Iako ljekarnici mogu iskoristiti priziv savjesti kod prodaje kontracepcijskih pilula i tableta za dan poslije, njihova je dužnost osigurati da pacijent neometano dođe do lijeka u drugoj ljekarni.
Pitanje priziva savjesti ljekarnika ponovno je postalo aktualno, a ovoga puta radi se o jednoj zagrebačkoj ljekarni u kojoj je ženi odbijena usluga jer je htjela kupiti kontracepcijske pilule koje joj je propisala specijalistica ginekologije i opstetricije. Žena je svoje iskustvo opisala za N1 te navela kako joj takve tablete značajno poboljšavaju kvalitetu života, da ih je propisala liječnica nakon obavljenih pregleda te da joj nije jasno kako je zaposlenica ljekarne u tom trenutku mogla procijeniti hoće li joj takve tablete prodati ili ne.
Slična situacija dogodila se još 2018. godine kada je također osoba zaposlena u ljekarni odbila prodati kontracepcijske pilule zbog priziva savjesti. Praksa odbijanja pobačaja zbog priziva savjesti omogućena je svim ginekolozima, no manje je poznato da se to isto odnosi i na ljekarnike u slučaju tablete za dan poslije ili kontracepcijskih tableta. Ipak, pacijent ne smije ostati bez terapije zbog priziva savjesti ljekarnika.
Ljekarnik može odbiti prodati pilule, ali mora osigurati da ih pacijent na kraju dobije
Hrvatska ljekarnička komora je izdala Naputak za provođenje ljekarničkih usluga koji se odnosi na ove i slične situacije te predočuje standard provođenja ljekarničke prakse temeljen na Kodeksu ljekarničke etike i deontologije. Prema naputku, svaki ljekarnik koji smatra da ga moralna ili religiozna uvjerenja sprječavaju u provođenju neke ljekarničke usluge mora to izložiti i obrazložiti odgovornim osobama, odnosno relevantnim tijelima u ljekarni (ustanovi) u kojoj radi i preusmjeriti pacijente drugim davateljima usluga.
Izrazito napominju da je važno da pacijent dobije informacije o tome gdje je lijek dostupan odnosno kamo će ljekarnik preusmjeriti pacijente koji zahtijevaju navedenu uslugu. To znači da ljekarnik mora osigurati da je mjesto na koje će usmjeriti pacijenta otvoreno odnosno da radi, da na zalihama ima željeni lijek, da nije skuplji te da pacijent ne mora potrošiti mnogo vremena da dođe do tog mjesta.
Pacijent u slučaju odbijanja usluge mora dobiti jasnu i točnu informaciju zašto je odbijen te dobiti informacije o lijeku zasnovane na znanstvenim spoznajama i postojećim medicinskim standardima, a ne osobnim interpretacijama i stajalištu. Ljekarnik mora poštivati pravo pacijenta na povjerljivost i privatnost te mu ne nametati svoj vrijednosni sustav.
Iz Hrvatske ljekarničke komore za N1 navode da sukladno važećim propisima, svaka osoba ima pravo požaliti se i neposredno ili pisanim putem zatražiti zaštitu svojih prava. Sve to se odnosi na pritužbe o kvaliteti, sadržaju i vrsti usluge.