U 66. godini umro je Michel Montignac, samostalni istraživač prehrane i pisac svjetski poznatih knjiga o hrani i prehrani, kreator novog puta u nutricionizmu. Hrvatski nutricionist dr. sc. Ignac Kulier osvrće se na njegov život i pristup prehrani, zdravlju i mršavljenju, koji se temelji na glikemijskom indeksu
Francuski promotor zdrave prehrane na temelju glikemijskog indeksa i publicist čija su izdanja prodavana u 15 milijuna primjeraka, iznenada je umro u Francuskom mjestu Juvigny u 66. godini života 22. kolovoza 2010. Ovaj francuski apotekar bio je inspirator mnogim nutricionistima, ali i drugim ljudima ljubiteljima zdrave prehrane.
Njegove knjige čitane su širom svijeta, a brojna izdanja prevedena su i na hrvatski jezik. On je među prvima utvrdio novi pogled na utjecaj visokoglikemijskih namirnica na tjelesnu težinu. No ono što prije njega nitko nije utvrdio jest filozofski pristup prehrani općenito i po svemu izgleda da je to ljudima bilo najzanimljivije.
Bio je najbolji promotor francuske kuhinje koja odiše mediteranskom prehranom. Zanimljivo je da je prije kraja života, slično kao dr. Atkins, podlegao pretilosti.
15 kilograma u tri mjeseca
Ono što je manje poznato široj čitalačkoj publici jest da je Montignac kao dječak bio debeo zbog čega je strašno patio. Sedamdesetih godina bio je izvršni direktor jedne tvornice lijekova i već tada je odlučio posvetiti svoj rad liječenju pretilosti. Premda nije bio liječnik, objavio je cijeli niz radova koji su zadužili medicinu kako bi formirao svoj pristup mršavljenju.
Tako je došao na ideju da ugljikohidrate podijeli na "dobre" i "loše" s obzirom na njihov glikemijski indeks, odnosno na brzinu otpuštanja glukoze u krvi. Trideset godina kasnije, autor čuvene "The South Beach Diet" dr. Agatston priznao je kako se koristio njegovim pristupom. Montignac je na sebi testirao metodu i izgubio 15 kilograma u 3 mjeseca jer je iz prehrane izbacio sve visokoglikemijske namirnice, a da pri tome ništa nije mjenjao od svoje standardne prehrane.
Da je bio u pravu najbolje svjedoći današnja epidemijska pretilost mlade generacije koja masovno pije gazirane napitke. Po njemu je brojanje kalorija kao metoda mršavljenja - besmisleno, jer se radi o ukupnom kalorijskom unosu, a ne o kalorijama visokoglikemijskih namirnica.
Njegov temeljni pristup pretilosti bio je krajnje jednostavan: maknuti iz prehrane sve namirnice koje brzo otpuštaju glukozu u krv, a glavna prepreka korištenju njegova znanja je nepoznavanje namirnica i glikemijskog indeksa.
Instinkt je kriv za jo-jo efekt
Montignac je bio veliki zagovornik "instinkta preživljavanja" po kojem se nasilno skinuti kilogrami brzo vraćaju natrag. Naime, tijelo se svim silama bori da izgubljeno vrati natrag i čovjek je uvijek u toj borbi - gubitnik. Ne samo da je u svojim knjigama precizno naveo koje namirnice treba izbjegavati, već je naveo kako namirnice kombinirati da bi se ukupni GI spustio što niže.
Mnogi ga smatraju filozofom u području prehrane pa čak i kuharom, što on nije. Zapravo, Montignac je tipični predstavnik francuske škole jedenja sasvim suprotan američkom prežderavanju.
On kaže slijedeće: ako izbaciš bijeli kruh, rižu, krumpir, mrkvu i kukuruz, riješio si polovicu problema pretilosti jer se radi o namirnicama s visokim GI. Te namirnice sadrže škrob koji se u tijelu vrlo brzo razlaže do glukoze koja ide u krv, zbog čega se mora aktivirati gušterača sa svojim inzulinom i tako se zatvara krug čija je posljedica višak sala. Što više inzulina, to više sala, i obratno.
Dakle, nije potrebno staviti pod kontrolu sve namirnice, već samo one s visokim GI. A kao rješenje Montignac predlaže obilje kuhanog povrća, kruh od cjelovitog zrna pšenice, tamnu tjesteninu, tamnu čokoladu, posno meso itd.
Jedem, dakle mršavim
Godine 1986. objavio je svoju knjigu "Dine Out and Lose Weight", koja je prodana u 550.000 primjeraka. Knjigu je posvetio poslovnim ljudima koji pretjerano jedu na državni račun, a kazna za to je salo na trbuhu kojeg više nikad neće skinuti.
Slijedila je knjiga "Eat Yourself Slim ... and Stay Slim!" koja je prodana u 16 milijuna primjeraka u preko 40 zemalja svijeta uključujući i SAD. Tamo ga je međutim kao "uljeza" iz Europe napao dr. Atkins, jer se njegova filozofija nikako nije mogla preklopiti u američki način prehrane. Premda su ga napadali, Amerikanci su ga imitirali pa je upravo zahvaljujući njemu u Americi zaživjela mediteranska prehrana kao "spas" od fast foodsa. Napadali su ga i njegovi sunarodnjaci Francuzi.
Osim spomenutih knjiga Montignac je napravio veliku zbirku zdravih jelovnika i recepata za jela koji su prevedeni i na naš jezik. Kod nas se proslavio knjigom "Jedem, dakle mršavim" koja ima više filozofski, a manje praktičan pristup. Naime, u toj knjizi on teži uspostavljanju ravnoteže među namirnicama. Metode prehrane iz te knjige on posvećuje prvenstveno obiteljskoj prehrani u Francuskoj koja ima veliku tradiciju. No ona istovremeno nije sukladna brzoj suvremenoj prehrani u urbanoj sredini, gdje ljudi više nemaju vremena sjediti za stolom dva sata da bi na kraju uživali u čašici konjaka i kavi.
Omiljen među ženama
Jasno da njegovim metodama nema mjesta kod recesijskih jelovnika u kojima se traže isključivo najjeftinije (škrobaste) namirnice. Obični ljudi naviknuti na dijete koje im se serviraju u ilustriranim časopisima ne mogu prihvatiti "toliko teksta" i ne nalaze mnogo praktičnog u njegovim knjigama naprosto zato što je to znanstveni pristup, a ne "abraka-dabra".
Montignac – to je novi nutricionistički pristup i novi pogled u odnosu na konzervativne ili konvencionalne poglede na prehranu. Amerikanci ga ne vole jer tu nema "dijete", ali oni duboko zaziru od Francuza zbog činjenice da jedu neograničeno, a nisu debeli i imaju daleko manje kardio-vaskularnih bolesti. Montignaca međutim, vole žene.
I mi imamo svog Montignaca
Montignac je nesumnjivo utro novi put nutricionizmu i po tome podsjeća na našeg zemljaka Georgea Mateljana. Naime, ono što je Montignac za Francuze, to je Mateljan za Hrvate, dakle mediteranski pristup prehrani.
Gledaj u namirnice prije nego ih kupiš i prije nego što ih pojedeš, jer sve na njima piše, samo treba pročitati. Jedan originalni čovjek, jedan originalni pristup su tako otišli zauvijek, ali njegovo djelo je ostalo.
