Smišljanje kada uklopiti trening između posla, obitelji, prijatelja, kućnih poslova ili bilo čega drugog što vam se događa u životu nedvojbeno zahtijeva malo planiranja i mentalnog opterećenja.
Ako vam se po glavi motaju misli o tome koliko ste vježbali, koji će biti vaš sljedeći trening, je li taj trening doista bio dovoljno težak ili druge misli, to bi zapravo moglo ukazivati na opsesivne misli o vježbanju.
“To bi obuhvatilo stalne misli, brige i pritiske koji okružuju fizičku aktivnost, rutinu vježbanja i fizički izgled", kaže za Well+Good dr. Mia Beck Lichtenstein, profesorica i psihologinja na Sveučilištu Južne Danske, koja se specijalizirala za zdravstvenu psihologiju i proučava poremećaje prehrane i kompulzivno vježbanje.
Što je točno opsesivno razmišljanje o vježbanju?
Trošenje mentalne energije na smišljanje kada ćete vježbati i koju ćete vrstu treninga odraditi vjerojatno je nužno i normalno ako vam je vježbanje prioritet. To je čak intuitivno jer slušate vlastito tijelo i svoje potrebe za kretanjem. Međutim, razmišljanje o vježbanju moglo bi postati opsesivno kada te misli postanu nametljive, kritične i izvor stresa.
"Ovakva vrsta razmišljanja je neučinkovita, nije plodonosna, nije svrhovita, nije od pomoći", kaže fizikalna terapeutkinja Lisa Folden. "Ali kada razgovaramo sami sa sobom i pokušavamo planirati kako ćemo se kretati ili kada smo ljubazni i potvrđujemo sami sebe, to je vrlo drugačije i to je od velike pomoći. Dakle, mislim da se radi o razlici između unutarnjeg dijaloga koji je miran i o harmoniji, milosti, ljubaznosti, ljubavi i o poboljšanju zdravlja, naspram kritiziranja i kažnjavanja i nečega što je stvoreno da vas sruši”.
Opsesivno razmišljanje o tjelovježbi i kompulzivna tjelovježba mogu se donekle preklapati i čak mogu biti faktor rizika za ovisnost o vježbanju, kaže dr. Lichtenstein. Ona identificira 12 načina na koje se opsesivno razmišljanje o vježbanju može manifestirati:
- Stalno razmišljate o sljedećem treningu.
- Opsjednuti ste rasporedom vježbanja i uklapanjem vježbanja u svoj raspored.
- Osjećate krivnju zbog propuštanja treninga.
- Anksiozni ste zbog neispunjavanja fitness ciljeva ili uspoređivanja s drugima.
- Preopterećeni ste fitness influencerima i osjećate pritisak da se morate pridržavati popularnih trendova vježbanja.
- Uspoređujete osobni napredak s tuđim, često idealiziranim fitness putovanjima.
- Pretjerano brinete o izgledu svog tijela i razini kondicije.
- Osjećate stres oko postizanja određene tjelesne građe ili mjerila izvedbe.
- Prisiljavate se na pretjerano vježbanje, čak i kada to dovodi do ozljeda, bola, stresa ili izgaranja.
- Dajete prioriteta vježbanju u odnosu na druge važne aspekte života, poput druženja, odmora ili posla.
- Osjećate pritiska od strane prijatelja, obitelji ili društva da održite određenu razinu tjelesne aktivnosti.
- Stalno tražite potvrde kroz postignuća u vježbanju.
Neki od ovih kriterija mogu se činiti subjektivnima, a Shira Rosenbluth, terapeutkinja specijalizirana za poremećaje hranjenja, kaže za Well+Good da vjerojatno jesu. Tijekom vlastitog oporavka od poremećaja prehrane, kaže da je količina vježbanja kojim se bavila moglo izgledati zdravo izvana, ali intenzitet koji je zahtijevala od sebe i briga koju je imala oko toga vježba li dovoljno, vjerojatno su se prelili u poremećeni misaoni obrazac oko vježbanja. "Mislim da se ne može reći da je opsesivno razmišljanje o vježbanju vrlo specifično jer mislim da će izgledati drugačije za različite ljude", kaže Rosenbluth. "Zaista također ovisi o intenzitetu i tjeskobi koju ljudi osjećaju oko toga".
Shvaćanje tjeskobe oko vježbanja i razlozima tog stresa i opsesije može vam pomoći da prepoznate jesu li misli o vježbanju doista neproduktivne i štetne i simptom veće tjeskobe oko vašeg zdravlja i tijela.
Kad se misli pretvore u buku
Utvrđivanje imate li opsesivne misli o vježbanju moglo bi vam pomoći u konačnom stvaranju boljeg odnosa s vježbanjem i općenito boljoj slici o vlastitom tijelu. To bi vam moglo pomoći da identificirate i istražite izvor nevolje. Identificiranje misli kao 'buke' zapravo vam može pomoći da se uskladite s potrebama vašeg tijela i štetnim društvenim pritiscima koji bi mogli oblikovati vaš govor o sebi, objašnjava Rosenbluth.
Opsesivno razmišljanje o vježbanju može imati značajan utjecaj na mentalno zdravlje, pridonoseći anksioznosti, stresu i opsesivno-kompulzivnom ponašanju. Često ove misli nastaju zbog društvenih pritisaka, problema sa slikom o vlastitom tijelu i osobne nesigurnosti, dodaje Lichtenstein.
Kako smanjiti opsesivno razmišljanje o vježbanju
Rješavanje temeljnog uzroka opsesivnog razmišljanja o vježbanju moglo bi biti lakše reći nego učiniti. Ali njegovanje unutarnjeg dijaloga o tjelovježbi koje vam služi u konačnici je vrijedno truda. Ako se borite s ovakvim mislima, možda biste trebali razgovarati sa stručnjakom za mentalno zdravlje. "Cilj bi bio njegovati svjestan, pozitivan i održiv stav prema tjelovježbi, fokusirajući se na užitak, zdravlje i dobrobit, a ne na prisilu, tjeskobu i savršenstvo tijela", kaže dr. Lichtenstein.
U međuvremenu, evo nekoliko strategija za smanjivanje ovih misli:
Jedite
"Puno puta, opsesivna tjelovježba je stvarno povezana s pothranjenošću", kaže Rosenbluth. “Opsesivne misli o tjelovježbi se ublažavaju i postaju tiše ako osoba jede dovoljno".
Težite ravnoteži
Niste uvjetovani kritički razmišljati o vašem odnosu prema tjelovježbi jer se tjelovježba smatra vrlinom. Ali ako ustanovite da vježbanje samo po sebi uzrokuje štetu, promjena vaše rutine također bi mogla pomoći kod opsesivnog razmišljanja o vježbanju.
Zapitajte se kakav je glas koji vam govori te misli
Je li glas koji vam govori da vježbate oštar ili kritičan? Je li to način na koji biste razgovarali s prijateljem? Ako nije, to nije glas koji morate slušati. "To je unutarnji kritičar nasuprot unutarnje ljubazne osobe pune ljubavi", kaže dr. Folden. "Kada taj glas počne biti zao, osuđujući, agresivan i odvratan, onda smo otišli predaleko i moramo se povući i doći do tog prostora ljubavi, suosjećanja i dobrote".
Pustite misli da dođu i prođu
Kao i kod pomnosti, želite kontrolirati svoju reakciju na svoje misli, a ne same misli. Dakle, kada imate opsesivne misli o vježbanju, razgovarajte sami sa sobom. Priznajte misao, a zatim je odbacite—ponekad je to naglas, a ponekad nije, kaže dr. Folden.
“Možete reći: 'Više ne prihvaćam ideju da se moram znojiti da bih dobro vježbala. Dakle, ne, hvala na toj misli'. Možete otići korak dalje i reći: 'Vjerujem da je svako kretanje važno, pa čak i brza šetnja, pri kojoj se jedva znojim ili traje samo pet minuta, još uvijek dobro za moje tijelo'. I tako se ponekad aktivno zaustavljaju i glasno verbaliziraju te stvari jer ono što mislimo, što govorimo, što vidimo, što ponavljamo postaje neka vrsta dijagrama tko smo i u što zapravo vjerujemo i na što se oslanjamo”.
"Možda će biti teško pronaći zdravu ravnotežu jer smo naučili da je tjelovježba zdrava, a više tjelovježbe je još zdravije", kaže dr. Lichtenstein. “Ovisnost o vježbanju nije definirana količinom tjednog vježbanja, a optimalno ponašanje pri vježbanju je individualno. Vježbanje postaje problem kada su negativne posljedice veće od pozitivnih zdravstvenih ishoda. Osoba može uživati u svakodnevnim rutinama vježbanja, ali ako one dovedu do ozljeda od prekomjernog opterećenja, društvene izolacije i opsesivnih misli o vježbanju, toj osobi će možda trebati neke promjene”.
