Zimnica je zaliha hrane koja se još od drevnih vremena ostavlja za zimu kada nam sve voće i povrće nije dostupno. Iako se danas svježe i konzervirano voće i povrće može naći u trgovinama tijekom cijele godine, priprema zimnice još uvijek je duboko ukorijenjen običaj u našim krajevima
Riješi kviz o zimnici.
Dva načina kiseljenja
Tradicija, ljubav i posebni rituali prilikom pripreme zimnice sastavni su dio svakog dobrog obiteljskog recepta. Povrće za zimnicu najčešće se ukuhava u slanoj ili kiseloj tekućini, ukiseljava u octu ili soli, rjeđe suši, sve češće zamrzava, a ne treba zaboraviti ni vrlo zanimljive prerađevine uobičajene za voće - sokove ili pekmeze, marmalade te izrazito popularno sušeno voće.
Dva su osnovna načina kiseljenja. Jedan uključuje stavljanje namirnica u ocat, odnosno u jaku kiselinu, uslijed čega je onemogućen rast većini bakterija, a drugi uključuje stavljanje namirnica u otopinu soli čime se potiče fermentacija, odnosno rast 'dobrih' bakterija, a sprječava rast 'loših' bakterija.
Je li staklenka dobro zatvorena?
Tri su jednostavna načina na koja se može provjeriti je li staklenka s konzerviranom hranom dobro zatvorena. Ako prstom pritisneš središte poklopca, a to središte se po otpuštanju prsta izboči prema van, staklenka nije dobro zatvorena. Drugi način je lagano udaranje žličicom po poklopcu. Ako je zvuk koji pritom nastaje tup, staklenka nije dobro zatvorena. Tup zvuk može ukazivati i na kontakt hrane s poklopcem. Ako udarcem žličice po poklopcu odzvanja zvuk, staklenka je dobro zatvorena. I na kraju, možda i najjednostavnija provjera je promatranje poklopca - ako je središte poklopca udubljeno, staklenka je dobro zatvorena.
Riješi kviz o zimnici.
