U današnje vrijeme svjedoci smo sve veće prisutnosti različitih oblika poremećaja u prehrani. Zbog opasnosti takvih poremećaja, iznimno je važno podignuti svijest o istima te konstantno ukazivati na njihove posljedice. Mnogi su ljudi žrtve poremećaja u prehrani, a iznimno je važno ukazati na njih, otvoreno razgovarati o njima te pronaći rješenje tog ozbiljnog problema
Poremećaji hranjenja – anoreksija, bulimija, kompulzivno prejedanje
"U svijetu u kojem živimo, izloženi smo stalnom izvoru informacija medija koji nameću kult mršavosti i dijeta, brišući sve više spolnu diferencijaciju i atribute ženstvenosti. Brojne su opasnosti koje vrebaju, naročito mlade, nesigurne i neizgrađene, kako u svojoj osobnosti, tako i u svojoj spolnosti", ističe doc. dr. sc. Danijela Štimac Grbić iz Zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar.
Važnost informiranja o poremećajima u prehrani je neminovna. Anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje su poremećaji koji su sveprisutni, oni nisu rijetka pojava, iako se o njima ne govori često. Stručnjaci iz Zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar izdali su poseban vodič 'Poremećaji hranjenja' za otkrivanje, razumijevanje i traženje pomoći. Poremećaji hranjenja uglavnom se javljaju u mlađoj životnoj dobi i adolescenciji. Za njih je karakterističan poremećen odnos prema hrani, negativna slika o svom tijelu te urušeno samopoštovanje. Kao što je već istaknuto, tri su osnovna tipa poremećaja hranjenja: anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje. No, uz njih postoje i nespecifični oblici poremećaja hranjenja koji se ne mogu svrstavati u neki od osnovna tri tipa, no i dalje predstavljaju ozbiljan problem.
Rano prepoznavanje simptoma poremećaja hranjenja – znakovi upozorenja:
- Opterećenost hranom
- Nošenje s neugodnim emocijama i problemima pomoću hrane
- Izbjegavanje obroka u društvu
- Nisko samopoštovanje
- Držanje stroge dijete
- Temeljenje vlastite vrijednosti na izgledu
- Strah od debljanja
- Osjećaj krivnje nakon obroka
- Dijeljenje hrane na 'dobru' i 'lošu', 'zabranjenu' i 'dozvoljenu'
- Iskrivljeno viđenje svog tijela
- Sklonost pretjeranom kontroliranju osjećaja ili pak naglim promjenama raspoloženja i depresiji
- Vježbanje 'pod svaku cijenu' s ciljem gubitka kilograma
- Osjećaj gubitka kontrole pri jedenju
- Povremeno povraćanje nakon obroka ili razmišljanje o povraćanju
- Česti odlasci u toalet nakon obroka
- Perfekcionizam
- Brojanje kalorija
- Jedenje u tajnosti
- Korištenje laksativa s ciljem mršavljenja
- Nagle promjene u težini
- Prakticiranje posta
- Crno-bijelo razmišljanje ('sve' ili 'ništa')
- Jedenje velike količine hrane
- Izražen snažan osjećaj krivnje ako se propusti tjelesna aktivnost kojoj je za cilj bilo mršavljenje
- Često započinjanje i prekidanje dijeta
- Pripisivanje neuspjeha tjelesnoj težini
- Često vaganje
- Povlačenje u sebe i promjene raspoloženja
- Izraženo nezadovoljstvo dijelovima tijela ili cijelim tijelom
Uzroci poremećaja hranjenja
Poremećaji hranjenja nastaju kao posljedica spleta bioloških, psiholoških i sociokulturalnih faktora koji međusobno utječu jedan na drugi. Biološki faktori odnose se na povijest oboljenja od poremećaja hranjenja unutar obitelji, pojava depresije u obitelji, sklonost debljanju, neurološka i fiziološka odstupanja. Sociokulturalni faktori sastoje se od pritiska društva – mršavost kao imperativ, neprihvaćanje prirodnog oblika tijela, povećanje zahtjeva i očekivanja od žena, prehrambena i farmaceutska industrija, 'industrije ljepote'. U psihološke faktore ubrajamo perfekcionizam, emocionalnu nestabilnost, depresivnost, anksioznost, nisko samopoštovanje, želja za ugađanjem drugima, neuspješno suočavanje za zahtjevima iz okoline, poremećeni odnosi unutar obitelji, seksualno zlostavljanje u djetinjstvu.
Kako se liječiti?
Put prema oporavku započinje kad osoba sama sebi prizna da ima ozbiljan problem. Nema jednostavnog puta izlječenja, poremećaj hranjenja se ne može izliječiti preko noći. Oboljela osoba na putu oporavka prolazi kroz različite stadije pri čemu su česte dugotrajne stagnacije u procesu oporavka kao i privremena pogoršanja. Važno je zadržati upornost i ne odustajati od oporavka te potražiti stručnu pomoć!
Moguće je potpuno se izliječiti od poremećaja hranjenja. Taj put je težak, ali je još teže živjeti s poremećajem hranjenja.