Osobe s demencijom u prosjeku dobiju dijagnozu tek 3,5 godine nakon što se primijete prvi simptomi – ili čak 4,1 godinu u slučajevima ranog početka bolesti – pokazalo je novo istraživanje koje su vodili znanstvenici s University College London (UCL).
Studija, objavljena u časopisu International Journal of Geriatric Psychiatry, prva je sustavna recenzija i meta-analiza globalnih podataka koja istražuje koliko vremena prođe od početka simptoma do postavljanja dijagnoze demencije.
Znanstvenici su analizirali podatke iz 13 prethodno objavljenih studija provedenih u Europi, SAD-u, Australiji i Kini, koje su uključivale ukupno 30 257 sudionika.
Cilj znanstvenog tima bio je procijeniti prosječno vrijeme koje prođe između pojave prvih simptoma (koje su ocjenjivali pacijenti ili članovi obitelji putem intervjua ili medicinske dokumentacije) i konačne dijagnoze demencije.
"Pravodobna dijagnoza demencije i dalje je velik globalni izazov", istaknula je glavna autorica dr. Vasiliki Orgeta (UCL Odjel za psihijatriju). "Na to utječe niz složenih faktora, pa su hitno potrebne specifične strategije u zdravstvenim sustavima kako bi se dijagnoza ubrzala. Druge studije procjenjuju da se u zemljama visokog dohotka dijagnosticira samo 50–65 % slučajeva demencije, dok su postoci u mnogim drugim državama još niži."
Dodala je i kako pravovremeno postavljanje dijagnoze može omogućiti bolji pristup liječenju i u nekim slučajevima produžiti razdoblje u kojem osoba živi s blagim oblikom demencije, prije nego što se simptomi pogoršaju, piše Medical Xpress.
U meta-analizi 10 uključenih studija, znanstvenici su otkrili da u prosjeku prođe 3,5 godine od trenutka kada se prvi simptomi pojave do službene dijagnoze demencije. Kod ranog početka demencije (prije 65. godine) taj se period produžuje na 4,1 godinu, a određene skupine suočavaju se i s duljim odgodama.
Znanstveni tim je zaključio da su mlađa dob pri pojavi simptoma i dijagnoza frontotemporalne demencije povezani s duljim vremenom do postavljanja dijagnoze. Iako su podaci o rasnim razlikama bili ograničeni, jedna od analiziranih studija pokazala je da osobe afroameričkog porijekla češće dožive dulju odgodu u postavljanju dijagnoze.
"Naše istraživanje pokazuje potrebu za jasnim konceptualnim okvirom kada je riječ o vremenu dijagnoze demencije, koji bi se trebao razvijati u suradnji s oboljelima, njihovim skrbnicima i podrškom iz zajednice", izjavila je dr. Orgeta.
Dr. Phuong Leung (UCL Odjel za psihijatriju) nadodala je: "Simptomi demencije često se pogrešno protumače kao normalan dio starenja, a strah, stigma i nedovoljna osviještenost javnosti dodatno obeshrabruju ljude da potraže pomoć."
Profesor Rafael Del-Pino-Casado sa Sveučilišta u Jaénu u Španjolskoj upozorio je na dodatne izazove unutar zdravstvenih sustava: "Nejasne ili nedosljedne procedure upućivanja pacijenata na specijalističke preglede, ograničen pristup specijalistima te centri specijalizirani za dijagnostiku demencije i problema s pamćenjem koji često nemaju dovoljno stručnog osoblja i resursa, dodatno usporavaju proces postavljanja dijagnoze. Za neke osobe dodatni problem predstavljaju jezične barijere i manjak kulturno prilagođenih alata za procjenu, što sve zajedno otežava pravovremenu dijagnozu."
Na kraju, dr. Orgeta naglašava: "Ako želimo ubrzati dijagnozu demencije, moramo djelovati na više razina. Kampanje za podizanje svijesti u javnosti mogu pomoći u boljem prepoznavanju ranih simptoma i smanjenju stigme, potičući ljude da ranije potraže pomoć. Ključna je i edukacija liječnika kako bi se poboljšalo rano prepoznavanje i upućivanje na daljnje pretrage, uz bolji pristup ranoj pomoći i individualiziranoj podršci, kako bi oboljeli i njihove obitelji na vrijeme dobili odgovarajuću skrb."
