Ako se stalno nalazite u strahu i oprezu od potencijalnih opasnih situacija, možda je riječ o hipervigilanciji. Javlja se često uslijed stresnih situacija kao što su potresi ili prirodne katastrofe, a što ju sve karakterizira, izaziva i kako se liječi, pročitajte u nastavku.
Hipervigilancija je stanje povećane svijesti i budnosti što osobu može činiti previše svjesnom svoje okoline ako je stalno na oprezu i u potrazi za opasnostima, čak i kada postoji mali ili nikakav rizik da se nešto loše dogodi, navodi Health. Može biti simptom psiholoških stanja kao što su posttraumatski stresni poremećaj i anksioznost. Ponekad je hipervigilancija znak fizičkih zdravstvenih stanja, kao što su hipertireoza ili Alzheimerova bolest, a ovisnosti o drogama i drugim supstancama također mogu dovesti do preosjetljivosti ove vrste.
Pretjerana opreznost može imati značajno negativan utjecaj na kvalitetu života što dovodi do pogoršanja pamćenja, poteškoća u reguliranju emocija, problema u održavanju odnosa i poteškoća u obavljanju svakodnevnih zadataka. Mnogi nisu niti svjesni da se nalaze u ovom stanju pretjeranog opreza dok im se ne ukaže na to.
Osoba stalno proučava okolinu u potrazi za opasnim situacijama
Normalno je doživjeti kratka razdoblja hipervigilancije. Na primjer, ako gledate strašni film, možda ste u stanju pripravnosti i uplašite se zvukova koji vam inače ne bi smetali, kao što je primjerice škripavi pod ili šuštanje vjetra u granama drveća. Kronična hipervigilancija, s druge strane, nadilazi privremenu svjesnost i uznemirenost. Ljudi s hipervigilancijom mogu stalno "skenirati" okolinu kako bi pronašli prijetnje i potencijalne opasnosti te imati abnormalne odgovore i reakcije na svakodnevne zvukove, prizore i situacije. Hipervigilantnost može uzrokovati fizičke, bihevioralne i emocionalne simptome.
- Fizički simptomi hipervigilancije - Mogu uključivati pojačano znojenje, ubrzan rad srca, brzo i plitko disanje, nemir, napetost mišića te proširene zjenice. Stalno stanje svijesti "bori se ili bježi" može s vremenom dovesti do iscrpljenosti i umora.
- Bihevioralni simptomi hipervigilancije - Mogu uključivati uznemirenost i brze pokrete glavom (brzo gledanje naprijed-nazad), pretjerane reakcije na zvukove, probleme sa spavanjem, svadljivost ili borbenost prema drugima, korištenje alkohola ili droga za umrtvljivanje simptoma. Ovi simptomi mogu imati negativan utjecaj na odnose osobe s drugima i njihov poslovni život.
- Emocionalni simptomi hipervigilancije - Mogu uključivati anksioznost, nervozu, razdražljivost, paranoju, strah, brigu i bijes. Neki ljudi s hipervigilancijom mogu doživjeti intenzivne promjene raspoloženja ili imati intenzivne reakcije na normalne situacije.
Što uzrokuje hipervigilanciju?
Postoji nekoliko različitih čimbenika koji mogu dovesti do hipervigilancije. Poremećaji mentalnog zdravlja, traumatična životna iskustva i tjelesna zdravstvena stanja mogu izazvati ovakvo stanje uma. Za neke ljude hipervigilancija može doći i proći, a za druge to može biti dugotrajno, svakodnevno iskustvo.
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)
Jedna od ključnih značajki PTSP-a je hipervigilantnost. To se posebno odnosi na osobe s PTSP-om koje su dugo prolazile kroz traumatična iskustva, poput onih koji su služili u ratu ili su doživjeli trajno fizičko, emocionalno ili seksualno zlostavljanje. Istraživanja pokazuju da izloženost traumi kod nekih ljudi može uzrokovati stalnu povećanu aktivnost u amigdali, dijelu mozga koji obrađuje podražaje koji izazivaju strah i prijetnju. To sugerira da je mozak u stalnoj pripravnosti, čak i kad je osoba na sigurnom.
Anksiozni poremećaji
Anksiozni poremećaji poput socijalnog anksioznog poremećaja i generaliziranog anksioznog poremećaja su česti uzroci pojave hipervigilancije. Ako imate socijalni anksiozni poremećaj, možda ste previše oprezni s drugim ljudima, osobito s ljudima koje ne poznajete ili kojima ne vjerujete. Generalizirani anksiozni poremećaj može izazvati povećanu opreznost u novim okruženjima ili čak okruženjima koja su vam poznata, ali uzrokuju senzorno preopterećenje jakim svjetlima, glasnim zvukovima ili gomilom ljudi.
Terapija je jedan od najčešćih načina kako se riješiti ovog problema, a pomoći mogu i lijekovi
Zlouporaba stimulansa
Zlouporaba droga i stimulativnih lijekova povezana je s hipervigilancijom. Stimulansi kratkog djelovanja, poput kokaina ili metamfetamina, aktiviraju središnji živčani sustav i mogu stvoriti osjećaj energičnosti, budnosti i usredotočenosti. S vremenom ljudi mogu uzimati veće doze kako bi osjetili učinke lijekova jer su naviknuti na trenutnu dozu i mogu iskusiti manje poželjne učinke kao što su tjeskoba, razdražljivost, nemir, sumnjičavost i hipervigilantnost.
Medicinski problemi
Brojna medicinska stanja mogu vas učiniti opreznijima, gotovo kao da očekujete negativna iskustva ili osjete. Na primjer, fibromialgija, bolest nadbubrežne žlijezde i hipertireoza mogu dovesti do hipervigilacije. Neki ljudi s kroničnim bolestima doživljavaju hipervigilantnost tijela i mogu biti posebno osjetljivi na svaki dodir i osjećaj u tijelu u iščekivanju boli ili novih i pogoršanih simptoma.
Mogućnosti liječenja hipervigilancije
Liječenje hipervigilacije razlikuje se ovisno o uzroku. Liječenje hipervigilancije povezane s PTSP-om, na primjer, razlikovat će se od liječenja hipervigilancije uzrokovane zlouporabom stimulansa. Liječenje temeljnog stanja u kombinaciji s psihološkim savjetovanjem može pomoći ljudima da prevladaju hipervigilanciju. Neki od stilova terapije koji se koriste za liječenje hipervigilacije uključuju:
- Kognitivna bihevioralna terapija (KBT): oblik terapije razgovorom koji se fokusira na to kako su misli, osjećaji i ponašanja povezani. Uči vas kako promijeniti hipervigilantne obrasce mišljenja, osjećaje i ponašanja u pozitivnije misli i radnje.
- Terapija izlaganjem: Specifična vrsta KBT-a koja potiče ljude da se postupno približavaju traumatičnim sjećanjima koja izazivaju tjeskobne i hipervigilantne reakcije. Cilj je pokazati da traumatična sjećanja i okidači više nisu prijetnja i da vas ne bi smjeli ograničavati da živite normalan život.
- Desenzibilizacija i ponovna obrada pokreta oka (EMDR): Ovaj pristup potiče osobu da se nakratko usredotoči na traumatično sjećanje u kombinaciji s pokretima očiju. Iako kontroverzna metoda među stručnjacima, pomaže smanjiti intenzitet emocionalnih odgovora povezanih sa situacijama koje pacijent veže uz traumatična sjećanja.
Teška anksioznost i hipervigilancija povezani s PTSP-om mogu se liječiti lijekovima kao što su antidepresivi, lijekovi protiv anksioznosti i benzodiazepini. Da biste naučili kako se nositi s hipervigilancijom i ograničili ju, potrebno je vrijeme i ustrajnost. Strategije brige o sebi i svom mentalnom zdravlju mogu vam pomoći da se nosite s tjeskobama i strahovima, a uključuju:
- Tehnike opuštanja: Vježbe disanja, meditacija, joga i vođene radionice opuštanja mogu pomoći u smirivanju uma i tijela.
- Vođenje dnevnika: Zapisivanje misli može vam pomoći da prepoznate obrasce ponašanja i počnete polagano mijenjati način na koji reagirate na te misli, situacije i osjećaje.
- Redovita tjelovježba: Redovito kretanje tijela pomaže u podizanju hormona koji reguliraju raspoloženje.
- Podrška okoline: Oslonite se na obitelj i prijatelje za podršku ili pronađite grupu ljudi koji imaju slična proživljena iskustva kako biste si međusobno pružili podršku.
