Magnezij pomaže kod fizičkog i psihičkog stresa, migrena i glavobolja, regulira krvni tlak i dobar je za zdravlje zubi i kostiju. Većina potrošača kupuje ga usput, kao i ostale minerale te vitamine, kad ga ugleda na polici prodavaonice. No to nije dobar izbor.
Bolje bi bilo kupovati namirnice koje ga sadrže i unositi ga redovitom prehranom. Namirnice bogate magnezijem su ječam, zob, indijski oraščići, čokolada, mahunarke, krumpir, čaj, grožđe, banane, mrkva, peršin, špinat i dr.
Organizam uobičajeno iskoristi polovicu unesenog magnezija
Magnezij se može unositi i vodom koja ga sadrži, a to su tvrde vode bogate kalcijevim i magnezijevim solima. Vlaknaste tvari povećavaju njegovo iskorištenje, kao i proteini.
Proteinski doručak dok si na dijeti - da ili ne?
Magnezij se na tržištu može naći i u preparatima koji se koriste kao dodaci prehrani. Najčešći su preparati magnezija u obliku anorganskih i organskih spojeva.
Dosta istraživanja je pokazalo da je bolja iskoristivost organskih magnezijevih soli. Magnezijeve soli mlječne i limunske kiseline bolje će se apsorbirati nego magnezijev karbonat. Ova sol često se koristi u antacidnim tabletama (protiv žgaravice).
Analiza šumećih tableta je pokazala kako imaju visoki udio umjetnih sladila
Analizirane šumeće tablete sadrže i limunsku kiselinu te natrijev hidrogenkarbonat poznatiji kao soda bikarbona. Te tvari pomažu u otapanju. Pritom se oslobađa ugljikov dioksid i zato su tablete - šumeće.
Vodič: prirodno lijepa uz sodu bikarbonu
Analizirane tablete imaju i puno tvari koje popravljaju okus, a među njima se ističu umjetna sladila. Najčešće su to ciklamati i saharinati. Oni su često bili “pod povećalom”, no i danas su u masovnoj upotrebi.
Koliko su štetna sladila u šumećim tabletama?
Ciklamat je do 50 puta slađi od šećera, a dopušten je u pedesetak država, među kojima su i članice EU. Zabranjen je u SAD-u gdje smatraju da može izazvati rak, probleme s plodnošću, ali i poremećaje embrija.
Natrijev saharinat je oko 500 puta slađi od šećera i dopušten u oko 90 zemalja. Koriste ga u zaslađivačima, pićima, desertima. Smatra se da nije štetan u dopuštenim količinama. Neke studije na životinjama povezivale su ga s rakom mjehura i štitnjače. Sladila na bazi saharina bila su zabranjena od 1977. do 1991. godine u SAD-u.
Od sladila, tu je i aspartam koji je oko 200 puta slađi od šećera. Njegovom razgradnjom nastaje otrovni alkohol metanol, no istraživanja su pokazala da popijemo li litru dijetetskog napitka s aspartamom, unesemo oko 50 miligrama metanola, a europska agencija za sigurnost hrane smatra sigurnim za uporabu 40 miligrama aspartama po kilogramu tjelesne mase.
U novije vrijeme može se naći i steviol glikozid, sladilo koje se dobiva iz biljke stevije. Europska komisija ga je 2011. uvrstila na listu aditiva u nekim kategorijama hrane. Dopušten je unos do četiri miligrama steviol glikozida po kilogramu tjelesne mase.
