Martina Jakopović (37) iz Siska prije dvije je godine doživjela moždani udar. Iako tu činjenicu nije mogla emotivno prihvatiti u početku, uz pomoć liječnica otkrila je što smije i ne smije te što mora. Svoju priču odlučila je podijeliti s nama kako bi, uz sudjelovanje u kampanji Dan crvenih haljina, potencijalno nekome mogla pomoći.
Sve se promijenilo jednog običnog četvrtka prije dvije godine kada se Martina spremala za posao. Tijekom tuširanja je osjetila mučninu, vrtoglavicu i slabost. "Samo sam navukla tuniku na sebe. Otišla do sobe i legla na madrac. Mama je došla do mene i samo sam joj rekla: 'Nije mi dobro. Otvori prozor, nemam zraka'", prisjeća se Martina. Nažalost, ništa joj nije pomoglo, već joj je bilo sve gore te je rekla mami da pozove hitnu pomoć. Na putu do bolnice, Martinino stanje dodatno se pogoršalo te je počela povraćati. Budući da je radila u bolnici, javila je glavnoj sestri da će kasniti, ali da će biti na hitnoj. "Sjećam se pada u hodniku hitne i da me netko diže i unosi unutra. Sljedeće čega se sjećam su šarene klompe glavne sestre i da mi je laknulo jer je ipak netko tu. Drugi dan sam puštena kući i nisam znala što mi se zapravo dogodilo", rekla je Martina.
Osim stresa i umora, druge simptome prije moždanog udara nije imala
Martina je rekla kako je cijeli život u sportu i zdravo se hrani, ali je u periodu kada je doživjela moždani udar, bila pod velikim stresom. "Potres, gubitak posla, kupnja stana pa novi posao. Počela sam raditi u bolnici kao administrativna tajnica. Skroz nova okolina. Jednostavno se puno toga događalo i nisam ni primijetila je l' mi dobro ili nije. Mislim da nisam imala simptome ili ih nisam primijetila", objasnila je, dodajući da je osim stresa bila i i umorna, ali unatoč tome, nije stala.
"Nakon otprilike tri mjeseca, vratila sam se na posao. Iako je moja doktorica govorila da imam ozbiljnu dijagnozu, ja sam se ponašala kao da imam neku virozicu", priča Martina. Ipak, nakon raznih pretraga koje je obavila, jedna neurologinja joj je rekla da je imala moždani udar. "I tu je krenula panika u mojoj glavi. Od svega što sam čula u svojoj tvrdoglavoj udarenoj glavi je: ‘Ne smijete bla, bla, bla…ne smijete bla, bla, bla…". Nisam to mogla emotivno prihvatiti", opisala je Martina.
Atipični oporavak
Nakon moždanog udara, Martina je i dalje sve radila kao i inače, ali je primijetila da puno toga više ne može. Skoro dvije godina suočavala se s raznim psihičkim i fizičkim problemima. Neko vrijeme ju je bilo strah biti sama u stanu, kako joj ne bi ponovno pozlilo. "Tijelo je trebalo restart, a nisam mu to dala. A onda su opet krenule strašne glavobolje, nervoza, promjene ponašanja. Shvatila sam da mi treba pomoć i tražila sam svoju dr. Rominu Kalesić Čulinu uputnicu za psihijatra. I tako sam otišla u drugu bolnicu", rekla je. Iako joj je psihijatrica puno pomogla, Martina je opet imala vrtoglavice pa ju je psihijatrica poslala kod neurologa. "I tako sam napokon završila u rukama predivne prim. dr. sc. Vesna Matijević, dr. med., specijalist neurolog, subspecijalist intenzivne medicine, KBC Zagreb. To je treća bolnica po redu u kojoj sam bila. Tamo su me hospitalizirali i prošla sam ponovo sve preglede i nakon više od godinu i pol napokon sam dobila zaključak i vratila osmijeh na licu. I tek tad je krenuo moj pravi oporavak", opisala je Martina.
Zahvaljujući svima na odjelu Neurologije za intenzivno i postintezivno liječenje, a posebno liječnici Matijević, Martina je saznala što smije, što mora i ne smije. "Trebala sam malu korekciju prehrane, veliku korekciju stresa i ne smijem raditi teže fizičke poslove te pomicati glavu u određene položaje. Moram češće kontrolirati krvnu sliku, a ne smijem više radit vježbe potiska. Iako je teško prihvatiti da s manje od 40 godina ne smijem banalne stvari poput skidanja ili vješanja zastora, imam i mogućnosti, a ne samo ograničenje", rekla je.
Ipak, našla je lakše aktivnosti u kojima uživa pa danas skuplja, kupuje i udomljuje biljke. "Moja mala biljna oaza je moja antistres terapija. Lijepo je gledati kako se nešto vraća u život". Nastavila je ići u šetnje, iako su ovih dana one nešto duže, a na poslu više ne sjedi osam sati nego ustane i prošeta. Za smanjenje stresa i razne vježbe puno joj je pomogla i psihijatrica Vesna Ermakora, dr. med., spec. psihijatar, subspecijalist biologijske psihijatrije. "Sad znam da iako sve mogu, da ne moram i da je u redu ponekad stati i tražiti pomoć. Definitivno više cijenim život i kad mi je potreban odmor, onda si ga i uzmem", dodala je Martina.
Martina Jakopović doživjela je moždani udar s 35 godina, iako je bila fizički aktivna i zdravo se hranila
Kampanja Dan crvenih haljina
Kako bi podijelila svoje iskustvo s drugima, Martina sudjeluje u kampanji Dan crvenih haljina za koju je saznala tijekom boravka u KBC-u Zagreb. "Puno mi znači sudjelovanje u kampanji Dan crvenih haljina i osobe koju sam upoznala su mi stvarno ušle u život u pravom trenutku. Lakše je podijeliti svoje iskustvo s nekim tko je to prošao jer nažalost okolina misli da, ako te nije oduzelo ili nisi u kolicima, nije ti ništa. Uz sve te divne žene sam prvi put nakon dugo vremena osjetila da me netko razumije. Hrabrice koje su progovorile o vrlo osobnim i emotivnim stvarima i pred kojima sam zapravo prvi put progovorila o nekim stvarima bez nečije osude. Drago mi je što imamo priliku ispričati svoje priče pa ako iz toga bar netko izvuče pouku i učini nešto za sebe napravile smo puno", zaključila je Martina.
