Žene imaju tendenciju podcjenjivati svoju prostornu inteligenciju u usporedbi s muškarcima, unatoč tome što na testovima postižu jednako dobre rezultate, pokazuje novo istraživanje objavljeno u časopisu Sex Roles.
Uvjerenja ljudi o vlastitim sposobnostima često ne odgovaraju njihovim stvarnim vještinama. Jedno od područja gdje ovo neslaganje može imati značajne posljedice su rodne razlike u samoprocjenama; žene dosljedno ocjenjuju sebe manje sposobnima od muškaraca, čak i kada stvarne razlike u sposobnostima ne postoje. Ova tendencija – poznata kao učinak oholosti i skromnosti (eng. hubris-humility effect) – upućuje na to da muškarci precjenjuju svoje sposobnosti (oholost), dok ih žene podcjenjuju (skromnost).
Gabriela Hofer i njezini suradnici istraživali su ovaj učinak u području prostorne inteligencije – domeni za koju se često vjeruje da u njoj muškarci dominiraju, a koja je ključna za uspjeh u znanosti, tehnologiji, inženjerstvu i matematici (STEM). Međutim, prethodna istraživanja rijetko su istovremeno uzimala u obzir i samoprocjene i stvarne rezultate, zbog čega nije bilo jasno je li riječ o pretjeranom samopouzdanju kod muškaraca, manjku samopouzdanja kod žena – ili kombinaciji, piše PsyPost.
Osim spola, osobine ličnosti poput narcizma i odnos iskrenost–skromnost također mogu utjecati na to kako ljudi procjenjuju vlastite sposobnosti. Grandiozni narcizam , na primjer, povezan je s pretjeranim samoprocjenama, dok iskrenost–skromnost odražava skromnost i iskrenost. Te osobine, baš kao i procjene vlastitih prostornih sposobnosti, također su povezane s rodom; muškarci češće postižu više rezultate u grandioznom narcizmu, dok žene češće iskazuju višu razinu iskrenosti i skromnosti. Budući da samoprocjene snažnije predviđaju karijerne interese od stvarne izvedbe, ovi obrasci mogli bi pridonositi ustrajnim rodnim razlikama u STEM području.
U istraživanju je sudjelovalo 208 ispitanika koji govore njemački jezik (103 žene i 105 muškaraca), u dobi od 18 do 37 godina, uglavnom studenata. Sudionici su prošli 90-minutnu sesiju uživo, tijekom koje su prvo riješili šest zadataka prostorne inteligencije, a zatim su procijenili vlastitu izvedbu – zasebno za svaki zadatak (proksimalne samoprocjene) i ukupno (distalne samoprocjene).
Zadaci su pokrivali tri ključna aspekta prostorne inteligencije: sposobnost vizualizacije, mentalnu rotaciju i prostorno pamćenje. Svaki je aspekt procijenjen pomoću dva provjerena testa koji se često koriste u psihologiji. Primjerice, u zadatku savijanja papira sudionici su morali zamisliti kako bi izgledale rupice na papiru kada bi se presavijen i probušen papir ponovno otvorio. U zadacima mentalne rotacije trebalo je odrediti odgovaraju li zakrenute dvodimenzionalne i trodimenzionalne figure zadanoj figuri. A za testiranje prostorne memorije sudionici su pokušali zapamtiti i zatim nacrtati karte s označenim rutama ili zgradama. Svi zadaci bili su vremenski ograničeni i standardizirani.
Nakon zadataka, sudionici su ispunili upitnike o osobinama ličnosti koji su mjerili iskrenost-poniznost (putem HEXACO skale), grandiozni narcizam (putem NPI-d) i ranjivi narcizam. Također su ispunili validirani inventar profesionalnih interesa usmjeren na realistične i istraživačke interese, dva područja usko povezana sa STEM-om. Kako bi istražili utjecaj spola i osobina ličnosti, istraživači su izračunali rezultate pogrešne procjene (razliku između samoprocjene i stvarne uspješnosti).
Suprotno uvriježenom mišljenju, žene i muškarci su postigli jednako dobre rezultate na testovima prostorne inteligencije. Međutim, žene su dale značajno niže samoprocjene u odnosu na muškarce, kako za ukupnu (IQ-stil) ocjenu, tako i za procjene izvedbe na pojedinačnim testovima. To sugerira da su žene podcjenjivale svoje sposobnosti, osobito u zadatku mentalne rotacije, dok su procjene muškaraca bile bliže njihovoj stvarnoj izvedbi. Dakle, podaci podupiru skromnost žena, ali ne i oholost muškaraca.
Grandiozni narcizam pozitivno je korelirao s precjenjivanjem performansi, što znači da su osobe s visokom razinom ove osobine vjerojatnije ocjenjivale sebe bolje nego što su stvarno bile. Iskrenost-skromnost bila je povezana s umjerenijim procjenama, ali samo za procjene specifične za test (ne globalne). Čak i kada su uzete u obzir osobine ličnosti, spol je i dalje bio značajan faktor u podcjenjivanju vlastitih sposobnosti: žene su i dalje češće podcjenjivale svoje sposobnosti nego muškarci.
Što se tiče karijernih interesa, muškarci su pokazali veći interes za karijere u realističkim i istraživačkim područjima u usporedbi sa ženama. Međutim, važno je napomenuti da su samoprocjene prostornih sposobnosti, odnosno to koliko su sudionici vjerovali da su dobri u prostornoj inteligenciji, bile jače povezane s njihovim interesima za STEM (znanost, tehnologiju, inženjering i matematiku) nego što su to bili stvarni rezultati testova. Drugim riječima, kako su sudionici vjerovali da imaju bolje prostorne sposobnosti, tako su bili skloniji odabrati karijere u STEM područjima, čak i kad njihovi stvarni rezultati testova nisu potvrdili tu procjenu. Čak i kada su uzeti u obzir stvarni rezultati i samoprocjene, spol je i dalje imao značajan utjecaj na njihove karijerne interese u STEM poljima.
Autori napominju da je njihov uzorak, iako razmjerno uravnotežen i usporediv s nacionalnim statistikama u Austriji, bio ograničen na studente, što može ograničiti mogućnost primjene rezultata na širu ili stariju populaciju.
