Marija Nikoleta Đivanović, 24-godišnjakinja poznata i pod nadimkom Nina, podijelila je svoju priču o životu s invaliditetom. Nina je u travnju 2019. stradala u prometnoj nesreći u kojoj je izgubila osjetne i motoričke funkcije nogu. Iste godine pokrenuta je i akcija “Svi za Ninu” kojom su uspješno prikupljena sredstva za rehabilitaciju. Danas Nina u košarkaškom klubu KKI Zagreb igra već treću sezonu, a bavi se i drugim sportovima. Napominje da su osobe s invaliditetom frustrirane životom u Hrvatskoj, a da su i nju kolege s fakulteta svakodnevno morale nositi uz stepenice na predavanje jer zgrada nije prilagođena invalidima.
"Moja priča, moj novi život kreće nakon prometne nesreće koja se dogodila prije nešto više od tri godine. Prilikom okreta vozila na krov napravila sam nagli trzaj tijelom te je tada došlo do prijeloma kralježnice. Dakle, moja dijagnoza je paraplegija, potpuni prekid živaca na predjelu torakalnog dijela kralježnice (između th11 i th12) čije su posljedice potpuni gubitak svih osjetnih i motoričkih funkcija donjih ekstremiteta tijela", objašnjava Nina i dodaje: "Možda će zvučati malo čudno, a možda i neće, ali od tog dana volim svoj život još više, bez obzira što su mi mnoge stvari uskraćene i što se gotovo svaki dan borim s nekim novim preprekama. Studiram krajobraznu arhitekturu, aktivna sam u mnogim sportovima, putujem, sklapam mnoga nova prijateljstva, otvorenija sam prema svijetu, sve radim s puno manje straha i nekako puno manje razmišlja o tome što će ljudi reći".
Treniranje košarke došlo je kao ostvarenje njezinih dječjih snova
Nina se u KKI Zagreb učlanila 2020. godine, a ove će godine odigrati svoju treću sezonu. Opisuje kako je sve počelo: "Još dok sam bila u toplicama na rehabilitaciji pričalo se o raznim sportovima u kolicima, a o košarci se uvijek pričalo s najviše euforije. Nedugo nakon što sam izašla iz toplica jednu od mojih šetnji Zagrebom prekinuo je trener košarkaškog kluba KKI Zagreb, zaustavivši se autom na ulici kako bi me pozvao na trening, a u međuvremenu i moj prijatelj je krenuo na treninge i ušao u cijelu priču sa sportom pa je i mene pozvao da dođem s njim. Otišli smo zajedno na jedan trening i tako je sve počelo".
"Sjećam se i da sam kao mala uvijek htjela igrati i trenirati košarku kao i moj stariji brat, ali za mene nije bilo te mogućnosti jer je osnovani klub bio namijenjen samo dječacima", prisjetila se Nina i zaključila kako je, na neki način, treniranje košarke u kolicima i ostvarenje njezinih dječjih želja.
"Košarka mi puno olakšava svakodnevicu, osim što jačam svoje tijelo i što mi to pomaže u savladavanju svakodnevnih prepreka, nakon svakog dobro odrađenog treninga osjećam se puno bolje i zadovoljnije, dobijem dodatnu energiju za novi dan. Stekla sam i nova poznanstva, prijatelje, ekipu koja najbolje razumije tvoje probleme s kojima se suočavaš svaki dan, ljude na koje možeš uvijek računati. Uživam u svakom druženju nakon treninga s ekipom, svakom druženju van treninga. Treninzi mi pomažu i u izbacivanju negativne energije, frustracija, koje se vremenom skupe. Nekada mi trening dođe i kao ispušni ventil uz koji lakše prebrodim one "loše" dane", ispričala je.
Život u Hrvatskoj je za osobe s invaliditetom pun prepreka
"Mislim da su osobe s invaliditetom jako frustrirane u našoj državi. Prilikom svakog izlaska "na ulicu", van kuće, pred nama su razne prepreke. Morate imati cijeli plan izlaska u glavi unaprijed. Od toga gdje idete, kojim putem, hoćete li naići na stepenice, jesu li bankine prilagođene, hoćete li naći mjesto za parkirati se, wc... 100 stvari, a uglavnom puno toga nije prilagođeno. Ja sam osobno jako samostalna od samih početaka i uvijek nađem način za savladati prepreku. Kao jedan od primjera suočavanja s preprekama navela bi moj svakodnevni odlazak na fakultet koji nije prilagođen. Na svako predavanje me kolege moraju prenositi preko stepenica kako bih ušla u sami paviljon, a prilagođenog sanitarnog čvora nema, ali eto snalažljiva sam pa se uvijek nađe neka alternativa. Ovo je samo jedan od mnogih primjera, a mislim da ih na razini države ima previše. Za početak bi se moglo krenuti s prilagođavanjem nogostupa, pješačkih prijelaza te pristupa u javne ustanove", zaključila je Nina.
Akcija "Svi za Ninu" imala je podršku cijele Hrvatske
Nakon nesreće, uslijedila je i zahtjevna rehabilitacija vrijedna preko pola milijuna kuna koja nije bila u potpunosti pokrivena zdravstvenim osiguranjem. U svrhu prikupljanja sredstava za rehabilitaciju, pokrenuta je akcija "Svi za Ninu". Sama inicijativa je pokrenuta od grupe članova Udruge Agroturizam Konavle, čiji je aktivan član i njezin otac, ispričala je Nina. "Nakon održanog sastanka i utvrđivanja glavnih smjernica inicijative kontaktirana su mnoga društva, udruge, klubovi i dr. s područja Konavala, naravno u koordinaciji s Općinom Konavle. Kasnije se to počelo širiti na cijelu županiju, a potom i šire. Akcija je bila dobro potpomognuta i od strane medija i društvenih mreža što je uveliko pridonijelo brzini širenja same inicijative", pojašnjava.
"U trenutku kada se sve to odvijalo i događalo ja sam bila na rehabilitaciji u Varaždinskim toplicama. U tim trenutcima probavljala sam cijelu tu novu situaciju u kojoj sam se našla, bila sam fokusirana samo vježbanje i na to kako se što prije vratiti u život. Tek na završnom koncertu Crvene jabuke postala sam svjesna cijelog tog zajedništva ljudi i njihovog truda da mi pomognu u mojoj novonastaloj situaciji. I danas kad se prisjetim i osvrnem na to, ne mogu vjerovati da se to odvijalo u tako velikim razmjerima, inicijativa je bila i više nego uspješna. Cijelo to zajedništvo dalo mi je dodatan vjetar u leđa, pomoglo mi da se borim dalje i da ne odustajem", ispričala je Nina i za kraj dodaje: "Prihvatite i poštujte tuđe različitosti jer nas upravo one čine jedinstvenima. I isto tako, ako neka cura s invaliditetom čita ovaj članak, htjela bih je pozvati da mi se javi i pridruži u košarci u kolicima".
