Pod pojmom šećer najčešće podrazumijevamo saharozu, molekulu koja se sastoji od dva dijela - glukoze i fruktoze. Glukoza je šećer koji putuje našim žilama, a fruktoza se u organizmu razgrađuje na glukozu i poput nje osigurava brz izvor energije stanicama.
Ipak, šećer nije samo saharoza jer poznajemo različite vrste raznih jednostavnih i složenih šećera. Najrasprostranjeniji i najslađi prirodni šećer je fruktoza, a mliječni šećer laktoza sastoji se od dvije jedinice šećera – glukoze i galaktoze.
U žitaricama su najzastupljeniji složeni šećeri – polisaharidi – najčešće škrob, molekula koja se sastoji od puno jedinica glukoze.
U prehrani se preferiraju ugljikohidrati odnosno šećeri koji imaju duge lance i sporo se razgrađuju jer se na taj način glukoza postepeno otpušta u krv pa ne uzrokuje nagle promjene razine šećera u krvi. Takve velike oscilacije glukoze u krvi, njen nagli rast nakon kojeg slijedi i nagli pad je stanje koje dugoročno šteti organizmu.
Razlika između bijelog i smeđeg šećera
Šećer saharoza se dobiva ekstrakcijom iz šećerne repe i šećerne trske. I dok rafinirani odnosno bijeli šećer prolazi potpunu obradu, smeđi šećer ne prolazi kroz cijeli proces rafinacije pa u njemu zaostaju razni biljni pigmenti, neki minerali te drugi biljni ostaci. Kada se govori o zdravijem smeđem šećeru, onda se upravo misli na taj nerafinirani šećer.
No, na tržištu se pod smeđim šećerom najčešće prodaje, običan granulirani šećer s dodanom melasom za boju. Takav obojani šećer ne nudi nikakve zdravstvene pogodnosti u odnosu na bijeli šećer. A zdravstveni boljitak ne nudi ni pravi nerafinirani smeđi šećer.
Nerafinirani smeđi šećer uz saharozu sadrži i male količine vitamina i minerala, no one nisu značajne. Bijeli i smeđi šećer imaju još jednu zajedničku značajku, a to je energetska vrijednost koja u jednoj žličici odnosno 5 grama iznosi oko 20 kalorija.
Koji sve tipovi dijabetesa postoje, saznaj na stranici Poliklinike Diamelli.
Prevelik unos šećera
Kada pretjeraš s unosom hrane koja sadrži velike količine šećera poput kolača, glukoza u krvi prvo doživi nagli i veliki porast iza kojeg slijedi isto takav pad koji može rezultirati umorom, ali i osjećajem gladi iako smo unijeli dovoljno ili čak i previše kalorija.
Šećer se pohranjuje u obliku glikogena u jetri i mišićima, a ukoliko su sve zalihe popunjene tada se pretvara u masno tkivo. Prekomjeran unos šećera opterećuje cijeli organizam, pa tako i imunološki sustav. Studije su pokazale kako je aktivnost fagocita, stanica koje uništavaju štetne tvari, narušena najmanje pet sati nakon prevelikog unosa jednostavnih šećera.
Istraživanja su našla poveznicu između unosa šećera i nepovoljnih razina masnoća u krvi odnosno dislipidemija. Prekomjeran unos šećera može uzrokovati višu razinu triglicerida i nižu razinu "dobrog" kolesterola, pokazala je studija objavljena u časopisu Journal of the American Medical Asociation.
Rezultati su pokazali kako osobe koje pretjeruju s unosom šećera imaju trostruko veće šanse da im se "dobar" kolesterol snizi, što je čimbenik rizika bolesti srca, u usporedbi s osobama koje su tijekom trajanja studije unosile najmanje količine šećera.
Uzrokuje li šećer dijabetes?
Neumjerenost u konzumaciji šećera nije jedini čimbenik koji dovodi do razvitka šećerne bolesti, međutim, velike epidemiološke studije su otkrile poveznicu između unosa šećera putem slatkih gaziranih pića i dijabetesa.
Naime, pretjerano uživanje gaziranih sokova koji obiluju šećerom dovodi se u vezu s povišenim indeksom tjelesne mase odnosno s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću što je poznati čimbenik rizika za dijabetes.
Šećeri mogu povećati rizik za karcinom
Postoje znanstveni dokazi koji povezuju unos šećera i nastanak karcinoma gušterače. Znanstvenici tvrde kako je najvjerojatniji razlog hiperglikemija i hiperinzulinemija.
Unosom hrane koja sadrži jednostavne šećere dolazi do naglog povećanja glukoze u krvi i velike potrebe za inzulinom što postepeno dovodi do preopterećenja gušterače i smanjivanja osjetljivosti stanica na inzulin. Visok unos šećera i hrane koja obiluje šećerom doveden je u vezu s karcinomom gušterače, ali i s povećanim rizikom od karcinoma jednjaka, tankog crijeva i pluća.
Šećer kao ovisnost
Prekomjeran unos hrane ili odabir specifičnih, umjetno proizvedenih namirnica osobito onih bogatih šećerima ili mastima povezuje se s ovisničkim ponašanjem. Rezultati prikupljeni testiranjem na životinjama pokazuju kako nakon unosa velikih količina šećera dolazi do promjena u mozgu koje su vrlo slične onima koje se javljaju nakon konzumacije droga poput heroina ili kokaina.
Šećer je izazivao povećanu prisutnost neurotransmitera dopamina u mozgu baš kao i droge. Životinje kojima je nakon nekog vremena uskraćen šećer su počele pokazivati simptome anksioznosti - kao i kod osoba koje se odreknu alkohola, cigareta ili droga.
Ovisnost o hrani obično ne pogađa osobe čija je tjelesna masa normalna, već se najčešće javlja u osoba s povišenom tjelesnom masom.
Alternative šećeru
Danas je šećer vrlo pristupačan i sveprisutan u prehrani čovjeka. To zasigurno nije dobro za dugoročno zdravlje čovječanstva te je stoga sve veći interes za proizvodnjom sastojaka koji oponašaju okus i fizikalne karakteristike šećera, a da pritom nemaju nepovoljno djelovanje na tjelesnu masu i regulaciju šećera u krvi.
Ako često pečeš kolače i to ne samo za blagdane nego tijekom cijele godine, vjerojatno unosiš veliku količinu šećera. Pokušaj običnom šećeru pronaći neku alternativu. Primjerice med, javorov i agavin sirup su prirodna sladila koja iako su sačinjena od jednostavnih šećera ipak nude neke prednosti.
Sirovi med sadrži antibakterijska, antivirusna i antifungalna svojstva, a u javorovom sirupu pronađeni su antioksidansi. Umjesto bijelog ili smeđeg šećera može se upotrijebiti i voćni pire od datulja, banana i jabuka ili 100 postotni voćni sok.
A da bi dobio nisko kalorične kolače koji ne podižu šećer u krvi možeš ih zasladiti i stevijom koja podnosi visoke temperature i pogodna je za kuhanje. Stevija ne sadrži kalorije, a 300 do 400 puta je slađa od konzumnog šećera. Osim toga, istraživanja su pokazala kako stevija može sniziti visoki krvni tlak i povoljno djeluje na probavni sustav smanjujući mučninu i žgaravicu te potičući probavu.
