Djelomično podudarna ili tzv. haploidentična transplantacija koštane srži u praksi predstavlja značajnu prednost u liječenju, prije svega, oboljelih od leukemije, jer nije potrebno čekati na odgovarajućeg donora ili tražiti uzorak iz banke koštane srži. Tijekom posjeta turskoj zdravstvenoj grupaciji Acibademu o ovoj revolucionarnoj znanstvenoj metodi razgovarali smo s prof.dr Ratipom, voditeljem odjela za hematologiju.
Ova metoda transplantacije može riješiti problem pronalaženja donora u potpunosti, pa se smatra metodom transplantacije budućnosti. Savršeno podudaranje između davatelja i primatelja koštane srži do sad je bio osnovni uvjet za transplantaciju matičnih stanica i najveća nada za oboljele od leukemije, raka limfnih čvorova, krvi, te za liječenje insuficijencije koštane srži i drugih genetskih bolesti.
Vrijeme čekanja za potpuno podudarnu koštanu srž može trajati i do šest mjeseci
U klasičnoj transplantaciji koštane srži najidealniji donori su uglavnom brat ili sestra koji su ujedno i potpuno podudarni donori. Za ovakvu vjerojatnost šanse su uglavnom male, a ako se dogode daje se prednost toj metodi. Ali, što napraviti u slučaju kada brat ili sestra nisu potpuno podudarni? Postoje samo dvije opcije: Ili si osuđen na traženje donora iz Svjetske baze koštane srži ili možeš raditi djelomično podudarnu transplantaciju koštane srži koja se obavlja u samo nekoliko centara u svijetu. Djelomično podudarna transplantacija koštane srži primjenjuje se kod liječenja leukemije i drugih karcinoma kod djece i odraslih.
„Ako pacijent nema donora čije je tkivo potpuno kompatibilno za transplantaciju, vrijeme čekanja dok se ne dobije potpuno podudarna koštana srž iz Svjetske baze koštane srži (Bone Marrow Donors Worldwide) može potrajati čak do šest mjeseci, što može predstavljati presudan rizik za pacijente.
Uz to, nitko ne može garantirati da će se u Banci pronaći odgovarajuća koštana srž. Dosadašnji dobri rezultati presađivanja koštane srži haploidentičnom tj. metodom djelomične podudarnosti tkiva smanjuju potrebu za donorskim centrima odnosno bankama koštane srži jer je ovo efikasnija metoda s manje neželjenih nuspojava“ , istaknuo je prof. dr. prof. dr. Siret Ratip, voditelj Odjela za hematologiju Acibadem Altunizade bolnice u Istanbulu, dodajući da se tom metodom uspješno liječe oboljeli od leukemije i drugih karcinoma.
Donori mogu biti bliži članovi obitelji
"Za haploidentičnu transplantaciju donori mogu biti majka i otac, brat i sestra koji nisu potpuno podudarni s oboljelom osobom.. Ako primjerice pacijent ima 50 godina, njegov donor može biti i sin i kćer". Preferira se da je životna dob pacijenta i donora ispod 60 godina. Ovakva transplantacija je puno brža i odmah dostupna, a bilježi vrlo dobre rezultate", objašnjava prof.dr. Ratip.
"Svaki slučaj je ipak jedinstven i vrlo izazovan, moramo napraviti puno testova, provjeriti "virusni profil" pacijenta i donora, u kakvom je stanju imunitet koji se treba boriti protiv mogućeg virusa koji ima druga osoba. Treba uvijek računati na stvari koje ne možeš unaprijed isplanirati, poput različitih infekcija koje se mogu pojaviti. Također, postoperativna njega je izrazito važna, pacijenti u bolnici ostaju šest tjedana do tri mjeseca, ali kada se vrati u svoje zemlje, ostajemo u stalnom bliskom kontaktu i kontroliramo ih cijelu godinu jer je njihov imunitet bio vrlo izložen virusnim infekcijama tijekom transplantacije".
Tijekom primjene ove metode izdvajaju se opasne stanice (koje napadaju strano tkivo), dok se zdrave, matične stanice krvi daju pacijentima u vrlo visokim dozama. Ovakva metoda transplantacije može riješiti problem pronalaženja donora u potpunosti, pa se smatra metodom transplantacije budućnosti. Nova metoda spašava život pacijenta utoliko jer se minimalizira potreba za čekanjem potpuno kompatibilnog tkiva za transplantaciju.
Vodeći svjetski stručnjaci u ovom području medicine
Prof. Ratip je, uz kolegu prof. dr. Ercümenta Ovalia, vodeći stručnjak za ovo područje u turskom Acibademu, te su svjetski priznati stručnjaci u ovom području medicine.
Acibadem trenutno prikuplja serijske i brojčane podatke koji su dovoljno opsežni da pokažu i u Turskoj i u ostatku svijeta da su djelomično podudarne odnosno haploidentične transplantacije uspješne koliko i potpuno podudarne transplantacije.
