Traženje novih, nezaboravnih iskustava – i svjesno čuvanje tih uspomena – može vam pomoći u smanjenju tjeskobe zbog osjećaja da vrijeme prolazi prebrzo.
Kada ste bili djeca, čekanje između Božića ili rođendana činilo se kao vječnost. No nekoliko desetljeća kasnije, čini vam se kao da od jedne do druge godine prođe tek tren.
Hinze Hogendoorn, profesor vizualne percepcije vremena na Tehnološkom sveučilištu Queensland, kaže da je osjećaj da vrijeme prolazi prebrzo u odrasloj dobi stvaran fenomen.
"Kad ste mladi, sve je novo i uzbudljivo. Prvi dan škole, prvi auto, prva veza, prvi posao. Puno je nezaboravnih prvih trenutaka."
Ali kako starimo, rutina sve više preuzima naš svakodnevni život.
"Skuhati večeru, pokupiti djecu... To je važan i zahtjevan posao, ali nije toliko nezaboravan", objašnjava Hogendoorn.
"Svaka godina djeluje kao da je prošla malo brže zato što iza nje imate manje nezaboravnih aktivnosti."
Psihologinja Meredith Fuller dodaje kako percepcija da vrijeme leti kod mnogih ljudi potiče osjećaje stresa i tjeskobe.
Pa možemo li što učiniti da nam vrijeme djeluje sporije – i ima li to zapravo ikakvog smisla?
Kako naš mozak računa vrijeme
"Kad govorimo o drugim percepcijama, poput vida ili dodira, uvijek postoji nešto oko nas što možemo registrirati", kaže Hogendoorn. Primjerice, oči registriraju svjetlost.
"No s percepcijom vremena ne postoji ništa što izravno možemo ‘osjetiti’, niti imamo organ namijenjen detektiranju vremena."
To je, kaže on, razlog zbog kojeg naš doživljaj vremena često zna biti "pomalo nespretan". U tome i leži problem: naš mozak procjenjuje vrijeme prema promjenama koje primjećujemo oko sebe.
"Naš mozak koristi količinu stvari koje su se dogodile kao svojevrsnu mjeru za procjenu koliko je vremena prošlo", kaže profesor.
"Ako se osvrnete na protekli tjedan i shvatite da se nije dogodilo gotovo ništa – ili se dogodilo puno toga, ali ništa posebno – mozak zaključi da nemate baš sedam dana vrijednih uspomena, pa vam se čini kao da je prošlo puno manje vremena."
Općenito, nismo baš dobri u procjenjivanju vremena, objašnjava Hogendoorn.
"Istraživanja pokazuju da ljudi često jako griješe – vrijeme procjenjujemo i upola kraće ili dvostruko dulje od stvarnog."
Možemo li usporiti vrijeme?
Iako bi to mogao biti "nezadovoljavajući odgovor", Hoogendoorn kaže da je dosada ključna za usporavanje vremena "u trenutku".
No to vam, naravno, neće učiniti život ispunjenijim. A suprotno tome, da bi vam se vrijeme, kad se osvrnete unazad, činilo da je prolazilo sporije, kaže, trebate raditi više stvari koje vas ispunjavaju i zanimaju.
Njegov savjet: tražite nova, nezaboravna iskustva – i pobrinite se da ih ne zaboravite.
"Idite na bungee jumping, radite ludosti zbog kojih ćete reći: ‘Ovo je godina kad sam napravio/la sve ove lude stvari.’"
Da uspomene ne izblijede, ponovno ih proživite – s drugima, u razgovoru ili pisanjem dnevnika.
Fuller dodaje da, iako žudimo za rutinama, ipak najbolje funkcioniramo kada u život unosimo nešto novo, drugačije i neočekivano
"Ako imate osjećaj da je svaka godina ista, da se nemate čemu radovati i da ne znate gdje je nestalo posljednje desetljeće, to vam jasno govori da je rutina nadjačala vašu potrebu za novim, drugačijim i uzbudljivim."
A upravo je to ono što nam pomaže da vrijeme doživimo sporije.
Zašto je dobro pokušati usporiti vrijeme
Mindfulness također može imati ulogu u subjektivnom usporavanju vremena, što je dobro za naš mozak, kaže Fuller. No, mindfulness nije samo ritual polaganog ispijanja čaja dok primjećujete njegov okus, miris ili zvukove oko sebe.
"Ako godinama pijete isti čaj i trudite se biti potpuno prisutni u tom trenutku, to neće stvoriti posebno nezaboravnu uspomenu", kaže ona.
"Da, važno je zastati i biti prisutan, ali jednako je važno i isprobavati nove stvari."
Dodaje i da jedan od razloga zbog kojih nas uznemiruje osjećaj da vrijeme leti može biti strah od smrti. Prihvaćanje te realnosti, ističe, može biti iznenađujuće oslobađajuće.
"Ako ne prihvatimo činjenicu da ćemo jednom umrijeti, lako možemo zapeti u stalnoj anksioznosti, u stalnom strahu da nemamo dovoljno vremena."
Dodaje i da tome pridonose kruti obrasci razmišljanja. Primjerice, ako kroz život idete s uvjerenjem: "Prvo sam mlada žena, onda ljubavnica, potom majka, pa baka — i to je to", tada zapravo ne ostavljate prostor za nešto novo.“
"Ako si dopustite različite uloge u životu, to će vam pomoći da vam se čini da vrijeme sporije prolazi", zaključuje Fuller.
