Od emisija poput "Gospodin Savršeni" do "Braka na prvu", reality televizija neprestano nam prodaje ideju da negdje postoji "onaj pravi" ili "ona prava" – savršeni partner koji će nas upotpuniti.
Formula je poznata: pronađite "onog pravog" ili "onu pravu", učvrstite vezu – i živite sretno do kraja života. No, iza ceremonija s ružama i iza bajkovitih vjenčanja krije se stvarnost koja izgleda sasvim drugačije. Je li monogamija doista zlatni standard?
Nova meta-analiza dovodi u pitanje uvjerenje da su monogamne veze ispunjenije i kvalitetnije od nemonogamnih. Studija je analizirala podatke više od 24 000 ljudi iz cijelog svijeta, uključujući i Australiju. Rezultati su pokazali da nema značajne razlike u kvaliteti odnosa ili zadovoljstvu seksualnim životom između onih koji su u monogamnim i onih koji su u nemonogamnim, ali dogovorenim vezama.
Ovo bi moglo promijeniti način na koji razmišljamo o odnosima.
Godinama se monogamija (isključiva romantična i seksualna veza s jednom osobom) smatrala idealnim odnosom kojem svi težimo. No čini se da ispunjen i kvalitetan odnos ne ovisi nužno o tome da budemo samo s jednim partnerom. Umjesto toga, ključ je u iskrenosti, otvorenoj komunikaciji i međusobnom dogovoru – bez obzira na to koliko je osoba uključeno, piše The Conversation.
Dugotrajna pretpostavka
Vjerovanje da monogamija vodi do zadovoljnijih odnosa većini ljudi se čini kao nešto sasvim logično.
Ovo vjerovanje stalno se potvrđuje kroz naša životna iskustva – od bajki iz djetinjstva do vladinih politika. Na primjer, na poreznim prijavama nema opcije za “poliamorni” status. Većina filmova završava kad par zajedno odlazi u zalazak sunca, živeći sretno do kraja života. Popularna kultura nije učinila mnogo da ospori ovo uvjerenje.
Nemonogamne veze rijetko se prikazuju na ekranu, a kada se i pojave poput serija Wanderlust ili You Me & Her – često se prikazuju kao kaotične, emocionalno napete i predodređene za propast.
Ovi prikazi stvaraju ono što smo nazvali "mit o monogamiji-superiornosti" – pretpostavku da su monogamni odnosi zadovoljavajući, s više ljubavi i stabilniji od alternativnih oblika odnosa.
Dakle, što je zapravo konsenzualna nemonogamija?
Konsenzualna nemonogamija dolazi u mnogim oblicima, ali ključni aspekt je da se svi uključeni slažu da je u redu imati više romantičnih ili seksualnih partnera.
Eksplicitna svijest svih uključenih znači da su ovi odnosi utemeljeni na pristanku, komunikaciji i uzajamnom poštovanju.
Oni dolaze u različitim oblicima, poput:
- Otvoreni odnosi: gdje parovi mogu imati spolne odnose s drugima, ali održavaju snažnu emocionalnu vezu jedno s drugim
- Poliamorija: gdje osobe mogu imati više romantičnih ili emocionalnih veza u isto vrijeme
- Monogamni odnosi s povremenim iznimkama: gdje uglavnom monogamni par dopušta određeni stupanj seksualne aktivnosti s drugim osobama, obično uz jasne, dogovorene granice (na primjer, tijekom putovanja)
- Svinganje: gdje se parovi koji su u ozbiljnoj vezi upuštaju u seksualne aktivnosti s drugim ljudima, često u društvenom okruženju ili na zabavi.
Ovakvi odnosi obično uključuju detaljne razgovore o vrijednostima, potrebama i granicama.
Kao rezultat toga, osobe u takvim vezama često prijavljuju više razine povjerenja, komunikacije i svjesne namjere u svojim odnosima.
Što je studija otkrila?
Nedavna meta-analiza istražila je kako se ljudi u monogamnim i nemonogamnim vezama uspoređuju u nizu dimenzija odnosa i seksualnog zadovoljstva. To uključuje intimnost, strast, povjerenje, seksualno ispunjenje i sveukupnu sreću u vezi. Rezultati su pokazali da su ljudi u nemonogamnim vezama jednako zadovoljni kao i oni u monogamnim.
Studija je također otkrila da to vrijedi i za heteroseksualne i za LGBTQIA+ sudionike, dovodeći u pitanje još jedan stereotip: da je nemonogamija "životni stil" queer osoba, a ne legitimna preferencija veze.
Dakle, ako nemonogamne veze nisu manje zadovoljavajuće, zašto ljudi misle da jesu?
Otvorenost i stigme
U mnogim monogamnim vezama, najčešći uzrok nezadovoljstva ili prekida je prevara : kada se pretpostavlja da je isključivost temelj veze, a ona se ne poštuje, povjerenje može biti ozbiljno narušeno.
Konsenzualni nemonogamni odnosi, nasuprot tome, ugrađuju otvorenost u svoju strukturu. Dogovaranjem granica od samog početka, partneri mogu izbjeći neke od izdaja koje najviše štete monogamnim vezama.
Osobe u konsenzualnim nemonogamnim vezama često se suočavaju sa stigmom, diskriminacijom i sustavnim preprekama. Manje je vjerojatno da će otkriti svoj status veze liječnicima, terapeutima ili poslodavcima, bojeći se osude ili nesporazuma. Njihove su veze rijetko zakonski priznate, a društvo ih često prikazuje kao nestabilne, previše seksualne ili emocionalno distancirane osobe.
Ipak, mnogi ljudi u nemonogamnim vezama uspijevaju i unatoč stigmi – najvjerojatnije zbog povjerenja i komunikacije koje ti odnosi zahtijevaju.
Tajna zadovoljstva
Ovi rezultati ne sugeriraju da bi svi trebali biti nemonogamni; monogamija savršeno funkcionira za mnoge ljude.
Ali nam ovo istraživanje pokazuje da zadovoljstvo u vezi ne ovisi o ekskluzivnosti – ono ovisi o tome osjećaju li se partneri cijenjeno, prihvaćeno i usklađeno u svojim vrijednostima.
Zdravstveni djelatnici, odgojno-obrazovni radnici i kreatori politika trebali bi biti svjesni da ne slijede svi parovi i obitelji tradicionalne obrasce odnosa – i to je sasvim u redu. Priznavanje konsenzualnih nemanogamnih odnosa može pomoći u smanjenju stigme, olakšati pristup podršci i doprinijeti boljoj kvaliteti života svih koji žive u drugačijim vrstama partnerstva.
Ljubav i veze ne dolaze u univerzalnom obliku koji svima jednako pristaje.
I dok reality televizija i dalje pokušava "prodati" monogamne bajke, stvarni život puno je raznolikiji i, kako se pokazalo, jednako ispunjen.
