Kako je 1. siječnja svake godine u našim glavama doba kad se odlučujemo za prekretnicu, ja sam odlučila da će ta prekretnica uključivati buđenje u 5 sati svako jutro.
Zašto sam se odlučila na ovakvo buđenje?
Na mnogo stranih portala sam pronašla članke o ljudima koji su se budili u 4.30 ili 5 sati ujutro i izmijenili svoj život iz korijena. Obično su kao benefite navodili poboljšanu koncentraciju, više energije, povišenu motivaciju i naravno, puno više vremena. Naravno, kao i većina ljudi i ja ponekad imam problema s koncentracijom, a kad imam slobodnog vremena nemam energije za obavljanje nekih stvari. Stoga sam odlučila testirati samu sebe buđenjem u 5 sati kroz 10 dana.
Koje sam promjene doživjela?
Prvi dan sam ustala bez problema, iako sam večer prije zaspala oko ponoći i stvarno sam imala jako puno energije. Na posao obično krećem oko 8 sati pa sam imala stvarno vremena za svašta, oprala sam kosu, popila kavu, doručkovala, napravila ručak, ispeglala odjeću koje me čekala neko vrijeme i stigla čitati knjigu. I nakon toga još uvijek nije bilo vrijeme za polazak na posao pa sam popila još jednu kavu i jednostavno odmarala.
No, kad sam došla na posao brzo sam bila gladna i htjela sam jesti samo slatkiše, krenuo je nastupati umor jer sam spavala pet sati što nikako nije dobro kad na poslu trebaš koncentraciju. Želja za slatkišima zapravo je pokazala da tijelo treba brzu energiju. Iz tog razloga bila sam manje produktivna nego inače. Prvi dan nije najbolje prošao pa sam odlučila na spavanje otići između 21.30 i 22 sata. Ali sljedeći dan mi je bilo isto, nisam imala baš energije.
No, četvrti dan se tijelo naviknulo na takav ritam spavanja i doživjela sam ove promjene:
- Koncentracija: Nakon prvih dana manjka koncentracije kad sam uhvatila ritam odlaska na spavanje u 22 sata i buđenja u 5 sati, koncentracija mi se poboljšala i svoje poslove sam brže obavljala. Jednostavno sam zadatke lakše obavljala i bila sam kreativnija. Ako se i ti odlučiš buditi u 5 sati ujutro, preporučujem ti da obveze koji zahtjevaju punu koncentraciju obaviš prve.
- Energija: Što se tiče energije, nisam osjetila značajnije promjene ni nakon četvrtog dana (kad se tijelo priviknulo na buđenje u 5). Imala sam jednako energije kao i svih dana kad imam 7 sati sna.
- Proaktivnost: Prva tri dana napravila sam minimum svojih obveza, ali nakon toga vratila sam se u svoj ritam proaktivnog funkcioniranja. Uspjela sam na poslu obavljati sve što sam morala i imala sam energije obaviti kućanske poslove. Jedino sam osjećaj da mi je večer "oteta" zbog ranog odlaska na spavanja.
Zamjerka?
Iako sam poboljšala koncentraciju, imala više energije i uspjela napraviti sve što tog dana isplaniram, patio je moj društveni život. Ako sam željela zaspati u 22 sata već oko 21 sat sam se morala tuširati i spremati za krevet. Ako sam htjela s nekim otići na piće, to sam mogla oko 18 ili 19 sati što ni meni ni većini ljudi oko meni nije odgovaralo. Isto tako, moj rani odlazak na spavanje mi nije dopuštao odlazak u kino ili slične stvari.
Preporuka?
Smatram da je rano ustajanje pozitivna stvar, ali svatko treba odrediti svoj ritam. Ja ću se vratiti na svoje ustajanje između 6.30 i 7 sati ujutro, s tim da ću vikendom spavati duže. Svakako preporučujem ovaj izazov jer možeš pronaći rješenje za svoju nesanicu, manjak koncentracije i nedostatak vremena.
