Preživljavanje bolesti ne znači da se osoba potpuno oporavila. Mnogi pacijenti i dalje pate od dugotrajnih fizičkih i mentalnih zdravstvenih problema.
Dva glavna čimbenika doprinose strahu od hantavirusa, uključujući nedavne slučajeve među putnicima na kruzeru: dugo razdoblje inkubacije (do osam tjedana) i nedostatak bilo kakvog odobrenog antivirusnog tretmana ili cjepiva.
Kada se infekcija virusom Anda razvije u hantavirusni kardiopulmonalni sindrom (HCPS), tešku respiratornu bolest sa stopom smrtnosti do 50 %, rana intenzivna njega je ključna za preživljavanje. Virus Anda nije nov. Istraživanja već dugo opisuju gdje cirkulira, kako se širi i kako uzrokuje bolesti. Zbog toga Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) naglašava da nema dokaza da bi mogao postati još jedna covid pandemija.
Postoji li nešto poput dugog hantavirusa?
Covid pandemija promijenila je način na koji znanstvenici razmišljaju o zaraznim bolestima, ne samo u smislu akutne infekcije, već i u smislu onoga što se događa nakon nje. U tom kontekstu, istraživači su počeli postavljati pitanje mogu li postojati dugoročniji učinci infekcije virusom Andes, slični onima koji su uočeni kod dugog covida nakon infekcije SARS-CoV-2.
Na Papinskom katoličkom sveučilištu u Čileu istraživači su pratili 21 preživjelu osobu između 3 i 6 mjeseci nakon otpuštanja iz bolnice. Pacijenti su kategorizirani prema težini bolesti i jesu li im bile potrebne ekstrakorporalne membranske oksigenacije (ECMO), intenzivne metode održavanja života koje se koriste kada srce i pluća ne uspijevaju procijeniti dugoročni oporavak, simptome i kvalitetu života.
Niti jedan preživjeli se nije potpuno oporavio nakon 3 do 6 mjeseci
Rezultati su bili zapanjujući. Svaki preživjeli i dalje je imao simptome mjesecima nakon što je napustio bolnicu. Ukupno je svih 21 pacijenata prijavilo barem jedan trajni simptom 3 do 6 mjeseci nakon infekcije hantavirusnim kardiopulmonalnim sindromom (HCPS). Više od 60 % reklo je da se nije u potpunosti oporavilo, a ukupno opterećenje simptomima bilo je visoko, s pacijentima koji su u prosjeku prijavili oko 11-12 simptoma. Samo su najteži slučajevi, uključujući pacijente s ECMO-om, primili rehabilitacijsku skrb, poput fizikalne terapije ili podrške za oporavak. Među manje teškim preživjelima, samo oko 30% imalo je ovu vrstu praćenja nakon otpusta iz bolnice.
Umor, motorički problemi, gubitak kose, nesanica, anksioznost…
Dok su teški slučajevi prijavili probleme s kretanjem ili motorikom i palpitacije srca, i teški i manje teški slučajevi prijavili su kombinaciju fizičkih simptoma i psiholoških ili neuroloških problema. Obje skupine rekle su da im se kvaliteta života smanjila nakon bolesti. Najčešći problemi nisu bili samo fizički, već i neurološki i psihološki. Umor, motorički problemi, gubitak kose, nesanica, anksioznost, problemi s pamćenjem, noćne more i senzorni poremećaji bili su česti. Pacijenti kojima nije bio potreban ECMO i dalje su imali dugotrajne simptome, što sugerira da sama bolest potiče dugotrajan oporavak, a ne samo liječenje intenzivnom njegom.
Mnogi preživjeli su počeli sami uzimati lijekove kako bi se nosili s dugotrajnim simptomima, posebno lijekove protiv bolova, sredstva za spavanje i vitamine. To je bilo posebno često među preživjelima koji nisu dobili ECMO, pa je čak dosegnulo 100 % među onima koji su klasificirani kao oni s blagim hantavirusnim kardiopulmonalnim sindromom.
Dugi povratak redovnim aktivnostima
Mnogi preživjeli su se teško vratili normalnom životu. Gotovo svaki peti se još uvijek nije vratio na posao ili u školu šest mjeseci kasnije. Među onima koji su se vratili, oporavak je obično trajao oko 3,5 mjeseca. Mnogi su izvijestili o smanjenim performansama kada bi se vratili.
Vrijeme oporavka bilo je slično bez obzira na težinu bolesti ili je li pacijentima bila potrebna ekstrakorporalna membranska oksigenacija. 45,5 % pacijenata u ECMO skupini osjećalo se stigmatizirano u školi ili na poslu, što je povezano sa strahom od zaraze koju prenose glodavci.
Generalizacija studije je ograničena zbog relativno malog uzorka. Ipak, nalazi ukazuju na to da oporavak od hantavirusa nije samo fizički. Preživjeli su također izvijestili o socijalnoj izolaciji, stigmi na poslu ili u školi te široko rasprostranjenom oslanjanju na samoliječenje za upravljanje upornim simptomima, piše Euronews.
Autori tvrde da održavanje pacijenata na životu u akutnoj fazi nije dovoljno. Potrebna je i bolja dugoročna, multidisciplinarna skrb nakon otpusta, uz snažniju socijalnu podršku i razumijevanje kako bi se pomoglo preživjelima da u potpunosti obnove svoje živote.
