Činjenica je da se u proizvodnji hrane koriste razna sredstva kako bi se produljio rok trajanja hrane nakon berbe. U tu skupinu ubrajamo i imazalil – fungicid koji je već godinama u upotrebi i kojim su tretira kora citrusa. Imazalil je opasan za okoliš odnosno ponajviše za organizme koji žive u vodi, a štetan je i za radnike koji s njime rukuju
Krovna europska agencija za sigurnost hrane EFSA, kao i naše zakonodavstvo svrstava imazalil na listu dopuštenih fungicida, no u ograničenim količinama koje ne bi trebale predstavljati opasnost za zdravlje. Ova se preporuka odnosi zapravo naplod bez kore, dok se kora ne bi smjela konzumirati.
Imazalil – umjereno opasna tvar
Imazalil je fungicid kojim se tretira voće i povrće nakon branja kako bi se spriječila pojava plijesni i propadanja plodova tijekom duljeg transporta. Prvi put se pojavio 1983. godine, a 1999. godine ga je američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) proglasila 'vjerojatno' karcinogenim za ljude. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji pesticidi su na osnovu akutne otrovnosti za štakore razvrstani u 4 grupe, a imazalil pripada skupini umjereno opasnih tvari.
Osim imazalilom, kora citrusa može se tretirati i drugim fungicidima poput karbendazima, a premazuje se i jestivim voskovima koji sprječavaju isušivanje. Imazalil je opasan za okoliš odnosno ponajviše za organizme koji žive u vodi, a štetan je i za radnike koji s njime rukuju, međutim, krovne institucije zadužene za procjenu rizika tvrde kako nije štetan ako se s njime barata u skladu s propisima.
Pesticidi i u voćnom soku
Imazalil, ali i drugi slični fungicidi mogu proći kroz koru citrusa i završiti u plodu što je pokazalo nekoliko studija. Studija objavljena 2007. godine u časopisu Journal of Agricultural and Food Chemistry pokazala je kako više od 50 posto uzoraka raznih voćnih sokova sadrži ostatke pesticida, no u vrlo malim količinama. Slična studija objavljena 2010. godine u časopisu Food Science and Technology otkrila je prisutnost fungicida u 90 posto analiziranih uzoraka voća. Studija objavljena 2012. godine u časopisu Talanta pokazala je kako industrijski sok od naranče sadrži višu koncentraciju zaostalih pesticida u usporedbi sa svježe cijeđenim sokom vjerojatno zbog postupka prethodnog koncentriranja pulpe koji se koristi u proizvodnji sokova.
Sva prodaja i distribucija pesticida u SAD-u se po američkom zakonu mora registrirati u Agenciji za zaštitu okoliša (EPA). Ista Agencija odredila je za pesticide i najvišu dopuštenu granicu za njihovo izlaganje. Prevedu li se navedene brojke u broj namirnica čijom konzumacijom možemo unijeti previše imazalila rezultat je da djeca ne bi smjela u jednom obroku pojesti više od 2 naranče, a odrasli više od 3 naranče. Te brojke variraju s obzirom na koncentraciju zaostalih pesticida u namirnicama. Dvije naranče za djecu odnosno tri naranče za odrasle procjena su koja se odnosi na naranče s najvišim udjelom pesticida i kod dugoročnog unosa.
Šanse za unos pesticida u hrani 50 posto
Europski autoritet po pitanju sigurnosti hrane je EFSA (European Food Safety Authority) koja svake godine kontrolira ostatke pesticida u hrani. Zadnje objavljeni rezultati pokazali su kako 53 posto uzetih uzoraka hrane nije uopće sadržavao pesticide. Ostatak je sadržavao pesticide no u zakonskim granicama, dok je manje od 2 posto uzoraka premašio najvišu granicu dopuštenih ostataka pesticida u hrani. Ukupno je uzeto više od 12 tisuća uzoraka diljem Europske unije. Namirnice koje su najčešće premašivale postavljene granice zaostataka pesticida su špinat, mahunarke s ljuskom, naranče, krastavci, riža, mrkva, mandarine i kruške.
Biraj organske proizvode
Ako kolač zahtjeva dodatak naribane korice limuna, u tom slučaju valja nabaviti limun iz organskog uzgoja, a nikako ne koristiti limun iz konvencionalnog uzgoja. Također, preporučuje se sve kupljeno voće i povrće dobro oprati prije korištenja pa čak i ono kod kojeg ne koristimo koru.
Doznaj više o citrusnom voću koje te čuva od zime.
