Apneja je najčešća vrsta poremećaja disanja pri spavanju, a neki od simptoma su nedostatak koncentracije, razdražljivost i "napadaji" spavanja. Naš čitatelj Darko primijetio je kako u snu prestaje disati pa je za savjet pitao otorinolaringologa, prof. dr. sc. Ivicu Klapana
'Spavam u sobi sa sestrom i primijetila je da prestanem disati u snu i mumljam. To traje petnaestak sekundi i zna se ponoviti od 3 do 4 puta tijekom noći. Potražio sam simptome na internetu i čini mi se da se radi o apneji, ali me čudi to što apneja ima niz simptoma koje ja uopće nemam. Jedini problem koji imam je začepljen nos u jesen i zimu. Zanima me može li začepljenje nosa biti posljedica prestanka disanja u snu?', zabrinut je naš čitatelj Darko.
Nagli prekid u spavanju
Najčešća vrsta poremećaja disanja pri spavanju je OSAS (sindrom opstruktivne apneje pri spavanju). Karakterizirana je pojavama pauza u disanju tijekom sna, a veliki broj bolesnika ima izražene teškoće s povećanom tjelesnom težinom. Pri tome može doći do smanjenja protoka zračnog fluida (zračne struje, tj. hipopneje) ili potpunog prestanka disanja kroz kraće vrijeme (apneje). Da bi se prestanak disanja okarakterizirao kao apneja, mora trajati najmanje deset sekundi. Dok traje apneja, dolazi do brzog pada zasićenja krvi kisikom te povišenja krvnog tlaka i otkucaja srca uz moguće poremećaje srčanog ritma. Kada padne razina kisika, u mozgu se uključuju regulacijski mehanizmi, koji dovode do naglog prekida stanja spavanja (tzv. neurološko buđenje).
Bolesnik često nije svjestan prestanka disanja pa to obično saznaje od druge osobe (supružnik ili osoba s kojom spavaju u sobi). Ova se bolest može prepoznati i po dnevnoj pospanosti, nedostatku koncentracije i "napadajima" spavanja. Tipično je da bolesnik kratkotrajno zaspe tijekom uobičajenih dnevnih aktivnosti, ako dobije priliku da kratkotrajno sjedne i odmori. Postoji čitav niz drugih znakova, kao što su teškoće koncentracije, razdražljivost, zaboravljivost, promjene raspoloženja, depresija, pojačano znojenje. Potrebno se javiti liječniku ako primijetiš: glasno hrkanje (koje ometa tebe ili druge osobe), nedostatak zraka (zbog čega se budiš iz sna), pauze u disanju (koje se javljaju kod sna), pojačana pospanost po danu. Hrkanje je tipično jače izraženo kod ležanja na leđima, nego u drugim položajima tijela.
U dijagnostici je važan otorinolaringološki pregled, koji uključuje i endo-mikro-fleksibilnu-fiberskopiju nosa i ždrijela, s obzirom na to da se većina mehaničkih uzroka nalazi upravo u ovom području. To su u prvom redu deformacije nosne pregrade (različitih oblika i tipova), povećane donje nosne školjke (hipertrofija) ili kolaps nosnog vrška i/ili nosnica pri udahu i poremećaji u anatomskim odnosima u ždrijelu (spušteni stražnji nepčani lukovi, duga resica/uvula, itd). Pri tome se izvode različiti manevri koji pokazuju moguće suženje dišnog puta pri procesu inspirija (udah). Postoje i upitnici (ankete) koje ispunjavaju bolesnici radi određivanja izraženosti njihovih tegoba ( tzv. Epworth Sleepiness Scale).
Preporučuje se smanjenje tjelesne mase
Nakon pregleda je potrebno učiniti tzv. polisomnografiju, tj. pretragu kojom se prate različiti vitalni parametri tijekom cjelonoćnog spavanja (moždana aktivnost, aktivnost mišića, očiju, disanje i razina kisika u krvi). Kao normalan nalaz se smatra AHI vrijednosti do 5, od 5 do 15 je blaži oblik, od 15 do 30 umjeren, a preko 30 je teški oblik OSAS-a. Postoji veliki broj načina liječenja te ona ovise o povijesti bolesti određenog bolesnika, težine bolesti i što je najvažnije uzroka opstrukcije. Kod liječenja blažih oblika OSAS-a su najčešće dovoljne promjene u ponašanju. Potrebno je objasniti bolesniku da su tegobe obično izraženije što je on biološki stariji. Kod bolesnika s blagim oblikom bolesti, najčešće će biti dovoljna redukcija tjelesne težine i spavanje na boku ili na trbuhu. Čak i malo smanjenje težine može dovesti do značajnog poboljšanja. Postoje također različite naprave koje se stavljaju u usta, radi održavanja širine puteva (sprječavaju zapadanje jezika prema natrag).
Također je potrebno izbjegavanje alkohola i lijekova koji mogu dovesti do smanjenja mišićne napetosti kao što su na primjer sredstva za smirenje. Prestanak pušenja je također potreban. Teži slučajevi se liječe primjenom pozitivnog tlaka zraka (CPAP). Ako postoji neka od anatomskih nepravilnosti, ponekad će biti potreban i kirurški zahvat, a njih postoji više vrsta, ovisno o mjestu u dišnom putu koje je suženo. Kod problema s nosnom pregradom, obavezno se provedi plastično-rekonstrukcijska operacija medijalnog zida nosa (septuma). Operacija treba biti elegantno izvedena, bezbolna u cijelosti, a u rukama iskusnog kirurga obično traje tridesetak minuta.
Kod nepravilnosti u ždrijelu, najčešće se radi uvulopalatofaringoplastika (UPPP). Ako je bolest manje izražena može se provesti i tzv. laserska uvuloplastika (LAUP). Ako imaš izražen poremećaj disanja pri spavanju (pauze u disanju tijekom sna), otežanu prohodnost gornjih i/ili donjih dišnih puteva (nos, ždrijelo, grkljan, dušnik...) te time i pojavu karakterističnog zvuka ''hrkanja'', savjetujem svakako cjelovit otorinolaringološki pregled te sukladno konačnoj procjeni i preporuci neki oblik liječenja.
