Revolucionarna studija sugerira da bi IBS mogao biti više problem mozga nego poremećaj crijeva.
Znanstvenici su otkrili obećavajući novi tretman za sindrom iritabilnog crijeva (IBS): lijekove koji djeluju na mozak umjesto na crijeva. Smanjenjem kemijske neravnoteže povezane sa stresom, ovi bi lijekovi mogli trajno pomoći osobama koje pate od IBS-a.
Istraživači su otkrili da se simptomi IBS-a izazvani stresom mogu ublažiti lijekovima koji reguliraju neurotransmitere u mozgu. Ovo bi moglo rezultirati terapijama koje ne samo da ublažavaju simptome IBS-a, već i pomažu u smanjenju stresa i emocionalne napetosti.
Razumijevanje IBS-a: Široko rasprostranjeno, ali misteriozno stanje
Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) čest je probavni poremećaj koji zahvaća crijeva, uzrokujući simptome poput bolova u trbuhu, nadutosti, plinova i neregularne stolice, uključujući proljev, zatvor ili oboje. Unatoč tome što pogađa oko 10 % svjetske populacije, točni uzroci IBS-a ostaju nejasni. Kao rezultat toga, trenutni tretmani usmjereni su na upravljanje simptomima, a ne na rješavanje temeljnog uzroka.
Znanstvenici s Tokyo University of Science (TUS) u Japanu, predvođeni profesorom Akiyoshijem Saitohom, istražuju ovaj problem već zadnjih desetak godina. Njihova najnovija studija, nedavno objavljena u British Journal of Pharmacology, otkrila je da skupina lijekova poznatih kao agonisti opioidnih delta-receptora (DOP) može pomoći u ublažavanju simptoma IBS-a. Za razliku od tradicionalnih tretmana koji djeluju izravno na crijeva, ovi lijekovi djeluju ciljajući na središnji živčani sustav.
Veza između stresa i IBS-a
Jedna od glavnih motivacija za ovu studiju bio je sve veći broj dokaza koji usko povezuju IBS sa stresom. Tim profesora Saitoha želio je bolje razumjeti mogući glavni uzrok ovog stanja, pa su se fokusirali na pronalazak novog životinjskog modela koji bi im omogućio detaljnije proučavanje ovog problema, prema SciTechDaily.
Još nije potpuno jasno na koji su način stres, anksioznost i sindrom iritabilnog crijeva (IBS) povezani niti koji od njih prvi nastaje. Međutim, istraživanja pokazuju da se često javljaju zajedno.
Najčešći psihički poremećaj kod osoba s IBS-om je generalizirani anksiozni poremećaj. Smatra se da ga ima više od 60 % IBS pacijenata s dijagnosticiranim psihijatrijskim problemima. Još 20 % ih pati od depresije, dok ostali imaju druge poremećaje, prema WebMD.
Postoji nekoliko teorija o povezanosti IBS-a, stresa i anksioznosti:
- Iako psihološki problemi poput anksioznosti ne uzrokuju IBS, osobe s ovim poremećajem mogu biti osjetljivije na emocionalne tegobe.
- Intenzivne emocije poput stresa, anksioznosti i depresije aktiviraju kemijske spojeve u mozgu koji mogu pojačati osjet boli u probavnom sustavu, uzrokujući reakcije debelog crijeva.
- Stres i anksioznost mogu povećati svjesnost o grčevima u crijevima, što može pogoršati simptome IBS-a.
- IBS može biti povezan s imunološkim sustavom, koji je pod utjecajem stresa.
Agonisti DOP-a: Nova nada za liječenje IBS-a
Prema rezultatima japanskog istraživanja, primjena DOP agonista pomogla je u ublažavanju bolova u trbuhu i reguliranju pražnjenja crijeva kod miševa. Zanimljivo je da je primjena agonista DOP-a izravno na specifično područje mozga zvano inzularni korteks imala slične učinke na simptome IBS-a kao i sustavno liječenje.
"Naša su otkrića pokazala da su agonisti DOP-a djelovali izravno na središnji živčani sustav kako bi poboljšali simptome IBS- i sugeriraju da se mehanizam djelovanja temelji na regulaciji glutamatne neurotransmisije u insularnom korteksu", naglašava Saitoh.
Buduće implikacije i sljedeći koraci
Uzevši sve zajedno u obzir, kontinuirano istraživanje Saitohovog tima o ovoj temi moglo bi otvoriti put učinkovitim tretmanima za IBS. "Agonisti DOP-a mogli bi predstavljati revolucionarni novi tretman za IBS koji ne samo da poboljšava simptome slične IBS-u, već pomaže i protiv stresa i emocionalne napetosti. U budućnosti želimo razviti kliničke studije s ciljem proširenja indikacija DOP agonista na IBS, ali i na depresiju", ističe Saitoh.
U usporedbi s trenutno dostupnim lijekovima za IBS, kao što su laksativi, lijekovi protiv proljeva, analgetici i spazmolitici, DOP agonisti mogli bi biti sveobuhvatnije rješenje usmjereno na sam uzrok problema – stres, i to uz minimalne nuspojave.
Zahvaljujući obećavajućim rezultatima, buduća istraživanja usmjerit će se na primjenu ovih otkrića u kliničkoj praksi, s ciljem razvoja učinkovitijih terapija koje bi mogle značajno poboljšati kvalitetu života osoba s IBS-om.
