Zoe Saldaña otkrila jedan manje poznati simptom disleksije: "Jednostavno zaboravim"

Zoe Saldaña (46) je, osvojivši svoj prvi Zlatni globus u nedjelju navečer, govorila je o životu s disleksijom i kako je to stanje igralo ulogu u tome zašto je bila nervozna zbog govora pred publikom. Njezin govor bio je podsjetnik da postoji nekoliko simptoma disleksije o kojima se rjeđe govori. Osim disleksije, spomenula je i svoju anksioznost. 

Glumica je osvojila nagradu za najbolju žensku sporednu ulogu za svoju ulogu Rite u glazbenom kriminalističkom trileru "Emilia Pérez". "Znam da nemam puno vremena, a imam i disleksiju, pa često zaboravim kada sam jako anksiozna i puna adrenalina", rekla je dok se borila protiv suza.

Glumica je kasnije te večeri za ExtraTV rekla da je bila anksiozna u danima koji su prethodili dodjeli jer je znala da zbog svoje disleksije može zaboraviti, da joj se mozak jednostavno isključi, posebno kada proradi adrenalin i živci. "Jednostavno sam se bojala da ću na pozornici zaboraviti zahvaliti ljudima koji su odgovorni što sam tu gdje jesam", rekla je o svom govoru.

Disleksija je poteškoća u učenju koja otežava zadatke vezane uz čitanje i jezik, prema klinici Cleveland, a kod većine ljudi se otkrije tijekom djetinjstva i riječ je o obično doživotnom stanju.

Iako mnogi povezuju disleksiju s preokretanjem ili miješanjem slova, stručnjaci su istaknuli da to nije potpuno točan način definiranja stanja. Zapravo, uobičajeno je da se osobe s disleksijom (kao što je Saldaña) bore s "izražavanjem u usmenim prezentacijama", kaže za HuffPost dr. Lawrenceu Fungu, liječnik-znanstvenik specijaliziran za autizam i neurodiverzitet i izvanredni profesor psihijatrije i bihevioralne znanosti na Sveučilištu Stanford.

“Osobe s disleksijom mogu zaboraviti dok su na pozornici, posebno u situacijama s visokim ulozima i posebno kada su skloni anksioznosti”, dodaje. "Ovo obično opisujemo kao izazov u pamćenju". Pamćenje je tehnika koja uključuje pamćenje informacija na temelju ponavljanja, a bez razumijevanja.

Prema Hrvatskoj udruzi za disleksiju (HUD) i Jadranki Bjelici, prof. logoped, simptomi disleksije kod odraslih osoba mogu uključivati:

• "nerazmjer između općih sposobnosti i jezičnih vještina,
• variranje razine rada – “dobri” i “loši” dani,
• konfuznost, teškoće u organizaciji radnog dana i slobodnog vremena,
• slabija kratkotrajna radna memorija,
• nedovoljna preciznost u prostoru i vremenu ( lijevo-desno, istok-zapad.. ),
• teškoće u sekvencioniranju (abecedni red, mjeseci u godini, tablice, liste instrukcija, rođendani.. ),
• problemi u pamćenju vremena, “gubljenje” vremena,
• teškoće u uočavanju rime,
• teškoće u razumijevanju humora izraženog riječima,
• teškoće u konverzaciji – treba im vremena za procesuiranje, pronalaženje pravog izraza,
• teškoće u koordinaciji prostora, vremena i događaja,
• netočna (uglavnom lošija ) slika o sebi".

Osim toga, prema prof. Bjelici mogu se pojaviti i simptomi vezani uz učenje:

• "sporost i nesigurnost u čitanju, (posebno glasnom),
• teškoće u razumijevanju pročitanog, a time i donošenju zaključaka,
• problemi u dekodiranju novih znanstvenih riječi, terminologije, činjenica,
• brzo zaboravljanje naučenog – teško nalaženje nečeg što su već radili u knjizi,
• siromašne strategije pohranjivanja informacija u dugotrajnu memoriju,
• teškoće u brzom pisanju (hvatanje bilješki) – ne mogu slušati i pisati u isto vrijeme,
• teškoće u samostalnom pismenom izražavanju (slaganje ideje i koncepta, upotreba rječnika, gramatike i sintakse),
• teškoće u organizaciji učenja, projekata, baze podataka,
• problemi povezani s rukopisom (neurednost, nečitljivost),
• moguća 'obrtanja' kod služenja kalkulatorom,
• teškoće u generaliziranju i primjenjivanju novih pravila,
• problemi tijekom rada u okolini punoj buke ili drugih podražaja,
• potreba da im se informacija kaže više puta,
• zbog sporog čitanja i slabijeg razumijevanja stalno su u vremenskom 'tjesnacu', obično imaju teškoće i u učenju stranih jezika".

Saldaña je u listopadu za Variety rekla da je u prošlosti izbjegavala određene glumačke uloge s opsežnim scenarijima zbog disleksije te da je prevladala zabrinutost oko prihvaćanja uloga s puno dijaloga tražeći scenarije tjednima unaprijed kako bi ih mogla zapamtiti. “Pamtila bih, pamtila, pamtila, i do trenutka kada bi se ta scena pojavila, to je postalo dio mene”, rekla je. 

Možda te zanima... Zdravstvena stanja koja mogu izgledati kao anksioznost jer dijele iste simptome Zdravlje

Koje su neke zablude o disleksiji?

Samantha Gesel, asistentica profesora prakse specijalnog obrazovanja na Sveučilištu Vanderbilt, kaže za HuffPost kako vjeruje da je važno da ljudi imaju na umu da je disleksija utemeljena na jeziku, a ne na vizualnom. "To znači da nije povezana s potrebama vizualne obrade", objašnjava. "Istraživanje je također pokazalo neurobiološke genetske veze s disleksijom".

Gesel, koja radi kao pomoćnica ravnatelja Akademije Roberts i Centra za disleksiju na Sveučilištu Vanderbilt, kaže da su zablude o osobama s disleksijom bile raširenije u prethodnim generacijama zbog “netočnih pretpostavki da su poteškoće u čitanju riječi i pravopisu bile nekako povezane s nedostatkom truda ili inteligencije”. No, dodaje da disleksija nije posljedica niti jednog od ovih čimbenika.

Također kaže da je uobičajena pogrešna predodžba da je disleksija vizualno uvjetovano stanje, što može uzrokovati pretjerano naglašavanje nekih karakteristika koje se češće povezuju s njom, poput zamjene slova. Naglasak na karakteristikama kao što je zamjena slova može uzrokovati da djeca s disleksijom, koja ne mijenjaju slova, ostanu nedijagnosticirana, navodi se na DyslexiaHelp.

Fung vjeruje da šira javnost zna za izazove s kojima se susreću osobe s disleksijom, ali ne i za njihove jake strane. “Osobe s disleksijom često su vrlo kreativne i pažljive u rješavanju problema te imaju izvrsne društvene vještine”, kaže. "Uz odlučnost i odgovarajuću podršku, oni mogu biti vrlo uspješni u svim vrstama karijera, uključujući one koje zahtijevaju puno čitanja, pisanja i usmenih prezentacija".

Razlikuju li se simptomi kod odraslih i djece?

Disleksija je predstavljena u širokom spektru, objašnjava Fung. Kako na nekoga utječe disleksija ovisi o težini njegovih simptoma, o tome ima li popratna stanja i razini do koje je sposoban kompenzirati svoje izazove, dodaje.

Djeca s disleksijom često se suočavaju s poteškoćama u čitanju, sricanju i pisanju, kaže Fung, dodajući da često imaju problema i sa fonikom. “Kada djeca s disleksijom nemaju odgovarajuću podršku u razredu, mogu pokazivati ​​značajnu frustraciju i ponašanje izbjegavanja”, kaže.

Gesel ističe da je uputa koju dijete dobiva jako važna. "Kada su djeca više pogođena disleksijom, možda će im trebati dodatne prilike za vježbanje i eksplicitnija, sustavnija, intenzivnija intervencija kako bi izgradili svoje vještine čitanja riječi", dodaje.

Odraslim osobama s disleksijom još uvijek može trebati više vremena za čitanje, kaže Gesel, dodajući da odrasli mogu i dalje imati poteškoća s pravopisom. Međutim, neke karakteristike jedinstvene za odrasle osobe s disleksijom mogu uključivati ​​poteškoće u učenju stranog jezika i hvatanju bilješki za napredniji rad, dodaje Gesel.

Fung dodaje da iako su odrasli s disleksijom možda razvili "strategije kompenzacije" kako bi pomogli u rješavanju simptoma disleksije, oni se mogu boriti s radnim zadacima koji uključuju pisanje i rokove.

Što učiniti ako sumnjate da vi ili vaše dijete imate disleksiju?

Ako sumnjate na disleksiju, prvo je potrebno potražiti pomoć logopeda ili psihologa, školskog pedagoga ili pedijatra/liječnika koji vas može uputiti na daljnje ispitivanje. 

"Ima li dijete doista disleksiju, ustanovit će se najčešće timski – logoped će ispitati sposobnosti govora, čitanja i pisanja, psiholog će ispitati inteligenciju, pažnju, pamćenje, percepciju, osobnost itd., a često će se dijete uputiti i neurologu i otorinolaringologu da bi se isključila eventualna bolest središnjeg živčanog sustava, nagluhost i sl.", navode iz Hrvatske udruge za disleksiju (HUD).

Ako se pokaže da dijete ima disleksiju, kreće terapija kod logopeda koji, "daje upute učiteljima i roditeljima kako postupati s djetetom, kako mu pomoći, što i kako s njim vježbati", napominju iz HUD-a. Dodaju da je potrebna i edukacija roditelja o disleksiji kako bi i sami mogli raditi s djetetom, ali i pružiti mu podršku. 

"Disleksija je teškoća koje se ne treba sramiti. Ona nije posljedica ničijeg pogrešnog postupanja ili lošeg odgoja. Ona je urođeni specifični način mišljenja i opažanja, koji u nekim područjima života može biti i prednost, ali istodobno izaziva teškoće koje su nadasve bolne u školovanju", kažu iz HUD-a.

Možda te zanima... Još se od djetinjstva osjećala drugačije od drugih, a tek je u menopauzi dobila dijagnozu koja je sve objasnila Zdravlje