Postoji više vrsta anksioznosti i treba ih naučiti razlikovati, saznajemo s portala The Mighty. Treba znati razlučiti između općeg anksioznog stanja i anksioznosti koja nastupa zbog neke kompleksne traume.
Iako postoji razlika, niti jedno stanje ne smatra se manje važnim od drugog. Ako se osjećaš anksioznom ili depresivnom, vrlo je važno pronaći pravilnu podršku jer nitko ne bi smio patiti sam.
Različiti uzroci iste bolesti
Za one koji pate od kompleksnog PTSP-a, anksioznost koju osjećaju nastaje nakon dugotrajne, ponavljane traumatske situacije i razlikuje se od općenitog anksioznog poremećaja ili lagane do umjerene depresije.
"PTSP obuhvaća niz simptoma koji se razviju nakon što je osoba bila izložena ekstremno traumatičnom događaju u koji obično spadaju potencijalna smrtna opasnost, pretrpljene ozbiljne ozlijede, seksualno i psihičko nasilje", objašnjava dr. Gloria Kardong, prof. na Sveučilištu Stanford na Medicinskom odjelu za psihijatriju i bihevioralne znanosti. Općenito, zbivanja koja će vjerojatno izazvati posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) su ona koja izazivaju osjećaje straha, bespomoćnosti ili užasa.
Kod onih s PTSP-om, anksioznost dolazi kao automatski psihološki odgovor na ono što se (uistinu) prije dogodilo, a zbog čega su tijelo i um prošli najgore situacije i zato se stravično boje proći kroz nešto slično.
Vrlo je teško racionalno proći kroz određene situacije koje podsjećaju na traumatsko iskustvo i uvjeriti mozak da se "to neće dogoditi", jer on već zna da se može dogoditi i da je bilo užasno.
Opća anksioznost može se smiriti s umirujućim tehnikama i podsjećanjem oboljelih na ono što je stvarnost i istina. Tehnike vježbanja uma (meditacija npr.) također pomažu.
Kratica općeg anksioznog poremećaja na engleskom je GAD (Generalized Anxiety Disorder), koja, kad se čita na hrvatskom, odlično opisuje ovaj poremećaj: on je zaista gad, govori prof. Nataša Jokić Begić. Opći anksiozni poremećaj stanje je dugotrajne i neprekinute zabrinutosti za moguće negativne ishode u različitim područjima života.
Čak i ako se osjećaju isključenim od svijeta, anksiozne osobe mogu osjetiti ako su voljene i imaju podršku od drugih.
Dok oni koji žive s općenitom anksioznosti često žive u strahu od budućnosti, oni s kompleksnim PTSP-om boje se budućnosti zbog onog što se dogodilo u prošlosti.
Kako si pomoći?
Lijek za obje vrste anksioznosti je osvijestiti oboljelu osobu i vratiti ju u sadašnjost.
Za traumatiziranu osobu koja je bila zlostavljana, postoji mnogo faktora koji to otežavaju. Prvo i osnovno, traumatizirana osoba mora se naći u situaciju u kojoj će se osjećati 100% sigurno prije no što počne obrađivati bujicu ljutnje, žaljenja i očaja koja se skrivala duboko u njoj.
To obično znači da nitko tko je bio zlostavljač ili je dopuštao zlostavljanje, ne smije biti blizu žrtve. Isto vrijedi i za ljude koji zrcale te iste nasilne uzorke.
Nažalost, nije moguće oboljeloj osobi osigurati okoliš u kojem neće biti nasilnika uopće.
I na prve znakove anksioznosti i depresije, traumatizirane osobe osjećat će se posramljeno ili kao da nisu dovoljno dobre.
Većina terapeuta nije dovoljno sposobna kako bi se nosila s ovakvim pacijentima i često im krivo dijagnosticiraju poremećaj, zato treba biti vrlo oprezan kod traženja stručne pomoći, naravno uz onu od obitelji i prijatelja.
PTSP: Tko mu je podložniji, 4 glavna simptoma i načini liječenja
