Martina Dir koja radi kao medicinska sestra u Hrvatskoj vojsci 30. kolovoza doživjela je prometnu nesreću u kojoj je zamalo trajno izgubila nogu što bi se i dogodilo da na njezin kolega nije reagirao pribrano i na vrijeme. Liječnici KBC Sestara milosrdnica u Zagrebu izveli su zahvat vrijedan divljenja i Martina će nakon duljeg oporavka opet stati na svoje noge.
Martina se sa svojim timom vraćala s intervencije u Udbini kad su se sudarili s kamionom. Vozač joj je rekao: “Bitno da smo živi. Nemoj uopće gledati dolje, budi sa mnom, sve će biti u redu. Tada sam morala pogledati dolje. Vidjevši nogu, momentalno sam pala u stanje šoka", ispričala je Martina za 24 sata. Vozač s kojim je Martina bila u kombiju spasio joj je život. "Svojim je leđima amortizere koji su izletjeli držao do dolaska Hitne da mi ne odrežu nogu do kraja", rekla je Martina. Preuzela ju je zadarska Hitna. Dok su je stavljali na nosila, kost koja se i prije toga kotrljala po autu, sada je pala na cestu. Pokupili su je, ali bila je kontaminirana, piše 24 sata
Operacija je trajala 11 sati, a takav slučaj nije zabilježen u medicinskoj literaturi
"Došla je u dobrom općem stanju, a bedrena kost zajedno s koljenom donesena je u posebnoj vrećici. Ovakav slučaj ne postoji u literaturi. Zato sam odlučio nazvati nekoliko kolega iz brojnih europskih centara izvrsnosti da ih pitam za savjet. Imali su dobru ideju, ali ja je nisam poslušao. Savjetovali su mi fiksaciju čavlom kroz koljeno, ali u tom slučaju noga bi joj trajno bila ukočena. Nisam to mogao učiniti tako mladoj curi. Znao sam da moram smisliti neki drug plan. I uspio sam", rekao je dr. Dinko Vidović, pročelnik zavoda za sportsku traumatologiju za 24 sata.
Dr. Vidović odlučio se za rekonstrukciju koja je išla u nekoliko etapa. Prvo je morao dekontaminirati kost, a tu mu je pomogla banka tkiva. Kost su tamo bankirali dok se meko tkivo i lokalni status noge ne oporavi dovoljno da se može pristupiti operaciji. Potom je trebalo oživjeti kost jer ona je, kako kaže dr. Vidović, bila izvan cirkulacije, odnosno mrtva. Taj je problem riješio presatkom lisne kosti zajedno s odgovarajućim krvnim žilama iz druge Martinine druge noge. Treća etapa bila je fiksacija bedrene kosti, potkoljenice i patele, a tu im je pomogla upotreba implantanta. Na kraju su morali rekonstruirati ligamente koljena.
"Napravio sam plan i program u kojem sam detaljno odredio tko će što raditi. Prošli smo ga u glavi i na papiru barem sto puta. Znao sam da će sve završiti dobro. Operacija je na kraju trajala nešto više od 11 sati, a bilo nas je jako puno. Izdržali smo svi bez problema jer smo bili pod adrenalinom i nitko nije mislio na umor, samo na cilj", rekao je dr. Vidović za 24 sata.
Ostatak teksta autorice Ive Milotić pročitaj na portalu 24 sata
