U svakom ljudskom biću ugrađeni su gotovo svi osjećaji od ljubavi do mržnje, od straha do hrabrosti. Tu ima još beskonačno puno negativnih stanja poput nesigurnosti, nedostatka samokontrole, preosjetljivosti, malodušnosti, očaja.
O samoj osobi ovisi koji će osjećaj dominirati njenim bićem, odnosno kako propušta kroz sebe životne situacije te kako ih percipira. Svaki čovjek je individua za sebe, a projiciranje osjećaja uglavnom ovise o karakteru i njegovom temperamentu. Jedna od najneugodnijih emocija koja može zavladati čovjekom je strah. To je strah od nepoznatog, od drugih ljudi, od otvorenog ili zatvorenog prostora, od visine, vatre, vode, insekata, zmija, ptica i još bezbroj drugih bića i situacija.
Svi osjećaji su u nama, samo ovisi kada koji dominira
Ne poznajem nikoga tko bi istinski mogao tvrditi da ga kad-tad nije obuzeo osjećaj straha. Poznato je da većina još od djetinjstva nosi u sebi obrazac straha. Imam vrlo slično iskustvo. Kao djevojčici, roditelji su me često strašili kako ću biti oteta budem li se kretala dalje od njihovog vidokruga. Trebalo mi je dosta vremena da se riješim osjećaja straha i nesigurnosti koji je dominirao mojim bićem te da postanem samosvjesna i sigurna.
Roditelji često od silne brige i straha za svoju djecu nesvjesno u njih ugrađuju osjećaj nesigurnosti i nedostatak samopouzdanja. Treba pustiti djecu da slobodno dišu, dati im „prostora“ te poticati u njima osjećaj hrabrosti, mudrosti i sigurnosti. Postoje razne vrste strahova ili kako ih neki zovu fobije. Ima raznih tumačenja zbog čega se aktivira taj osjećaj. Možda je to posljedica traume koju je netko već doživio. Ako si ostala zarobljena u liftu, a već si prije imala potisnuti strah od zatvorenog prostora, sigurno će ta situacija pojačati strah.
Psihosomatski pristup strahu od vožnje autom, brodom, avionom
Kada odlazimo na put, gubi se osjećaj sigurnosti koju imamo u svom životnom prostoru i zbog toga se kod nekih osoba javlja osjećaj straha od nepoznatih situacija. Nesvjesna vezanost za poznato i strah da u sebe pustiš nove nepredvidive energije stvara osjećaj mučnine i vrtoglavice. Važno je ne opirati se i svjesno se predati novim iskustvima koje nudi život.
Neke osobe tvrde da su fobije najčešće posljedice trauma iz prošlih života. Postoje regreso-terapije koje rade educirani terapeuti, a sastoje se u poticanju fobije koja te ometa u svakodnevnom i kvalitetnom životu. Cilj je osvijestiti što je razlog straha koji te muči. Metoda nije za svakoga, vrlo se emocionalno može doživjeti jer se bude uspavana sjećanja na trenutke kada se fobija pojavila. Samo ako je još jednom duboko doživite možete je se riješiti ili ublažiti.
Kako si pomoći u otklanjanju straha
Kako bi se riješila strahova, od životne važnosti je osloboditi se negativnih ideja i vjerovanja. Potrebno je što manje razmišljati o prošlosti, oprostiti svakome, naravno i sebi jer ćemo tada razviti samopoštovanje i pojačati osjećaj sigurnosti.
Ako ti to ne uspijeva može se pokušati s bioenergetskim tretmanom jer su vrlo uspješni u poticanju samopouzdanja, a osim toga izvrsno djeluju na fizičko, mentalno i emocionalno tijelo. Što znači da će ti misli biti pozitivnije, a emocije usklađene. Imam veliko iskustvo rada sa osobama koje su obuzete strahovima.
Roberta (19 g.) žalila se duže vrijeme na bezvoljnost popraćenu strahom i pritiskom u glavi. Krenula je na fakultet koji je zahtijevao veliku dozu koncentracije. Svakodnevna predavanja i vježbe sasvim su je iscrpljivale, a njeno stanje je bilo iz dana u dan sve gore. U gimnaziji je bila odlična učenica pa je smatrala da će tako biti i na fakultetu. Išla je na psihoterapije, ali bez nekoga većeg uspjeha. Svakodnevno je uzimala sredstva za smirenje. Osjećala je da postaje lagani ovisnik o sredstvima koja su je kratkotrajno smirivala i činila sigurnijom.
Krenula je na bioenergetske tretmane tijekom kojih smo razgovarale pa mi je otkrila kako živi sama s majkom i nema dovoljno snažan odnos s ocem. Njena žarka želja za perfekcionizmom i idejom da bude najbolja previše ju je iscrpljivala. A sve je to bilo s ciljem kako bi se dokazala pred ocem i bila prihvaćena od njega. Na tretmane je reagirala vrlo burno, imala je izljeve plača, bijesa i ljutnje te se tako oslobodila potisnutih i neizraženih emocija, a koje su se odražavale kroz strah.
Već nakon trećeg dolaska osjetila je bitne promjene. Snaga i vitalnost zavladali su njenim tijelom, vratilo joj se samopouzdanje, misli su se smirile i probudio se osjećaj samopoštovanja. Nije joj više bilo bitno što će njen otac misliti o njoj već kako se ona osjeća. Vrtoglavice i pritisak u glavi ubrzo su iščeznuli. Bezbrižno je šetala ulicama bez straha da će joj biti slabo, koncentracija se popravila te je bez problema obavljala svakodnevne fakultetske obaveze. Shvatila je da svoj odnos s ocem mora izgrađivati na temeljima iskrene i otvorene komunikacije, a ne dokazivanjem svojih fakultetskih rezultata.
