Rapamicin, naziv koji se podudara s nazivima raznih antibiotika je proizvod bakterija koje žive u tlu Uskršnjeg otoka na jugu Tihog oceana. Izoliran je iz zemljišta prije više desetaka godina, a trenutno se koristi kao lijek koji spriječava odbacivanje organa nakon transplantacije
Istraživanja su pokazala kako rapamicin može usporiti proces starenja kod nižih organizama poput kvasaca, crva, nematodea itd., i to je bilo dovoljno da se znanost zainteresira i obavi cijeli niz skupih pokusa.
Postoji još jedan sinonim, Sirolimus tj. imuno supresant koji sprječava odbacivanje transplantata osobito nakon transplantacije bubrega.. Po kemijskoj strukturi spada u makrolide, a plod je djelatnosti bakterije Streptomyces hygroskopicus. Preparat koji je pripremljen kao fungicid tj. sredstvo protiv gljivica, kasnije je prenamijenjen, a po svemu izgleda da bi se mogao koristiti i za liječenje nekih oblika raka.
Rapamicin je preparat pun iznenađenja..Tako je prvo iznenađenje bilo kada su znanstvenici utvrdili sposobnost produljenja života eukariocita 2006. godine. Naravno, radi se o stanicama kvasca. Njihov životni vijek je produljen čak za 28-38 posto što je nevjerojatan rezultat.
Tretman protiv starenja
Zatim je došlo drugo iznenađenje. Nakon pokusa kod viših bića kao što su miševi čija se genetska struktura poklapa s ljudskom iznad 95 posto, došlo je do vitalnih promjena. Životni vijek miševa nakon početka tretmana s 20 mjeseci, produljen je za 9-14 posto što bi odgovaralo ljudima s 60 godina. To bi, ako se prenese na ljude, značilo vrlo učinkovit tretman protiv starenja ljudi.
Naravno, nema lijeka bez mane pa tako i rapamicin ima jednu. Kao supresant imuno sustava, olakšava posao infekcijama pa se tako može dogoditi da banalna infekcija izazove velike probleme. Iz toga nije teško zaključiti kako to sredstvo nije za upotrebu na široj populaciji.
Rapamicin ima još jedno dragocjeno svojstvo – antiproliferativno što znači da prevenira tzv. koronarnu restenozu. Kad se na suženo mjesto koronarke postavi stent postoji tendencija ponovnog suženja, a rapamicin to sprječava. U tu svrhu rapamicin se stavlja na stent tako da se polako otpušta i sprječava ono najgore.
Nekoliko kliničkih studija je potvrdilo korisnost rapamicina kod ovakvih slučajeva. Antiproliferativno djelovanje rapamicina se očitovalo i kod jedne nasljedne bolesti koja se sastoji u pravoj erupciji raznim novotvorevina (tumora) kako po unutrašnjim organima, tako i po koži (tuberozna skleroza).
Rapamicin se vrlo dobro pokazao kod sličnog problema tj. kod Kaposi sarkoma. S druge strane zahvaljujući snažnom imunosupresivnom djelovanju, rapamicin olakšava karcinogenim tvarima da provociraju pojavu raka. Ocjena je stručnjaka da ovo sredstvo povećava rizik od pojave raka od 10-100 posto. Osobe koje već imaju neku vrstu raka, zacijelo će doći do progresije bolesti ako se primijeni rapamicin. Upravo zbog toga njegova upotreba je limitirana i riskantna.
Alternativna metoda
Bez obzira na sve, rapamicin ostaje za sada jedino sredstvo koje može prolongirati život sisavaca. O tome je nedavno napisan članak u popularnom časopisu Nature koji uveliko budi nade običnih ljudi, ali i aspiracije farmaceutske industrije.
Fenomen kod indijskih jogija
Drugo alternativno sredstvo za prolongiranje života je gladovanje odnosno kalorijska restrikcija. To je fenomen koji je jednako verificiran kod indijskih jogija, zatvorenika na dugogodišnju robiju, kod izoliranih otočkih populacija itd.
Ima još jedan zanimljiv podatak; prolongiranje života kod miševa veće je kod ženki (13 posto) dok je kod mužjaka manje tj. 9 posto. Ovu razliku je teško objasniti. Imajući u vidu upravo ovakva saznanja i naš znanstvenik prof. dr. M. Radman radi na eliksiru života.
Mnogi stručnjaci smatraju da je prolongiranje života miševa samo prvi korak u prolongiranju života ljudi i da će to biti moguće učiniti u bliskoj budućnosti. Raspon ekstenzije bit će od 5-10 godina a najveći sretnici će svoj život produljiti i za 15 godina. Po svemu sudeći, rapamicin na neki način ulazi u strukturu biokemijskih procesa usporavajući proces starenja stanica i tkiva, a ako se kao metoda doda kalorijska restrikcija onda se taj proces poboljšava. U tijeku je daljnje ispitivanje optimalne doze rapamicina.
