Iako možda postoji mali broj savršeno usklađenih i kompatibilnih partnera koji žive u vječnom blaženstvu i skladnom suživotu, to nije stvarnost za većinu parova. Partneri se svađaju. I to je jednostavno tako. U svakoj zajednici između dvije neovisne i jednake odrasle osobe dolazi do razilaženja u stavovima.
To mogu biti neke sitnice poput gdje otići na večeru, kojom bojom obojiti sobu ili nešto značajnije kao što su dogovori oko roditeljstva i odgoja djeteta ili raspodjele zajedničkog novca. No, što god bilo, šanse za savršeni dogovor su male. Ipak, uz toliko potencijalnih izvora sukoba, parovi se i dalje trude izbjeći svađe zbog straha zbog mogućeg prekida, prema Psychology Today.
Nije iznenađujuće što istraživanje otkriva da je razgovor o vezi poput "Što smo mi? Kamo ovaj odnos vodi?", bila jedna od glavnih tabu tema koju je 70 posto ljudi izbjegavalo (Baxter & Wilmot, 1985.). Budući da razmatranje potencijalnog narušavanja odnosa izaziva tjeskobu, želimo izbjeći potencijalne prijetnje. Ali to može biti najveća prijetnja od svih. Prečesto parovi pokušavaju riješiti stvari gurajući probleme pod tepih. Jednostavnije je uvijek reći "pusti stvari da idu", ne želim "ulaziti u to" ili odlučiti da "ne vrijedi" se zamarati te jednostavno reći "svejedno mi je". Iako svaki ovaj odgovor učinkovito raspršuje napetost i sprječava sukobe, ova strategija ima fatalnu manu: ta pitanja rijetko dugo ostaju skrivena i samo je pitanje kada će ponovno isplivati na površinu.
Opraštamo lakše nego što zaboravljamo. Što znači da ne možemo, a da ne iskusimo takozvano "kuhinjsko razmišljanje" gdje nas svaki sljedeći prekršaj podsjeća na ono što se dogodilo prije (Cortes & Wilson, 2016). Odjednom nismo uznemireni samo zbog primjerice neodgovorene poruke, već dugogodišnjeg obrasca nepoštivanja.
Skupljamo u sebi, sve dok ne puknemo. A tada partnera obasipamo popisom pritužbi koje smo držali u sebi neko vrijeme (Gottman & Silver, 1995.). Naravno, partner je zatečen jer nije ni znao što se događa i da nam sve te silne stvari smetaju. Zato umjesto pozitivne ili produktivne reakcije, vjerojatnije je da će zauzeti obrambeni stav ili uzvratiti. Na taj način ovaj obrazac daje golemu moć nad odnosom jer ono što je trebao biti bezazlen komentar koji vodi do jasnoće i kompromisa može eskalirati u žustru raspravu i svađu. A ironija se krije u tome što smo to htjeli izbjeći.
Izbjegavajući svađe, kasnije imamo lošiju vezu
Pravi problem je u tome što izbjegavanjem sukoba puno toga radimo uzalud. Izbjegavanje sukoba ne samo da ne pomaže odnosima, već zapravo i nanosi štetu (Caughlin & Golish, 2002). Konkretno, u jednom istraživanju, kad su partneri namjerno izbjegavali teme, njihova komunikacija je patila, bili su manje sretni, a sedam tjedana kasnije bili su manje posvećeni svom odnosu (Clifford i sur., 2017.). Kad se parovi pretvaraju da nemaju problema, stvara se stres koji šteti zadovoljstvu (Thompson & Vangelisti, 2016). Ne samo da pristup “izbjegavaj svađu pod svaku cijenu” potkopava zadovoljstvo, već su takvi odnosi agresivniji i partnerice prijavljuju veću depresiju (Foran & Slep, 2007).
Što više malih svađa to bolje!
Preskakanje argumenata više šteti nego koristi, čak i ako se u tom trenutku čini kao najbolje moguće rješenje. Istraživanje na više od 1500 odraslih osoba potvrđuje da se sudionici osjećaju bolje u danima u kojima izbjegavaju svađu sa svojim partnerom (Birditt i sur., 2015.). Međutim, sljedeći dan ti isti ljudi izvijestili su o lošijoj psihološkoj dobrobiti i imali su povećanu razinu kortizola (što je povezano s nizom problema povezanih sa stresom). Pouka je jednostavna: ako u trenutku izbjegavamo teške razgovore, platit ćemo to kasnije lošijim odnosom.
Bolji način: Argumente treba gledati kao prilike
Umjesto toga, moramo prihvatiti svaku priliku koja je potrebna za jačanje odnosa. Čak i kad je teško. Istina, sukob je neugodan. Ali taj uznemirujući osjećaj također daje priliku za napredak. Suočavanjem s problemima možemo postići određenu razinu kompromisa kako bi se problem riješio. Dok se borimo sa svakim izazovom, naš odnos ima jednu brigu manje. Bez argumenata nema napretka. Međutim, ovo nije poziv na prepirku i svakodnevnu svađu. Umjesto toga, mentalitet "raspravljaj se više" je poziv na rješavanje prirodno nastalih razlika između partnera i njihovih razmišljanja za dobrobit veze.
Svaka veza ima brojne mogućnosti. Ali moramo biti spremni uključiti se. Cilj je imati više malih okršaja, tako da rijetko trebamo voditi velike rasprave u odnosima te potpuno izbjeći sveopće ratove. Da bismo to postigli, trebamo dobro znati slušati i dati do znanja partneru da ga razumijemo. Dakle, kad male probleme držimo malima, lakše ih je riješiti. Što je još važnije, oni nisu u mogućnosti ugroziti vezu. "Ne bojte se donijeti loše vijesti. Loše vijesti s vremenom ne postaju bolje. Stoga, ako imate loše vijesti, iznesite ih." ~ Admiral William McRaven
Zaključak
Ono što se može činiti zdravo razumski poput tvrdnje "svađa je loša za odnos" može biti neuobičajeno loš savjet. Svaki par će imati svoje argumenate. Pokušaj izbjegavanja iznošenja tih argumenata više šteti nego koristi. Možemo se pretvarati da nemamo problema neko vrijeme, ali ne zauvijek. Zanemarivanje problema može pružiti privremeno blaženstvo, ali u konačnici stvara tempiranu bombu koja otkucava.
Moramo se zapitati: Koliko dugo možemo "pustiti stvari da idu" prije nego što smo spremni potpuno napustiti vezu? Odnosi zahtijevaju trud i uloženo vrijeme, a rješavanje stvari kroz teške ili neugodne razgovore dio je toga. Kad riješimo stvari, a ne izbjegavamo ih, to koristi vezi odmah i s vremenom, a ujedno je čini čvršćom (Jensen & Rauer, 2016).
