Alison Weihe imala je 60 godina kada je donijela odluku koja je potpuno promijenila tijek njenog života.
Krajem 2018. godine Alison je bila suvoditeljica tvrtke za proizvodnju i dizajn, te je radila duge sate. "Bilo je to iznimno izazovno, s beskrajnim zahtjevima u svijetu kojim dominiraju muškarci. Istovremeno sam odgajala dvoje tinejdžera, neprestano se boreći s krivnjom", opisala je za Daily Mail.
Iako je htjela zadovoljiti sve potrebe svoje djece, podržati ih da postignu nešto i posvetiti im puno pažnje, htjela je i podržati svog supruga u izgradnji njihovog posla, što je bio cjeloživotni san. "Oboje mi je bilo od velike važnosti i cijelo vrijeme sam se osjećala podijeljenim između to dvoje, uvijek dajući 100 posto u svakom području života", rekla je Alison.
Uz sve to, umrla je i njena majka pa je morala proći kroz proces tugovanja, što je probudilo osjećaj da nikad nije bila dovoljno dobra. No, život je išao dalje i nije imala trenutka za sebe, a tijelo joj je govorilo da uspori. "U posljednja tri mjeseca 2018. jako sam se razboljela zbog herpes zostera i znala sam da nešto moram promijeniti."
Njena kćer je bila na dva tiha duhovna odmora (poznatije kao silent retreat) pa joj je predložila da i ona to isproba. Vidjela je kako stres utječe na nju, a Alison joj je priznala da ju ta pomisao užasava. "Nisam se htjela nositi sa svojom prošlosti, otkrivati stare rane za koje sam mislila da su zacijelile. Ali ona je inzistirala, i kako bih izgradila vezu s njom, prijavila sam se na desetodnevni silent retreat."
Vipassana je drevni oblik tihe meditacije u kojem objektivno promatrate svoje misli i sve fizičke osjete, postajući promatrač bez osuđivanja u vlastitom umu. Alison je dala svojoj kćeri obećanje da će ostati cijelo vrijeme, bez obzira koliko bilo teško. "Znala sam da neću smjeti koristiti mobitel, pa sam se pobrinula da svi - prijatelji, obitelj i poslovni suradnici - znaju da me ne mogu kontaktirati. Kad sam ušla u centar, dala sam osoblju svoj mobitel i bilo je to prvi put nakon puno godina da sam se od njega odvojila. Uzela sam samo torbu s odjećom i ništa drugo", rekla je.
Koliko god joj je bilo teško ne imati mobitel, to nije bilo ono čega se najviše bojala - bojala se nemogućnosti vježbanja. "Počela sam se oslanjati na kretanje kao sredstvo za opuštanje, čak sam držala utege na stražnjem sjedalu automobila kada sam trebala odraditi brzi trening. Tijekom tih deset dana nisam mogla ni vježbati jogu, jer mi je rečeno da je meditacija kroz mirovanje najvažnija. Pisanje i čitanje također su bili zabranjeni, obje aktivnosti koje sam obično radila navečer kako bih smirila um prije spavanja."
Nije mogla ni razgovarati s ostalih 30 ljudi koji su bili na retreatu. Rekla je da je inače ekstrovert, pa je toliko puta htjela razgovarati s nekim o onome što je proživljavala ili ga pitati o njegovom vlastitom iskustvu. Čak ni to nije bila opcija. "Kad sam izgubila sve mehanizme suočavanja koje sam inače koristila, suočila sam se s tišinom i s vlastitim mislima. Ustajali smo rano za meditaciju koja je trajala s prekidima cijeli dan, prekidana malim, vegetarijanskim obrocima i kratkim večernjim seminarom. Sjedili smo, jeli i kretali se u tišini."
"Prvih nekoliko dana bila sam u agoniji od tako nepomičnog sjedenja. Leđa su me boljela i nisam mogla prestati razmišljati o tome koliko je vremena prošlo otkako sam se pomaknula. Iako sam i prije prakticirala meditaciju, nikada to nisam radila dosljedno ili dulje vrijeme - jednostavno sam je ugurala u svoj ludo ubrzani raspored."
Ali šestog dana, mogla je sjediti u miru i meditirati čak tri satu u komadu. Prije je koristila čitanje i pisanje kako bi se uspavala, pa se u početku mučila sa spavanjem. No, na kraju je uspjela brzo zaspati u tišini.
"Snalazila sam se u novim obrascima, nježno prisiljavajući svoje tijelo u drugačiju normalnost – onu koja je bila spora i tiha. Morala sam pronaći nove načine preživljavanja, načine koje sam mogla pronaći samo u sebi. U tišini možete razmišljati samo do određene mjere prije nego što vam se mozak jednostavno utiša", rekla je Alison.
"Prve dane sam provela razmišljajući o pitanjima, sjećanjima, kritikama i planovima, ali na kraju se sve ispraznilo i ostala mi je samo praznina, samo prostor. Pronašla sam dublju podsvijest, onu koja je bila spora i autentična ja. Kroz tišinu, riješila sam se sve emocionalne prtljage, tjeskobe i depresije s kojima sam došla na retreat. Do kraja desetog dana, moje tijelo i um su bili mirni, nešto što nikada prije nisam doživjela", opisala je.
"Osjetila sam kristalno jasno razumijevanje zašto sam na zemlji - da ispričam svoju priču - što činim otkako je završio retreat, kroz posao i odnose. To je postalo temelj svega što radim."
Što je silent retreat?
Silent retreat zahtijeva određena vremenska razdoblja provedena u tihoj refleksiji, daleko od svakodnevnih distrakcija i razgovora.
"Sudionici se obično suzdržavaju od govora tijekom trajanja retreata, a također uglavnom neće koristiti tehnologiju niti sudjelovati u bilo kakvoj društvenoj interakciji, već će se umjesto toga usredotočiti na meditaciju, mindfulness i unutarnju svjesnost", rekla je za Daily Mail psihologinja Kirstie Fleetwood-Meade.
Neki duhovni odmori također ograničavaju vježbanje, čitanje i kontakt očima, osiguravajući sudionicima da "potpuno urane" u svoj unutarnji svijet.
Dr. Kirstie Fleetwood-Meade objasnila je da postoji nekoliko zdravstvenih prednosti silent retreata:
- Smanjuje stres i anksioznost: Tišina i svjesnost mogu smiriti živčani sustav i sniziti razinu kortizola. Potpuno odvajanje od svakodnevnog života i stalnih zahtijeva omogućuje vam da se potpuno isključite, dopuštajući vašem tijelu da uđe u opuštajuće i mirno stanje, umjesto da bude cijelo vrijeme na visokoj pripravnosti.
- Poboljšava samosvijest: Vrijeme provedeno nasamo s vlastitim mislima pruža prostor za razmišljanje o obrascima povezivanja sa sobom, drugima i širim svijetom te o tome odakle vaša uvjerenja potječu. Također može stvoriti prostor za razmišljanje o emocijama, vrijednostima i željama na način na koji inače nije dostupan u svakodnevnom životu. Ovaj prostor također može stvoriti osjećaj fokusa i jasnoće, daleko od stalnih distrakcija.
- Iscjeljenje: Prostor od vanjske buke može omogućiti emocijama koje ste izbjegavali da isplivaju na površinu i oslobode se.
- Prisutnost: Neprekidna tišina bez drugih ometanja prisiljava vas da budete potpuno u sadašnjosti, pa je velika korist silent retreata upravo jačanje osjećaja svjesnosti sadašnjeg trenutka.
- Ponovno povezivanje: Silent retreatovi, posebno oni s meditativnom praksom, često pomažu sudionicima da ojačaju svoju vezu s višom svrhom ili osjećaj duhovnosti ili povezanosti sa širim svijetom. Mnogi ljudi izvještavaju o dubokim uvidima ili osjećaju obnovljenog smisla u životu.
- Poboljšava san: Smanjena stimulacija i stres pomažu u regulaciji odmora i oporavka. Uz to, može pomoći u prekidanju vaše digitalne ovisnosti - boravak "izvan mreže" tijekom određenog vremena može pomoći u resetiranju vašeg odnosa s tehnologijom i stvoriti mjesto za razmišljanje o tome.
- Potiče kreativnost: Baš kao što često smišljate najbolje ideje pod tušem, daleko od svakodnevnih distrakcija, tako i dulje vrijeme provedeno u miru može njegovati vašu maštu i sposobnosti rješavanja problema.
