Powered by:
Iako je 2018. godina tek prošla, većina nas je već sada u borbi za vitku ljetnu liniju. No upravo smo si u toj borbi same najveći neprijatelj jer ne znamo kako uspostaviti normalan odnos s hranom
Pripremila si utege, pilates loptu i podlogu za vježbanje. Napravila si tjedni jelovnik zdrave hrane kojeg ćeš se ovog puta zbilja pridržavati. No negdje nakon srijede volja polako opada i pileću salatu mijenjaš za par komada margarite. Nažalost, ova situacija ne događa se samo tebi, već svima onima koji su odmalena morali pojesti sve s tanjura da se hrana ne bi bacila. Naime, upravo smo u djetinjstvu usvojili naviku prejedanja, a sada je došlo vrijeme za osvješćivanje tog problematičnog odnosa s hranom.
Jedi ono što voliš, voli ono što jedeš
Poznaješ li neku osobu koja ne pazi što jede i svejedno izvrsno izgleda? Na ovo si pitanje vjerojatno odgovorila s da. No jesi li primijetila koje su njezine navike, kada jede i koliko jede? Svi imamo frendicu koja za doručak pojede buhtlu s čokoladom, a za ručak tjesteninu sa sirom i svejedno uspijeva izgledati poput Rachel Green. U čemu je njezina tajna? Tajne zapravo nema. Ona jede kad je gladna i prestaje čim je sita, a upravo u tome leži ključ njezine vitke linije. Ona ne prelazi onu ''nevidljivu granicu'' između sitosti i prejedanja s kojom neke žene muku muče godinama. U svojoj knjizi ''Eat what you love, love what you eat'' Michelle May objašnjava da postoje 3 načina na koja jedemo: restriktivno jedenje, instinktivno jedenje i prejedanje.
Restriktivno jedenje loše je jer imamo nezdrav odnos s hranom. Stalno razmišljamo što ćemo jesti, brojimo kalorije, držimo se pravila ''ne jedi poslije 20 sati'' i u trenucima kada ne želimo jesti salatu i ribu, natjeramo sebe da upravo to pojedemo. Problem nastaje zbog dvaju razloga: prvi je taj da tako ne možemo funkcionirati ostatak života i kad-tad ćemo se vratiti na stari režim prehrane. Drugi se problem odnosi na našu psihu jer se osjećamo loše kad jedemo nešto što ne želimo i samim time stvaramo čežnju za nekom brzom hranom.
Prejedanje s druge strane nastaje u situacijama kad smo sretni, ljuti, pod stresom ili nam je dosadno. U tim ćemo trenucima uvijek posegnuti za hranom koja nam pruža onaj ''dobar osjećaj'', upalit ćemo omiljenu seriju i početi jesti. Problem koji se javlja jest taj što je tada sva naša pažnja usmjerena na ekran i uopće nismo svjesni ciklusa jedenja. Samim time, u sebe unosimo maksimalne količine hrane, sve dok nam želudac ne postane prepun. I tada se najčešće javlja osjećaj krivnje koji nas ponovno vraća u stanje depresije.
Zato je, prema mišljenju spomenute autorice, najbolje slušati svoje tijelo, odnosno hraniti se instinktivno. Tu se vraćamo na prijateljicu s početka priče. Razlog zbog kojeg ona jede jest glad i jer njezinu tijelu treba energija kako bi moglo funkcionirati u obavljanju svakodnevnih poslova. Jede što god u tom trenutku želi i prestaje onda kada osjeti da je sita. Svojom prehranom ne liječi emocije, već tijelu daje dovoljno energije onda kada mu je ona potrebna.
Odgovor leži u načinu razmišljanja
Upravo bi nam u tome trebalo pomoći ''svjesno jedenje'' ili ''mindful eating''. Novo istraživanje pokazalo je da trening svjesnog jedenja može odigrati važnu ulogu u pomaganju ljudima koji žele izgubiti suvišne kilograme. U studiji objavljenoj prošlog mjeseca u časopisu Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism tvrtke Endocrine Society istraživači iz Ujedinjenog Kraljevstva ponudili su trening svjesnog jedenja skupini od 53 osobe, sudionika u programu upravljanja pretilošću.
Istraživanjem su otkrili da su 33 osobe koje su završile cjelokupni program u prosjeku izgubile oko 3 kilograma više od onih koji su odlučili ne pohađati tečaj. Tijekom šest mjeseci nakon nastave, polaznici koji su završili najmanje tri od četiriju sesija, izgubili su u prosjeku 6,6 kilograma, dok su oni koji su pohađali dvije ili manje odviju izgubili oko 2 kilograma. Ti nalazi pokazali su jaku povezanost između svjesnog jedenja i gubitka težine.
Isto istraživanje ukazalo je na to da interakcija s drugima stvara “zajednički društveni identitet” koji pomaže u povećanju samopouzdanja i kontroli težine jer su se ljudi ujedinili oko jedne svrhe (smanjenja kilaže) te je to zajedništvo potaknulo, u ovom slučaju, pozitivne ishode. U prilog tomu ide i hrvatski serijal Život na vagi u kojem su natjecatelji podupirali jedni druge kako bi dali svoj maksimum. Druga američka studija pokazala je da su, kada bi se ljudi pridružili programu Weight Watchers, njihovi ukućani također izgubili na težini, čak i ako nisu sudjelovali.
Kada sumiramo spomenuta istraživanja i knjigu doktorice Michelle May, dolazimo do glavnog zaključka koji kaže da princip svjesnog jedenja možemo usvojiti tako što ćemo:
- jesti samo onda kad smo gladni
- jesti za stolom u ugodnoj atmosferi
- uživati u hrani bez distrakcija poput mobitela i laptopa
- jesti sporije kako bismo u potpunosti doživjeli taj trenutak
- prestati jesti čim osjetimo sitost.
Ako si krenula s novogodišnjima odlukama, neka ti ''svjesno jedenje'' bude jedna od njih. Ali, pritom imaj na umu da ćeš najbolje savjete o zdravom načinu prehrane svakako dobiti od nutricionista.
