Kolumbijska pjevačica Shakira nedavno je priznala svoju ovisnost o čokoladi, pa su se na nju okomili prehrambeni stručnjaci savjetujući joj da krene na šećernu detoksikaciju. Nutricionistica Sandra Krstev Barać objašnjava uzroke ovisnosti o čokoladi i slatkišima
Američki i kolumbijski prehrambeni stručnjaci okomili su se na Shakiru zbog visokog udjela šećera u njenoj prehrani.
Čuvši njeno priznanje da je ovisnica o čokoladi, nutricionisti su je upozorili da bi se trebala "očistiti" od šećera, iako zasad nema tegoba s težinom.
"Ja sam čokoladna ovisnica. Ne mogu se otarasiti šećera pa moram vježbati dvaput marljivije", rekla je dinamična kolumbijska pjevačica.
Za početak, savjetuje joj se da prijeđe na tamnu čokoladu, koja sadrži 85% kakaa te da uz pržene krumpire i odreske poput onih u hamburgerima jede salatu i pirjano povrće.
Čišćenje organizma od šećera je prehrambena mjera oko koje se stručnjaci spore. Oni koji su pristalice šećerne detoksikacije napominju da ona ima smisla, pod uvjetom da se ne provodi radikalno, već da se unos šećera snižava postepeno, nikad ga potpuno ne izbacujući iz prehrane. Nagli prekid sa šećerom izaziva niz neugodnih simptoma, od depresije i razdražljivosti do iscrpljenosti, poremećaja probave i kiselog zadaha.
Šećerna detoksikacija
Razumno čišćenje od šećera provodi se polaganim smanjenjem udjela šećera u hrani tijekom četiri ili pet tjedana.
Napreduj malim koracima – umjesto da svakog dana jedeš krafne ili sladoled, poseži za njima tek svaki drugi dan, a potom dinamiku svedi na tri puta tjedno i tako dalje, dok te ne obuzme žudnja za slatkim.
Kad se govori o šećeru, ne misli se nužno na slatkiše, već na sve namirnice koje sadrže jednostavne ugljikohidrate uključujući peciva i tjesteninu od rafiniranog brašna.
Zbog načina na koji se jednostavni ugljikohidrati probavljaju, šećerna detoksikacija se preporučuje ne nužno radi skidanja suvišnih kila, već i onima koji trpe od sindroma naglog pada energije.
Jednostavni se ugljikohidrati brzo probavljaju pa hitro pružaju injekciju energije, no kad su razgrađeni nivo energije strmoglavo pada, uzrokujući iscrpljenost i bezvoljnost.
Složeni ugljikohidrati poput onih u integralnim žitaricama sporije se razgrađuju i služe kao ravnomjeran izvor energije tijekom dužeg razdoblja.
Ovi ugljikohidrati također podupiru stabilno dobro raspoloženje, a pored toga snižavaju loš kolesterol (LDL) i trigliceride.
Mišljenje stručnjaka
Za mišljenje smo pitali nutricionisticu dipl. ing. Sandru Krstev Barać.
Ugljikohidrati, kako složeni tako i jednostavni, su neophodan izvor energije za naš organizam.
Međutim, tijelo reagira posve drugačije na unos složenih ugljikohidrata poput onih iz cjelovitih žitarica i jednostavnih šećera iz čokolade, keksiju, kolača i sličnih poslastica. Složeni ugljikohidrati se, naime, razgrađuju i ulaze u naš krvotok postupno ne uzrokujući nagle oscilacije glukoze u krvi.
Unos jednostavnih šećera, s druge strane, vrlo brzo pokreće lučenje serotonina, hormona koja dovodi do nastanka osjećaja smirenosti i zadovoljstva.
Nažalost, zahvaljujući inzulinu, hormonu čija je uloga smanjenje razine šećera u krvi, "sedativsko" djelovanje šećera je prolazno i kratkotrajno, te već za 20-tak minuta nastupa nova želja za slatkom hranom.
Učestalim unosom jednostavnih šećera, s vremenom, ugodno raspoloženje postaje svakodnevna potreba, s time da su za isti učinak potrebne sve veće i veće količine šećera.
Osim što pretjerivanjem stvaraju ovisnost, baš kao što to čini alkohol ili nikotin, svakodnevna konzumacija jednostavnih šećera usporava metabolizam, slabi naš imunološki sustav, te remeti normalan rad mozga.
Posljedice su, a to potvrđuju i brojna istraživanja, umor, promjene u raspoloženju, depresija, nesanica, poremećaji u ponašanju. Ukoliko, osoba ovisna o slatkom uskrati svom organizmu šećere javlja se iritabilnost i gubitak koncentracije.
Budući da pretjerivanje u slatkoj hrani ostavlja devastirajući učinak na naš organizam u njoj je potrebno uživati ograničeno, a ako je ovisnost već nastupila u osoba koje nisu spremne odmah prekinuti unos šećera najbolji put je postupno smanjivanje kako bi se osigurala psihička i fizička prilagodba organizma na život bez slatkog "sedativa".
