Jedan poremećaj za koji stručnjaci upozoravaju da je u porastu u eri društvenih medija je poremećaj kolokvijalno poznat kao "bigoreksija".
“Bigoreksija je laički izraz za ono što profesionalci nazivaju mišićna dismorfija, što je potkategorija poremećaja tjelesne dismorfije”, rekao je za HuffPost Joseph J. Trunzo, profesor psihologije i pomoćni direktor Fakulteta zdravstvenih i bihevioralnih znanosti na Sveučilištu Bryant. "U slučaju poremećaja tjelesne dismorfije, pojedinac ima nerealno, granično zabludno uvjerenje da je neki dio tijela ozbiljno abnormalan, čak groteskan".
U slučaju mišićne dismorfije, postoji iskrivljena slika o sebi i preokupacija oko ideje da osoba nije dovoljno mišićava.
"Ljudi s ovim poremećajem često sebe doživljavaju kao manje ili manje mišićave nego što zapravo jesu, čak i ako imaju mišićavo tijelo", rekla je terapeutkinja Kara Becker, specijalistica za poremećaje prehrane i nacionalna direktorica programa za poremećaje prehrane u Newport Healthcareu. “Mogu se baviti pretjeranim dizanjem utega, koristiti steroide ili neregulirane dodatke prehrani ili slijediti ekstremne dijete u pokušaju izgradnje mišića, često s negativnim učincima na njihovo fizičko i mentalno zdravlje”.
Iako mišićna dismorfija može utjecati na osobe oba spola, obično pogađa muškarce. Jason Nagata, pedijatar specijaliziran za poremećaje prehrane kod dječaka i muškaraca na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu, primijetio je da je ključni znak upozorenja mišićne dismorfije fiksacija na veličinu tijela, težinu, izgled, fizičku aktivnost i hranu na način koji pogoršava nečiju kvalitetu života.
Osoba s ovim poremećajem možda ne konzumira dovoljno hranjivih tvari kako bi zadovoljila energiju potrebnu za svoju pretjeranu tjelovježbu, a njezina emocionalna reakcija također može biti loša. "Ako netko kaže da mu vježba uzrokuje više brige ili preokupacije nego radosti, i kada počne ometati njihov rad ili svakodnevno funkcioniranje, to su potencijalni znakovi mišićne dismorfije", rekao je Nagata.
Što uzrokuje mišićnu dismorfiju?
"Mišićna dismorfija često se nedovoljno prijavljuje i vjerojatno je uzrokovana kombinacijom nekoliko čimbenika, uključujući genetsku predispoziciju, kao i psihološke čimbenike koji pridonose razvoju poremećaja", objasnila je Amy Gooding, klinička psihologinja u Eating Recovery Center, Baltimore.
Psihološki čimbenici koji bi mogli povećati rizik od razvoja mišićne dismorfije uključuju perfekcionizam, tjeskobu, depresiju, nisko samopoštovanje, opsesivno-kompulzivne tendencije i negativna rana životna iskustva poput maltretiranja ili drugih traumatičnih događaja.
"Sportaši koji se bave sportovima koji naglašavaju snagu i tjelesnu građu, kao što su bodybuilding ili hrvanje, imaju veći rizik", dodao je Trunzo.
Iako danas postoji više svijesti o poremećajima prehrane i problemima sa slikom vlastitog tijela općenito, mišićna dismorfija manje je poznata i stoga se manje prijavljuje. Gooding vjeruje da ljudi djelomično zanemaruju ovo stanje jer može dovesti do ponašanja koje se često potiče u vježbanju s utezima.
“Na primjer, ako netko vjeruje da je manji nego što uistinu je, provodit će više vremena u teretani i često će se pridržavati strože dijete”, rekla je. “Trener sportaša to može vidjeti kao pokazivanje predanosti sportu i sportaš može biti pohvaljen za takvo ponašanje u početku. Ono što treneri ili kolege ne vide su ekstremna ponašanja i štetne, nametljive misli koje mogu biti skrivene”.
Sociokulturni čimbenici također mogu pridonijeti razvoju bigoreksije. “Kultura prehrane i fitnessa okružuje nas gdje god idemo – na naslovnicama časopisa, društvenim mrežama, u razgovorima s našim prijateljima”, dodala je Gooding. “Bombardirani smo slikama mišićavih, vitkih, isklesanih tijela ili raspravama o tome kako biti mršaviji i u formi”.
“Kombinirajte ovo s unutarnjim dijalogom koji se fokusira na naše nedostatke i govori nam da trebamo provoditi više vremena u teretani, koristiti steroide ili suplemente kako bismo poboljšali svoju izvedbu ili izgled, dosljednim provjeravanjem u ogledalu i fiksacijom na dijetu, i dobit ćete savršene uvjete za razvijanje mišićne dismorfije,” rekla je Gooding.
Zašto je mišićna dismorfija sve raširenija?
Iako mišićna dismorfija nije novi poremećaj, posljednjih je godina postala raširenija. Nagata je radio na studiji iz 2019. koja je otkrila da je 30 % dječaka adolescenata u nacionalno reprezentativnom uzorku SAD-a prijavilo želju za debljanjem. Naknadna studija otkrila je da su ponašanja koja povećavaju mišiće poput uzimanja dodataka prehrani, promjena u prehrani pa čak i korištenja steroida česta među adolescentima i mladim odraslim muškarcima.
"Poremećaji prehrane su u porastu među dječacima i muškarcima", rekao je Nagata. "Nedavna kanadska studija otkrila je da su se hospitalizacije zbog poremećaja prehrane kod muških pacijenata povećale za 400 % od 2002.". Što se tiče same mišićne dismorfije, podataka za Hrvatsku nema, no, prema neprofitnoj udruzi kako si?, tjelesni dismorfni poremećaj javlja se kod 1,7-2,4 % opće populacije.
Vjeruje se da je covid pandemija stvorila "savršene uvjete" za razvoj nezadovoljstva tijelom i poremećaja prehrane kod muškaraca, osobito dječaka tinejdžerske dobi, zahvaljujući kombinaciji društvene izolacije, rastuće tjeskobe, nedostatka škole i aktivnosti u školi i, što je najvažnije, većeg korištenja društvenih medija.
"Naglasak na idealnoj ljepoti nije ništa novo, ali razina naše izloženosti tome sasvim sigurno jest", rekao je Trunzo. “Prije interneta i društvenih medija, idealno tijelo ste možda vidjeli u časopisu, na TV-u ili u filmovima. Sada smo neprestano bombardirani slikama idealnih tijela putem mobitela koje svi imamo i dnevno provodimo sate gledajući ih, pretjerano konzumirajući medije”.
Mlađi ljudi ne razumiju uvijek u potpunosti da vide uređene fotografije koje su odabrane kako bi predstavljale idealnu sliku ― sliku koju često održava tim osobnih trenera, kuhara i drugih stručnjaka.
“Većina 15-godišnjaka ne shvaća da je stalni posao influencera postizanje i održavanje idealnog tijela – njihov život ovisi o tome”, rekao je Trunzo. “Adolescent ili mlada osoba, koja još nema potpuno razvijen mozak, ne razmišlja o Hughu Jackmanu koji trenira osam sati dnevno tijekom šest mjeseci da bude Wolverine, niti shvaća da ne izgleda tako cijelo vrijeme vrijeme. Također ne razumije da je za dobivanje izgleda s izbočenim venama i dobro definiranim mišićima vjerojatno bio dehidriran pod intenzivnim medicinskim nadzorom".
Osim konzumiranja nerealnih društvenih medija, mnogi mladi ljudi također osjećaju društveni pritisak da proizvode sadržaj i prikazuju vlastita tijela na tim platformama, primijetio je Nagata.
“Dječaci će vjerojatnije dopustiti javno praćenje, vjerojatnije će fotografirati cijelo tijelo kako bi pokazali mišiće, a većina Instagram objava povezanih sa slikama muškog tijela prikazuje mišićavost i vitkost”, rekao je. “Muškarci koji objavljuju fotografije svojih tijela na društvenim mrežama mogu dobiti pozitivne komentare za svoj izgled. Vjerojatnije je da će koristiti taktike za povećanje mišića kako bi postigli određeni tjelesni ideal, a pozitivni komentari koje dobivaju od pratitelja mogu dovesti do začaranog kruga i mišićne dismorfije”.
Što učiniti ako mislite da imate mišićnu dismorfiju?
“Ako izbjegavate prijatelje ili obitelj jer ste samosvjesni svog izgleda, ako većinu svog slobodnog vremena provodite pokušavajući promijeniti svoje tijelo, ako se osjećate toliko rastreseno svojim 'manama' da ne možete normalno funkcionirati u svakodnevnom životu – možda je vrijeme da potražite pomoć za ono što doživljavate,” rekla je Gooding.
Imajte na umu da svatko može doživjeti poremećaje prehrane i tjelesne dismorfne poremećaje, ali traženje pomoći može biti posebno teško za muškarce, koji su često zanemareni i suočavaju se s drugačijom vrstom stigme zbog toga.
"Potrebna je hrabrost potražiti pomoć, ali razgovor s liječnikom, terapeutom ili savjetnikom koji je specijaliziran za poremećaje prehrane može biti nevjerojatno koristan", rekao je Nagata. “Ovi stručnjaci mogu ponuditi smjernice, razumijevanje i prilagođene planove liječenja koji će vam pomoći u oporavku".
Otvaranje obitelji, prijateljima ili čak grupi podrške o tome što osjećate također može biti način da pronađete ohrabrenje na svom putu oporavka. "Jedan od najtežih problema za muškarce s mišićnom dismorfijom i drugim poremećajima prehrane je nedostatak svijesti o problemima sa slikom muškog tijela", rekla je Becker. "Može biti nevjerojatno osnažujuće za nekoga tko se bori da zna da nije sam u svemu tome".
Još jedan koristan korak je identificirati okidače i smisliti kako smanjiti izloženost njima. “Ograničite društvene medije, osobito sadržaj koji se odnosi na izgled”, savjetovao je Nagata. “Prestanite pratiti i onemogućite obavijesti s profila zbog kojih se osjećate lošije u vezi sa svojim tijelom. Više vremena na društvenim mrežama može dovesti do više usporedbi s vršnjacima. To također može dovesti do veće izloženosti nedostižnim tjelesnim idealima i većeg nezadovoljstva vlastitim tijelom”.
Kad ograničite korištenje društvenih medija, imat ćete više vremena za stvari koje vas ispunjavaju. "Pronađite druge načine koji vam mogu pomoći da se nosite sa stresom ili tjeskobom, poput meditacije, joge ili hobija koje volite", dodala je Becker.
