Strah manipulira našom percepcijom, iskrivljujući objektivnu istinu. Čineći to, 'baca' nam zastrašujuće slike pred oči i na drugi način izvrće naše razumijevanje tko smo i što je svijet.
Stvarnost koju opažamo kad se bojimo iskrivljena je jer nam strah neće dopustiti da vidimo one aspekte istine koje smatramo prijetećima. Ako, dekonstruiramo i probamo izbjeći te manipulacije strahom, lakše možemo uočiti da su to zapravo manipulacije, „iluzije“, bez krajnje valjanosti, govori Todd Pressman, klinički psiholog i voditelj seminara i autor knjige Deconstructing Anxiety (Dekonstrukcija straha) za Pshychology Today.
- hipnotizirajući učinak straha
- obmana strahom
- djelovanje iz straha
- ruminativna kvaliteta straha
Hipnotizirajući učinak straha
Strah je glavni hipnotizer. Stvara neku vrstu transa zbog kojeg mislimo da bi sve moglo poći po zlu. Čini se da naše racionalno ja, ono što bi inače uzelo u obzir razne alternativne odgovore, odlazi na spavanje. Reagiramo automatski, a da uopće ne razmatramo sve opcije, prisiljeni smo na drastične pretpostavke katastrofe, propasti i razaranja. Kao da nam strah stavlja neprobojni zid pred oči, na koji projiciramo beskrajne slike katastrofe. Učinak toga je da nikada ne postavljamo jedno pitanje koje bi u potpunosti poništilo strah: Što je s druge strane zida? Što se događa kad problem prođe? Zaboravljamo da je s druge strane mnogo šira stvarnost s nizom mogućnosti kako razmišljati i reagirati u situaciji kad nas obuzme strah.
Obmana straha
Strah nas također tjera da vjerujemo da će se sve moguće stvari koje bi mogle poći po zlu odjednom dogoditi. Dok imamo na umu ove mogućnosti, osjećamo tjeskobnu potrebu da se istodobno pripremimo za svaku od njih. Ovo nas potpuno paralizira. Budisti imaju zanimljivu frazu koja opisuje ovaj fenomen: "naš je um poput pijanog majmuna koga je pčela ubola". Izlaganje ovoj obmani otkriva da se prijeteća situacija nikad ne odvija onako kako smo zamislili. Ako se problemi kojih smo se bojali ipak ostvare (a, pokazuju istraživanja, većina neće) rješavaju se jedan po jedan. Ideja da ćemo se odjednom morati boriti protiv tisuću neprijatelja jednostavno je obmana.
Djelovanje iz straha
Strah zahtijeva da pokušamo nešto poduzeti kako bismo to izbjegli, popravili, promijenili ili natjerali da nestane. Nikad ne razmatramo mogućnost da to ignoriramo ili uključimo pažnju u neku drugu aktivnost. Kao i gore, ovo uvećava našu tjeskobu. Naš odgovor odnosno reakcija na ovaj zahtjev za strahom osvježava naš osjećaj opasnosti i na kraju se više bojimo. Strah tada povećava zahtjev da nešto poduzmemo i proces na taj način ide u krug.
Ruminativna kvaliteta straha
Sljedeća je ruminativna (ruminacija = preživanje) kvaliteta straha. Strah nas tjera da neprestano i mučno preispitujemo sve njegove zastrašujuće mogućnosti. To je povezano s hipnozom i lažima straha. Ne samo da moramo biti stalno svjesni svih mogućih prijetnji odjednom, nego ih moramo stalno pregledavati te se podsjećati radi dodatnog osiguranja da nismo ništa propustili. I to činimo kako bismo pokušali udovoljiti zahtjevu za strahom, preispitujući situaciju iznova, nadamo se da ćemo pronaći način da je stavimo pod kontrolu. Pokušaj je, naravno, uzaludan jer zahtijeva da neprestano ispunjavamo svoje misli strahom. Svaki put kad ne uspijemo postići kontrolu, postajemo sve tjeskobniji.
