Ova naizgled bezazlena poruka može izazvati bujicu negativnih misli. Saznajte zašto i što možete poslati umjesto toga.
Poruke su same po sebi teško razumljive. Za razliku od razgovora uživo ili telefonskih poziva, kratke digitalne poruke nemaju neverbalne signale – poput kontakta očima, gesti ili osmijeha – koji nam pomažu shvatiti što netko zapravo želi reći. Zbog toga često dolazi do nesporazuma, a istraživanja su pokazala da poruke mogu čak narušiti i odnose.
Za osobe koje pate od anksioznosti, slanje i primanje poruka može biti posebno izazovno. S jedne strane, digitalna komunikacija može smanjiti osjećaj nelagode jer osoba ne mora komunicirati licem u lice. No s druge strane, dvosmislene poruke mogu dovesti do toga da osobe s anksioznim poremećajem popune praznine najgorim mogućim scenarijima, što dodatno povećava razinu stresa.
Koja je najgora moguća poruka koju možete poslati nekome tko pati od anksioznosti?
"Možemo li razgovarati?"
Ako patite od anksioznosti, možda ste se već uznemirili. Ako je nemate, možda se pitate zašto je to problem. Evo što kažu terapeuti.
Zašto ova poruka može biti tako uznemirujuća za osobe koje se bore s anksioznošću?
"Ova vrsta poruke, zbog nejasnog tona i nedostatka konteksta, ostavlja previše prostora za interpretaciju i pretjerano dramatiziranje", objašnjava Alex Oliver-Gans, licencirani terapeut iz San Francisca.
Budući da tekstualne poruke nemaju neverbalne znakove, stalno pokušavamo protumačiti ton i namjeru osobe koja ih šalje. Na primjer, istraživanje iz 2020. pokazalo je kako jednostavan odgovor "OK" može primatelja navesti na pomisao da pošiljatelj nije zainteresiran, iako je moguće da je samo bio u žurbi. U razgovoru uživo, ton glasa bi odmah razjasnio nesporazum.
Kod ljudi koji pate od anksioznosti, ovakvo nejasno tumačenje može se pretvoriti u panične misli. Arianna Galligher, stručnjakinja za mentalno zdravlje sa Sveučilišta Ohio State, objašnjava da je jedan od glavnih simptoma anksioznosti pretjerano dramatiziranje – odnosno sklonost vjerovanju da će se dogoditi najgori mogući scenarij.
Rečenica "Možemo li razgovarati?" već ima negativnu konotaciju. "Tko je ikada rekao ‘Možemo li razgovarati?’ i donio dobre vijesti?", ističe Oliver-Gans.
Ako se osoba bori s anksioznošću, njezin mozak odmah kreće zamišljati najgore moguće ishode – možda je netko ljut na nju, možda će dobiti otkaz, možda se veza raspada. Ova nejasna poruka može uzrokovati sate ili čak dane brige i pretjeranog analiziranja situacije. "To može biti izuzetno iscrpljujuće i uznemirujuće", kaže Galligher.
Kako bolje formulirati poruku?
Kako biste izbjegli nepotrebnu zabrinutost kod osoba koje pate od anksioznog poremećaja, važno je da budete precizni i odmah navedete o čemu želite razgovarati.
Umjesto nejasnog "Možemo li razgovarati?", bolje je koristiti konkretnije poruke poput: "Hej, možemo li kasnije razgovarati o planovima za vikend?" ili "Imam ideju za prezentaciju na poslu, možeš li mi dati svoje mišljenje?"
Oliver-Gans preporučuje sljedeći obrazac: "Želio/željela bih razgovarati o [konkretna tema]. Imaš li 15 minuta kasnije danas?" Ovakav pristup smanjuje neizvjesnost i daje osobi jasniju predodžbu o tome što može očekivati.
Ako je tema osjetljiva, Galligher savjetuje da budete izravni i dodate nekoliko riječi koje će ublažiti potencijalnu zabrinutost. "S nekoliko dodatnih riječi možete izbjeći stres i omogućiti osobi da se pripremi za razgovor," kaže ona.
Također, ako je tema neugodna, možda je bolje pričekati priliku za razgovor uživo ili telefonski, kako ne bi došlo do nesporazuma. “Sve što je teško interpretirati putem poruke ili ono što može biti lako pogrešno shvaćeno bez neverbalne komunikacije ili tona glasa, trebalo bi izbjegavati u tekstualnim porukama”, objasnio je Oliver-Gans.
Što učiniti ako primite nejasnu poruku?
Ako primite poruku koja vam zvuči zabrinjavajuće, ne ustručavajte se zatražiti dodatno objašnjenje.“Umjesto da se prepustite tjeskobnim mislima i pretpostavkama, slobodno potražite dodatna pojašnjenja”, savjetuje Oliver-Gans.
Također, razmislite o tome komunicira li osoba koja vam je poslala poruku i inače na takav način. Možda je samo bila u žurbi i nije razmišljala o tome kako poruka može "zvučati".
Kako je istaknuo Oliver-Gans - "Svi povremeno napravimo greške u pisanju poruka i ne pišemo ih uvijek savršeno."
