aktivnost potpuno zanemarena, a brze i rafinirane hrane bogate masnoćama ima u izobilju i svima je dostupna. Udruženi sa svakodnevnim stresom i mogućom genetskom predispozicijom, ovi čimbenici čine rizični kvartet koji – ukoliko izostane pravovremena reakcija – dovode do niza komplikacija i ozbiljnih posljedica po zdravlje.
Ironija leži upravo u činjenici da su mehanizmi nastanka spomenutih bolesti u velikoj mjeri razjašnjeni te da je većinu smrti i narušene kvalitete života moguće spriječiti jednostavnim metodama, među kojima dominira pravilna prehrana, odnosno promjene životnog stila.
Prehrambene smjernice
Prehrambene smjernice za dijabetičare predstavljaju univerzalne principe pravilne prehrane koji vrijede za opću populaciju. Međutim, dijabetičari ih se moraju strogo pridržavati, bez većih odstupanja od zadanog broja, veličine i rasporeda dnevnih obroka koji su prilagođeni vrijednostima glukoze u krvi.
Kod oboljelih od dijabetesa tip 1 obroci se moraju uskladiti s vrstom i dozama inzulina i vrijednostima glukoze u krvi, dok se kod oboljelih od dijabetesa tip 2 obroci planiraju s obzirom na trenutnu i ciljanu tjelesnu masu, eventualno uzmanje hipoglikemika te razinu glukoze u krvi. Ukupan dnevni energetski unos bi trebao biti podijeljen u više manjih obroka koji sadržavaju optimalan omjer nutrijenata.
Unos bjelančevina i ugljikohidrata
Prema najnovijim smjernicama Američkog Dijabetičkog Društva dnevni unos ugljikohidrata bi trebao iznositi od 45-65 posto ukupnog kalorijskog unosa. Unos masti bi se trebao kretati između 25 i 35 posto, a unos bjelančevina između 12 i 20 posto.
U skupinu ugljikohidrata pripadaju jednostavni i složeni ugljikohidrati. Jednostavni ugljikohidrati kao što su glukoza, fruktoza i saharoza se ne preporučuju u prehrani osoba s dijabetesom, osim u niskim količinama u liječenju hipoglikemije (niske razine glukoze u krvi). Od različitih vrsta masti dijabetičarima se preporuča unositi jednostruko (maslinovo ulje, orašasti plodovi) i višestruko nezasićene masne kiseline (omega – 3 iz plave ribe i sjemenki sezama), dok se unos zasićenih masnih kiselina treba ograničiti na manje od 7 posto ukupnog dnevnog unosa radi njihovog štetnog djelovanja na kardiovaskularni sustav.
Kod unosa bjelančevina prednost bi trebalo dati bjelančevinama biljnog porijekla i to onima iz ribe i mesa peradi. Dijabetičari osim na unos hrane trebaju pripaziti i na unos pića. Idealno sredstvo za hidraciju je voda, a preporučeni dnevni unos iznosi 0,3 dl/kg tjelesne mase. Svakako bi trebalo izbjegavati zaslađene i gazirane napitke te napitke s većom količinom sladila i konzervansa.
S alkoholom oprezno!
S unosom alkohola valja biti na oprezu. Studije pokazuju kako umjerena konzumacija alkohola pomaže u regulaciji razine šećera u krvi, no i neznatno prekoračenje granice može izazvati izrazit pad glukoze u krvi koji može biti vrlo opasan.
Neizostavan dio liječenja dijabetičara svakako je i tjelesna aktivnost. Tjelovježba je uz redukcijsku dijetu osnovni preduvjet za gubitak tjelesne mase, za koji se – u svrhu prevencije - u predisponiranih i oboljelih od dijabetesa tip 2 smatra da bi trebao iznositi između 5 i 10 posto. Ukoliko se pravilnoj prehrani pridruži i redovita tjelovježba te izbjegavanje stresa, razina glukoze u krvi zasigurno će se početi približavati željenim (referentnim) vrijednostima.
Mediteranska prehrana
Znanstvena istraživanja pružaju sve više dokaza o blagotvornosti mediteranske prehrane. Jasno je da mediteranski način prehrane ne može izliječiti dijabetes, ali novija istraživanja ukazuju da je najbolji izbor kada je riječ o prevenciji, ali i kontroliranju ove bolesti.
Kontrola glukoze u krvi
Usporedbom prehrane siromašne mastima, kakvu preporuča American Heart Association, i mediteranske prehrane, pokazalo se da mediteranska prehrana znatno uspješnija u kontroli razine glukoze u krvi u pretilih osoba oboljelih od dijabetesa tipa 2. Dodatno, mediteranska prehrana je dovela do većeg gubitka na tjelesnoj masi od prehrane siromašne mastima.
Mediteransku prehranu odlikuje bogatstvo unosa biljne hrane kao što su žitarice i orašasti plodovi sa posebnim naglaskom na voće i povrće. Sastavni dio mediteranske prehrane je unos ribe koji daleko nadmašuje unos mesa, pogotovo crvenog. Za brojne zdravstvene blagodati odgovoran je visok unos nezasićenih masnih kiselina (zahvaljujući ribi i maslinovom ulju) te visok unos vlakana, fitokemikalija i antioksidansa koje osigurava voće i povrće.
