Debljina je jedan od glavnih javnozdravstvenih problema kako u svijetu tako i u Hrvatskoj u kojoj samo trećina stanovništva nije preuhranjena. Debljina je postala globalna prijetnja, pandemija kojom su zahvaćene napredne, ali i siromašne zemlje.
Debljina je kompleksna i bilo bi idealno kada bi se sve moglo svesti na unos i potrošnju energije, ali nije tako. Na debljinu utječe genetika, hormonalni poremećaji, okolišni čimbenici kao i neke specifične bolesti poput Cushingove ili nekih tumora na mozgu. Međutim, prvenstveno je problem u prevelikom kalorijskom unosu i premaloj potrošnji. Hrana nam je dostupnija nego ikada, prije su ljudi jeli sirovo meso i trebalo je vremena da prožvaču jedan komad.
Tako da su hormoni imali više vremena poslati signal mozgu da je tijelo sito, ukratko može se reći da je poremećena ravnoteža između hormona sitosti i gladi. Od 1985. godine do danas broj pretilih se utrostručio, zabrinjava i činjenica velikog broja pretile djece i to u mediteranskim zemljama poput Italije, Španjolske, Grčke, Hrvatske gdje je mediteranski način prehrane s obiljem ribe i povrća zamijenjen brzom hranom i zašećerenim gaziranim napitcima.
Dr. sc. Gorana Mirošević, spec. internistica, subspecijalistica endokrinologinja-dijabetologinja iz KBC Sestre Milosrdnice u Zagrebu kad smo s njom razgovarali debljini, objasnila je koje posljedice nosi debljina: "Debljina je kronična metabolička bolest karakterizirana nakupljanjem viška masti koja može uzrokovati druge bolesti i poteškoće poput kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, bolesti lokomotornog sustava, plućnih bolesti, raka debelog crijeva, kod žena raka dojki, a kod muškaraca raka prostate. Činjenica je da većina osoba, među kojima su i brojni liječnici, debljinu tretiraju više kao estetsku kategoriju, a ne bolest te je nužno da se ta percepcija promijeni jer debljina jest bolest", rekla je dr. sc. Mirošević.
Zbog inzulinske rezistencije neki se debljaju i od samog pogleda na hranu
Liječnica objašnjava da je istina da neki ljudi mogu jesti više od drugih i da im se to ne prima te da su oni koji kažu da se debljaju i od samog pogleda na hranu donekle u pravu: "Osobe koje pate od inzulinske rezistencije su u tzv. fazi preddijabetesa i kada one pojedu 'krivu' namirnicu, a to su ugljikohidrati poput slatkiša, bijele tjestenine, riže, krumpira - njihov organizam izluči previše inzulina i pohrani sve u masne stanice, zatim im šećer naglo padne te osjećaju umor, preznojavanje, lupanje srca i pojačanu potrebu za hranom i to je začarani krug. Takvim osobama bi čak u početku trebalo davati medikamentnu terapiju da im se smanji to prekomjerno izlučivanje inzulina."
Dr. sc. Mirošević kaže da za početak ljudi s prekomjernom težinom trebaju shvatiti da je dovoljno svaki dan pola sata žustre šetnje: "Šetnja treba biti žustra ne spora jer otkucaji srca se tijekom te aktivnosti trebaju ubrzati kako bi šetnja imala učinka na mršavljenje i naravno potrebno je manje jesti."
