Nedavno je u izdanju Omega lana objavljena knjiga 'Moj put - putopisna pripovijest kroz liječenje od karcinoma' Damira Žinića. Autor u knjizi iznosi svoje svjedočanstvo o izlječenju raka na debelom crijevu koji mu je metastazirao i na jetru. Žinić opisuju svoju petogodišnju borbu s karcinom protiv kojeg se prvo borio uz pomoć konvencionalne medicine, a kad ona više nije davala rezultate okrenuo se alternativi
Damir Žinić rođen je 1958. u Zagrebu, gdje i sada živi i radi kao informatičar. Godine 2009. dijagnosticiran mu je rak na debelom crijevu, koji je poslije metastazirao na jetra. Žinićeva ispovijest o petogodišnjim liječenju u knjizi "Moj put" sastoji se od dva dijela. U prvom dijelu, opisuje kako je tekao tijek liječenja i koje rezultate je postigao s klasičnom medicinom. U drugom dijelu opisuje kako je nakon četiri godine napravio zaokret i sam odabrao kombinaciju alternativnih metoda liječenja za koje tvrdi da su mu spasile život. Žinić ističe da je ovo isključivo njegov put, a ne recept za sve koji vode bitku s karcinom.
Dijagnoza - maligni tumor
ZK: Kad ste i kako otkrili da ste bolesni i što ste prvo poduzeli?
U travnju 2009. godine sam zamijetio neznatno krvarenje iz debelog crijeva. Isprva nisam ništa sumnjao, ali kako se krvarenje nastavilo i pojačavalo, obratio sam se svojoj liječnici i započeli smo s pretragama koje nisu ništa otkrile. Naručio sam se kod gastroenterologa i beskrajno čekao na pregled. Pred Božić je krvarenje već bilo obilno i sa svim nalazima sam otišao na hitan prijem u bolnicu. Tamo su mi nakon što sam ih duže vrijeme morao uvjeravati da sa mnom nešto nije u redu konačno napravili kolonoskopiju i otkriven je tumor na debelom crijevu. Maligni tumor. Nakon prvog šoka, želio sam da što prije obave operaciju i odstrane tumor. Operacija je uskoro i uslijedila.
ZK: Kako je tekao tijek vašeg liječenja?
Prvo sam se prepustio liječenju konvencionalnom medicinom. U te četiri godine prošao sam dvije operacije i trideset kemoterapija. Uz rijetka prolazna poboljšanja, bolest je uglavnom napredovala, a moje tijelo i duh su bivali sve više iscrpljeni. Na kraju mi liječnici više nisu imali što dati, potrošili su sve linije obrane i isprobali sve tipove kemoterapija koje su dolazile u obzir, a metastaze su divljale po dijelu jetara što mi je ostao nakon operacije. U tom stanju u kojem sam bio shvatio sam da sam moram nešto poduzeti i okrenuo sam se prirodnom (alternativnom) načinu liječenja. Okrenuo sam leđa svim medicinskim autoritetima i sam postao krojačem vlastite sudbine. Promijenio sam sve. Prehranu, fizičku i psihičku aktivnost, odnos prema vlastitom tijelu, odnos prema okolini. Nakon nešto više od pola godine nakon tog zaokreta uspio sam se izliječiti.
Smrt supruge i psihička borba
ZK: Kako ste se psihički nosili sa svim tim, budući da je istovremeno i vaša supruga bolovala od karcinoma ?
Bilo je teško podnijeti sve te patnje uzrokovane bolešću, ali i kemoterapijama. Tadašnja supruga je bolovala od karcinoma na plućima i nažalost preminula. To mi je bio težak udarac, a i kasnije sam svoju bolest često uspoređivao s njenom i zamišljao najcrnje scenarije. Prelazak na vlastiti put liječenja je također bio težak. Trebalo je donijeti važnu odluku, a ulog je bio vlastiti život. Međutim, kada sam krenuo, sve je nekako išlo lakše. Tegobe kemoterapija sam i dalje osjećao, ali više nije bilo novih.
ZK: U knjizi opisujete početak vaše bolesti iz čega je vidljivo da ste imali potpuno povjerenje u konvencionalne metode liječenja. Koji je bio ključni trenutak u kojem ste odlučili svoj put izlječenja tražiti u tzv. alternativnim metodama liječenja i kakav je do tada bio vaš odnos prema toj vrsti medicine?
Da, potpuno sam vjerovao liječnicima i poslušno izvršavao svaku terapiju ili zahvat koji su mi propisali. Ključni trenutak za prelazak na prirodni način liječenja je bio kada liječnici više nisu znali što bi sa mnom. Došao bih na pregled, a oni su samo slijegali ramenima i govorili da su učinili sve što je u njihovoj moći. Tek tada sam, uz ogromnu pomoć moje druge supruge s kojom se upoznao i vjenčao tijekom bolesti, počeo proučavati metode i mogućnosti prirodnog načina liječenja. Do tada nisam bio sklon takvim metodama.
ZK: U knjizi veliki prostor dajete kemoterapiji. Kakav je sada Vaš stav prema njoj i biste li joj se ikad više podvrgli?
Sada kemoterapiju smatram direktnim trovanjem organizma, pogotovo ubijanjem prirodnog imuniteta, i to u periodu kada je bolesniku imunitet i te kako potreban. Nisam sklon davati isključive izjave, ali kemoterapiji se više ne bih podvrgao.
Okretanje leđa autoritetima
ZK: Kombinirali ste različite metode terapije od ulja kanabisa, bioenergije do Budwig metode (uljno proteinska prehrana). Kako ste si 'složili' sve te kombinacije, na temelju vlastitih istraživanja ili po nečijoj preporuci?
Znanje sam crpio iz knjiga, s interneta, iskustava drugih i ostalih dostupnih izvora. Naravno, veliku većinu toga sam profiltrirao i odbacio kao neutemeljeno. Tako su se postupno izdvojile neke metode koje sam primijenio na sebi.
ZK: Možete li ukratko opisati svaku od metoda koje ste koristili, s naglaskom na njihove prednosti i nedostatke?
Teško mi je izdvojiti neke od sastojaka i metoda koje sam koristio i reći to me je izliječilo. Izliječilo me je sve u kompletu što sam činio. No kada već pitate, opisat ću neke. Budwig doručak sastoji se samo od prirodnih namirnica i nisam mu našao zamjerku. Vjerujem da su tako pripremljeni sastojci odigrali jednu od značajnijih uloga u izlječenju. Ulje konoplje (o kojem se danas puno priča) je također jedan od sastojaka, ali ga ne smatram jedinim i čudotvornim lijekom. U kombinaciji sa svim ostalim je svakako doprinijelo izlječenju. Osluškivanje vlastitog tijela i signala koje nam šalje smatram bitnim. Ništa nam ne može dati bolju sugestiju od vlastitog tijela. Tu sposobnost smo prilično zanemarili modernim načinom života, ali kada se čovjek smiri i okrene k sebi ponovno počinje hvatati signale tijela.
Potrebno je naći vlastiti put
ZK: Koje su se ključne stvari promijenile u vašem spoznajnom procesu od trenutka kad ste saznali da ste bolesni pa do konačnog izlječenja?
Promijenio mi se cijeli život i pogledi na okruženje u kojem živim. To se naročito odnosi na period otkako sam krenuo vlastitim putem liječenja. Pri tome ne mislim samo na fizičku, već i na duhovnu razinu. Teško je izdvojiti bilo što, jer je promjena temeljita.
ZK: Što vas je najviše motiviralo da napišete knjigu u kojoj ste opisali svoj put od dijagnoze do izlječenja?
Potreba da drugim bolesnicima prenesem svoja iskustva i pružim nadu u ozdravljenje. Kroz knjigu nikoga na ništa ne nagovaram ili potičem. Naprotiv, govorim kako nije dobro kopirati metode drugoga, već svatko mora pronaći svoj vlastiti put.
ZK: Kako ste sada i što činite svakodnevno za svoje zdravlje?
Posljedice kemoterapija su još uvijek prisutne i stalno radim na tome da se oporavim. Ulje konoplje također nije bez posljedica, kao što većina zagovara. Simptome (prvenstveno nervozu i razdražljivost) sam osjećao još godinu dana nakon što sam prestao s uzimanjem. I dalje se držim svog puta. Pazim na ishranu, mir u duši, fizičko kretanje bez naprezanja, detoksikaciju štetnih tvari iz organizma i dotok zdrave energije.
Pročitaj više o medicinskoj upotrebi ulja konoplje.
